Vezani članci
TEMA TJEDNA: URAVNOTEŽENA HRVATSKA (II)
INTERVJU: KRISTIJAN KOTARSKI
Politička stabilnost i vladavina prava temelji su svake demokratske zemlje, uvriježena je politička agenda ne samo u Hrvatskoj. Prema mnogima, politička stabilnost je ujedno i glavni preduvjet za gospodarski rast i razvoj zemlje i zato je, kako se često naglašava, to prioritet i u mandatu aktualne hrvatske vlade. Naime, kako se nerijetko ističe, upravo je nakon ekonomske krize u 2016. došlo do političke nestabilnosti i zastoja u razvoju, a taj scenarij aktualna vlada nastoji izbjeći, čemu pridonosi i stabilnost kakve-takve većine u Saboru.
S obzirom na to da je u tijeku hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije, za taj je politički i administrativni proces također važno da ničim "sporednim" ne bude ugrožen, odnosno da se sve odvija bez remećenja stabilnosti na domaćem političkom terenu. U tom kontekstu Plenković odbacuje neka tumačenja da je HDZ pod njegovim vodstvom otišao previše "lijevo" te je ustvrdio da je njegova vlada odgovornom politikom osigurala političku stabilnost i gospodarski rast. Također je nedavno, govoreći o svom mandatu na čelu stranke i Vlade, naglasio da je na parlamentarnim izborima 2016. pobijedio obećavši vraćanje političke stabilnosti. "To je načelo kojeg se držimo i ostvarujemo ga s onima s kojima možemo pronaći zajedničke dodirne točke u programskom radu Vlade - mislim na parlamentarnu većinu - koje su dobre za naše građane. Bez parlamentarne većine nema ni realizacije ni jednog projekta, ne bi bilo zdravog gospodarskog rasta, vraćanja Hrvatske na investicijski kreditni rejting, apsorpcije EU fondova na razini od 83 posto, jačanja položaja branitelja, vojske, policije, ne bi bilo ulaganja u energetske i prometne projekte... Sve to osigurava politička stabilnost", naglasio je. Konkretno, Plenković je istaknuo da je u mandatu njegove vlade ostvaren gospodarski rast od tri posto, i to bez zaduživanja, da se potiče gospodarstvenike u Hrvatskoj da ulažu i da time generiraju rast i nova radna mjesta, da su rasle mirovine, plaće, donesene su mjere demografske revitalizacije, da se rješavaju problemi u socijalnoj skrbi i zdravstvu, kao i da je ojačan međunarodni položaj Hrvatske.
ČETIRI PORUKE
U cijeloj priči o stabilnosti Plenković je početkom veljače na obilježavanju 30. godišnjice šibenskog HDZ-a govorio: "Mi smo privilegirana generacija jer sudjelujemo u procesima kojima jačamo našu državu, njezin međunarodni položaj i ugled u Europi i utjecaj... To je bila poruka koju smo prije nešto manje od četiri godine kazali svim našim članovima u ne baš tako zavidnim okolnostima kad smo rekli da imamo za njih i hrvatsku javnost četiri jednostavne poruke: osigurat ćemo hrvatsku stabilnost, osigurat ćemo trajnu sigurnost, gospodarski razvoj i društvenu solidarnost. Ta četiri stupa naše politike vodila su nas i konsolidaciji HDZ-a, a isto tako i postignućima Vlade u suradnji s drugim strankama koje su s nama u parlamentarnoj većini, i prenijeli smo sve što radimo na nacionalnoj razini i na razinu gradova i općina."
Što se, pak, predstojećih unutarstranačkih izbora u HDZ-u tiče, koji bi tu političku stabilnost mogli i narušiti, Plenković kaže:
- U ovom nadmetanju argumenata i programa bitno je da ostanemo na razini korektne političke komunikacije, svi smo dio iste političke obitelji, i nakon tih izbora moramo i dalje biti u istoj političkoj obitelji i davati doprinos jačanju HDZ-a da bude središnja politička snaga RH. Ono što želim da svi zajedno baštinimo je državotvornost, domoljublje, demokršćanstvo, Domovinski rat, da nam budu poruka da te temelje njegujemo, ne zaboravljamo, čuvamo i poštujemo. Ali, isto tako, da budemo svjesni da su izazovi koji su pred nama 2020. u Hrvatskoj i u Europi donekle različiti i da ćemo morati loviti korak s razvijenim zemljama svijeta samo ako pratimo što se zbiva u svijetu, a u svijetu se zbiva 4. tehnološka revolucija, vrijeme digitalizacije, komunikacija, inovacija, ulaganje u obrazovanje, klimatske promjene i njihove moguće posljedice… pa ćemo morati u našu retoriku uvesti temu koja je bitna za Hrvatsku, a to su izazovi mladih, novih generacija, tema demografske revitalizacije koju smo, baš u našem mandatu, uveli i kao veliku europsku temu."
A baš u vrijeme predizborne kampanje za unutarstranačke izbore u HDZ-u, mnogim kandidatima za visoke stranačke pozicije najednom postaje sporno, primjerice, koaliranje s HNS-om ili SDSS-om. Doduše, bilo je toga i prije s više strana, pa se i potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva i prostornog uređenja Predrag Štromar svojedobno svojim članovima stranke morao obratiti pismom u kojemu je istaknuo da je HNS ulaskom u Vladu pridonio političkoj stabilnosti. "Cilj HNS-a, cilj svih nas je učiniti Hrvatsku boljom, otvorenijom i tolerantnijom zemljom u kojoj su najveća vrijednost ljudi, a ne sjene prošlosti", poručio je tada Štromar.
SUPROTNA MIŠLJENJA
No nisu svi kada je riječ o političkoj stabilnosti istoga stava. U javnosti se često može čuti i mišljenje da je na primjeru Hrvatske proteklih godina vidljivo kako politička kriza čak ima pozitivan utjecaj na rast gospodarstva. Ali ima i ekonomista koji tvrde da je za ozbiljniji rast gospodarstva, posebice dugoročno gledano, ipak nužna jača politička stabilnost. Ekonomist Ljubo Jurčić podsjeća pak da politička nestabilnost središnje vlasti kratkoročno nema velik utjecaj na gospodarski rast, s obzirom na to da on ima uzroke u politikama koje su vođene u proteklom razdoblju. No dugoročno ima golem negativan utjecaj na gospodarstvo.
- Na ekonomski rast utječu tri elementa - postojeća struktura gospodarstva, okruženje ili u našem slučaju Europska unija te politika. Dakle, naša struktura je poznata. S tom strukturom koja se praktički ne mijenja i okruženjem u kojemu se nalazimo, imamo mogućnost ostvarivati rast između dva i tri posto. Sadašnji gospodarski rast Hrvatske nema veze s onim što se danas u politici događa, nego s prošlošću koja nam je omogućila pristup europskom okruženju. Hrvatskoj je potrebna stopa rasta iznad četiri, pa i pet ili šest posto. Pod uvjetom da situacija u okruženju ostane ovakva, ovisno o sitnim incidentima poput vremenskih prilika, poljoprivredi i turizmu, imat ćemo rast između dva i tri posto. Za to politika nema nikakve zasluge. Kada bi vlada napravila neke kreativne poteze, rast bi mogao biti daleko veći i do šest posto BDP-a", kaže Jurčić.
Ekonomski analitičar Velimir Šonje na svom blogu Ekonomski lab - Arhivanalitika također je pisao o toj temi pod nazivom: "Je li moguć razvoj u uvjetima političke nestabilnosti?". Šonje naglašava: "Sve se to u najvećoj mjeri događa spontano. Politika je u isto vrijeme otvarala i zatvarala vrata gospodarskom oporavku, pa je njezin doprinos upitan." Obrazložio je to otvaranjem vrata 2013. ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, nakon kojega je započeo rast robnog izvoza, kao i prihoda od turizma. "U preostalom dijelu politika i dalje ometa brži rast održavanjem visokih poreznih i drugih tereta, zadržavanjem statusa quo u sustavima socijalne sigurnosti, javnoj administraciji i teritorijalnom ustroju i nadasve kontrolom velikoga broja važnih poduzeća. Osim što posluju neefikasno, ona služe za uhljebljivanje političkih kadrova", ističe Šonje.
Politički analitičar Pero Maldini još dodaje: "Mali pomak u ekonomiji više je odraz samoinicijative u gospodarstvu i novih okolnosti Hrvatske u EU-u, nego proizvod javnih politika vlasti." No, osim zagovaratelja političke stabilnosti kao preduvjeta svekolikog napretka, tu su i oni koji tvrde da je politička stabilnost precijenjena. Dodaju da izbori u demokratskim državama, čak i onda kad su izvanredni, nisu opasnost, nego normalan način funkcioniranja političkog mehanizma. Tako bi trebalo biti i u slučaju novoizabranog predsjednika Zorana Milanovića koji je u više navrata ponovio da neće pokušati stvoriti paralelnu vlast na Pantovčaku i obećao da premijeru Plenkoviću neće biti korektiv, nego konstruktivan partner. Dakle, i uljuđena kohabitacija trebala bi u konačnici pridonijeti političkoj stabilnosti.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Prijetnje stabilnosti
U ovoj izbornoj godini te u vrijeme predsjedanja Hrvatske Vijećem EU-a premijeru Plenkoviću nestabilnost može, uopćeno govoreći, zaprijetiti iz tri smjera. Može doći do problema kontroliranja većine u Saboru koja ovisi o zadovoljavanju partikularnih interesa ideološki i kadrovski šarolikih partnera koji održavaju manjinsku vladu HDZ-a i HNS-a. Uz to, proces unutarstranačkih izbora u HDZ-u može se negativno reflektirati na Plenkovića. Naposljetku, premijeru nemiran san mogu izazvati i afere pojedinih članova Vlade, što pak za sobom povlači medijske pozive na ostavku, unutarstranačka trvenja, unutarkoalicijska negodovanja te oporbeno testiranje Vlade preko glasovanja o povjerenju ovom ili onom ministru.
DAVOR GJENERO
VLAST MORA BITI POD KONTROLOM
Nakon predsjedničkih izbora, na redu su izbori u HDZ-u, a onda, na jesen, i parlamentarni, sve uz puno žučljive retorike i galame. O toj temi, ali i širem pojmu političke stabilnosti u društvu kakvo je hrvatsko, razgovarali smo s Davorom Gjenerom, politologom iz Zagreba.
Koliko, i da li uopće, svi ti događaji mogu narušiti političku stabilnost zemlje, o kojoj svako malo govori Plenković?
- S političkim sustavom u koji izbori mogu unijeti ozbiljnu nestabilnost nešto duboko nije u redu. Dakle, izborni proces sam po sebi ne smije generirati nestabilnost u političkom sustavu. Jasno je, doduše, da u vrijeme izbornih kampanji nije moguće provoditi ozbiljne političke reforme, da izborne kampanje odgađaju dio parlamentarne procedure, jer u vrijeme kampanje parlament ne može raditi dio svog posla, ne može biti u pravom smislu riječi mjesto uspostavljanja općeg interesa.
BEZ PODJELA
Plenković stalno ponavlja i da je politička stabilnost glavni preduvjet za gospodarski rast i razvoj zemlje. Koliko je to utemeljeno, ovisi li zbilja rast BDP-a o, recimo, političkoj stabilnosti unutar vladajućih, ali i na širem planu političke scene u RH?
- Postoje politički sustavi koji jednako efikasno djeluju bez obzira na to postoji li trenutno izvršna vlast s punim legitimitetom i konsolidirana parlamentarna većina ili ne. Italija je, na primjer, u vrijeme permanentnih kriza vlada bilježila velik ekonomski rast, bez obzira na političku krizu. Slično je, na primjer, i s Belgijom, u kojoj je zbog složenog unutarnjeg sustava i unutarnjih nacionalnih podjela vrlo teško formirati vlast, a vlade su uvijek vrlo fragilne, pa je unatoč tome Belgija jedna od najbogatijih zemalja EU-a i njezine javne vlasti vrlo kvalitetno pribavljaju javna dobra za svoje građane.
Više je preduvjeta za efikasnost države u vrijeme političkih kriza/kriza vlada. Prije svega, važno je uspostaviti neovisnost javne uprave, tako da ministarstva funkcioniraju i bez ministra u punom mandatu, gotovo kao da je "redovito stanje". To se postiže time da se najviše državne službenike, ravnatelje uprava u ministarstvima, bira javnim natječajem na mandat koji se ne podudara s mandatom izvršne vlasti, a ravnatelji kao visoki državni službenici preuzimaju punu odgovornost za funkcioniranje svojih uprava. Pritom je važno da ih se odabire po načelu kompetentnosti, a ne prema načelu političke podobnosti. Drugi, jednako važan, korak za dugoročnu stabilnost neke države jest visok stupanj decentralizacije odlučivanja. Autonomija lokalne i regionalne samouprave, naročito važno, njihova fiskalna neovisnost, osiguravanje izvornih prihoda lokalnih jedinica, osiguravaju drugi stup stabilnosti države u razdobljima krize izvršne vlasti na nacionalnoj razini.
Država koja je, kao Hrvatska, visoko centralizirana, a koja tek u ovom mandatu nastoji reafirmirati načelo neovisnosti javne uprave, koje je, doduše, bilo afirmirano u vrijeme pristupnih pregovora, ali je nakon toga, posebno u vrijeme administracije Zorana Milanovića, bilo potisnuto, ovisi o političkoj stabilnosti izvršne vlasti, jer nije moguće voditi konsolidirane financije, niti pribavljati sredstva iz kohezijskih i drugih fondova EU, bez državne administracije u punom kapacitetu.
Koliko je politička stabilnost u RH općenito, ali i u vladajućoj koaliciji i HDZ-u, bitna za uspješno predsjedanje RH Vijećem EU-a, koje je u tijeku?
- Predsjedanje Europskom unijom posebno je osjetljivo razdoblje, u kojem državna izvršna vlast probleme svoje zemlje mora na neki način staviti u drugi plan, a prioritetno se angažirati na zajedničkim europskim pitanjima. Za Hrvatsku je ovo predsjedanje, kao njezino prvo predsjedanje Vijećem EU-a, naročito osjetljivo, a očito je i to da Hrvatska bar u dvama ili trima pitanjima želi ostaviti traga u zajedničkim europskim politikama (očuvanje kohezije, koncentracija na demografsku politiku, pitanje odnosa EU-a prema balkanskom susjedstvu), a to ne može bez punog angažmana cijelog Vladina kabineta. U uvjetima političke nestabilnost to bi bilo mnogo teže, a u uvjetima gubitka parlamentarne većine Njemačka, kao iduća predsjedajuća, morala bi preuzeti dio hrvatskih poslova, a time bi ostvarenje hrvatskih prioriteta tijekom predsjedanja bilo izgubljeno.
DEBATE NISU FOLKLOR
Gledajući u širem kontekstu, znači li, i u kojoj mjeri, politička stabilnost ujedno i stabilnost demokratskog sustava u cjelini? Jesu li u tom smislu ideološka prepucavanja svojevrsni dekor ipak minornog štetnog učinka...?
- U stabilnim demokratskim poredcima politika je kompetitivna, a one političke opcije koje smatramo dijelom ustavnog luka (demokršćani, liberali, socijaldemokrati, konzervativci, zeleni...) trude se formirati javne politike koje najviše pridonose javnom dobru. U tom smislu političke debate nisu samo folklor, nego su ideologijska nadmetanja u parlamentu prilika za brušenje i usavršavanje javnih politika. Parlamentarna rasprava, pa i ona u predizbornoj kampanji, koja je institiucionalni proces komunikacije političke klase i građanskog drušva, ne smije biti ni previše emotivna i afektivna, ni isključujuća, ne smije stvarati podjele u društvu koje bi se prenosile i na druge sfere, a ne samo na konkretna pitanja o kojima se raspravlja.
Bilo kako god, tko uporno pokušava poremetiti političku stabilnost RH? Zašto populistički demagozi iz oporbe na političku stabilnost gledaju kao na teorijsku floskulu i stalno prozivaju HDZ i Vladu da "zamagljuje" pravo stanje u zemlji?
- Ovdje se radi o odnosu dviju vrijednosti: snažne izvršne vlasti koja ima dovoljne kapacitete i politički prostor da ostvaruje program na osnovi kojeg je stvorena parlamentarna većina i pravo kontrole vlasti tijekom mandata, odnosno očuvanja konkurencije unutar političke arene. Sustav mora biti dobro balansiran: vlast mora imati dovoljno snage da provodi svoj program, ali istovremeno mora biti pod stalnom kontrolom. Jedna od kontrola je i politička, jer ne postoji drugi način efikasne kontrole vlasti nego da se jednoj političkoj ambiciji suprotstavi druga snažna ambicija. Tako demokracija funkcionira, a do sada nije pronađen bolji sustav javne vlasti od posredne, parlamentarne demokracije.
(D.J.)GORAN SUNAJKO
AFERE OSTAJU KAO SJENA KOJA NAS PRATI
Živimo u (ne)stabilnim vremenima koja između ostalog obilježava i tzv. politička korektnost. Koliko zapravo taj fenomen definira društvo, koliko političku korektnost definiraju oni koji vladaju, kao i što u kontekstu demokracije znači politička stabilnost, o kojoj se također kod nas puno priča, razgovarali smo s dr. sc. Goranom Sunajkom sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
DISKURZIVNE PRAKSE
Vrijedi li opaska da kakva je vlast - takva je i politička korektnost?
- Politička korektnost je koncept (sintagma) nastao u okviru nove ljevice krajem 1970-ih godina potaknut višom razinom svijesti o nužnosti emancipacijske promjene odnosa prema svim ljudima i skupinama ljudi u smislu njihove spolne, rodne, nacionalne, religijske i druge pripadnosti. Treba imati na umu da je politička korektnost diskurzivan pojam i temelji se na svijesti o nužnosti izbjegavanja uporabe naziva ili drugih jezičnih određenja koja bi mogla nekoga vrijeđati. Stoga se u nekim kulturama već zaobilaze rodna određenja u jeziku i pišu propisi u neodređenome rodnome obliku.
Ona, međutim, ima i negativne strane, a povezane su s postmodernim odbacivanjem koncepta svake istine. Primjerice, politički je postalo nekorektno nekome reći da je crnac, bijelac, žena ili muškarac itd., premda u stvarnome smislu to može biti (i jest) istinito i premda te skupine upravo s tog naslova traže određena prava (npr. feministkinje često traže formalnu zastupljenost žena u nekome političkome tijelu putem kvota). Mislim da je ključno imati na umu da netko jest crnac, bijelac, žena ili muškarac, što je dio njihova identiteta, a da je ključno i to da ta činjenica ni na koji način nije i ne bi smjela biti bitna. Tek tada politička korektnost ima demokratski smisao koji ne vrši nasilje pojmova nad stvarnošću i zaobilazi kolektivnu društvenu psihozu kako se smije koga osloviti. U tom smislu politička korektnost nije ovisna o političkoj vlasti, bila ona lijeva ili desna.
S tim u vezi, kad sve uzmemo u obzir, u kojoj mjeri politička korektnost znači ujedno i političku stabilnost? Tu frazu o "političkoj stabilnosti" danas često čujemo...
- Ona može voditi većoj mjeri političke stabilnosti, budući da je zamišljena kao koncept koji otvara najširi mogući pokušaj da svatko uživa u onim određenjima u kojima se vidi, bez da itko ima pravo tomu prigovarati. Ipak, ona neće osigurati političku stabilonst na razini političkoga sustava jer s njim nema veze budući je upućena na diskurzivne društvene prakse. U tom smislu neki prigovaraju tome konceptu jer ga smatraju isforsiranim "izmišljanjem" novih pojmova koji vode u nov oblik političke ideologije.
DUŽNOST I MORALNOST
Kakva nam je inače društveno-politička stvarnost, jesmo li i koliko demokratski uljuđeno i uređeno društvo ili se nekih starih loših navika teško riješavamo pa se svađamo, grubim riječima prozivamo neistomišljenike...?
- U koliko god segmenata života bili ispod europskog prosjeka, u ovome ipak ne zaostajemo mnogo. U razvijenim ćemo demokracijama vidjeti također surov vokabular i neprimjerene geste, uvrede pa i fizička razračunavanja u parlamentima. Primjerice, odbijanje rukovanja američkog predsjednika Trumpa, vrijeđanje i fizički obračuni u talijanskome parlamentu pa i uvrede u Europskome parlamentu pokazuju kako suvremene političke debate dopuštaju mnogo rigidniji diskurs u odnosu na ranija razdoblja i u tom segmentu, koliko god se činilo tako, ipak nismo lošiji od prosjeka.
Negdje sam pročitao kako pojam odgovornosti u društvu danas zauzima mjesto koje je u etici zauzimao pojam dužnosti. Vaše mišljenje o toj tezi?
- Pojam odgovornosti vrlo je kompliciran pojam, jer ne podrazumijeva samo pozitivnopravne odredbe, nego i savjest svakog pojedinca prema sebi i društvu. Pored uvriježene pravničke podjele na kaznenu, građansku, disciplinsku i političku odgovornost, ključna je upravo odgovornost koju ste spomenuli, a ona je dužnost. Formulirao ju je Immanuel Kant kao deontologiju. Dužnost je moralan čin najprije prema samome sebi i svojem djelovanju kao pretpostavci svake druge odgovornosti. Ako ona izostaje, onda će samo snaga zakona i sankcije omogućiti viši stupanj svijesti o odgovornosti. Mislim da je u Hrvatskoj ona na vrlo niskoj razini, a dodatan problem jest taj da i kaznena politika propušta kazniti one koji grubo narušavaju zakon i dobre običaje, čime postaje negativan primjer i daje negativnu poruku.
Osobit je primjer novinarstva koje je ključ demokratizacije, ali ima i preveliku moć za koju je potrebna odgovornost. Ono otkriva afere i nepravilnosti i nerijetko neki novinari stradaju zbog toga, no često određene ljude i prije samih sudskih presuda novinari izlažu javnoj osudi, a to je nedopustivo. Primjerice, osobi koju su mediji prokazali za određene nezakonite radnje, a koju sudovi oslobode, trajno je učinjena nepravda, ostaju i bez posla ako se radi o politici ili nekoj dužnosti, a da novinari za to ne odgovaraju. Mislim da je odgovorno novinarstvo danas možda i više od politike jamac stabilnosti političkoga sustava jer su mediji, osoboto digitalni, najutjecajniji faktor u kreiranju javne svijesti.
Zaključno - kako bi ocijenili stabilnost političkog i općenito demokratskog sustava RU u cjelini danas u odnosu na jučer, da se tako izrazim?
- Demokratizacijom društva raste i sama stabilnost i ona je bolja u odnosu na ratne i poratne godine, no još mnoge afere ostaju kao sjena koja nas prati u nemogućnosti potpune uspostave političke stabilnosti.
(D.J.)