Rektorat Sveučilišta u Zagrebu bio je 15. siječnja 2020. domaćin posjećenoga skupa koji je, uz zainteresiranu javnost, okupio stručnjake zagrebačkoga Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Filozofskoga fakulteta i Građevinskoga fakulteta te Instituta za etnologiju i folkloristiku, Instituta za povijest umjetnosti, Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža te Središnjega državnog ureda za razvoj digitalnoga društva. Nazočnima su se uvodno obratili rektor prof. dr. sc. Damir Boras, državni tajnik Bernard Gršić i Vremeplovova ambasadorica u Republici Hrvatskoj doc. dr. sc. Vlatka Lemić, a potpredsjednik TMO-a dr. sc. Thomas Aigner publiku je upoznao s provedbom projekta. Budući da su neke od sastavnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku uključene u rad hrvatskih podružnica Digitalne istraživačke infrastrukture za umjetnost i humanistiku (DARIAH-EU) te Međunarodnoga centra za arhivska istraživanja (ICARUS), pozivnica na Nacionalni dan upućena je i osječkim predstavnicima.

Zagrebački je Nacionalni dan također pružio uvid u uspješne hrvatske istraživačke projekte od kojih su neki prijavljeni i izrađeni na digitalnohumanističkoj platformi INDIGO koju je razvila koprivnička tvrtka ArhivPRO. Nastavno je bilo riječi i o potrebi daljnjih interinstitucionalnih i alternativnih interpersonalnih umrežavanja te o „neočekivanim“ primjerima ostvarenih projektnih suradnja, primjerice o kombinaciji digitalne humanistike, dinamičnoga trodimenzionalnog okolišnog modeliranja i rekonstruiranja (time-dynamic 3D modeling), društvenih znanosti, edukacijske tehnologije, geografskoga informacijskog sustava (GIS-a), heterogene mobilne robotike, kreativnih industrija, nanotehnologije i softverskoga inženjerstva.

Stoga Vremeplov, jednogodišnjega provedbenog okvira vrijednoga više od milijun eura (ožujak 2019. – veljača 2020.), preko svojega bečkog sjedišta TMO-a (timemachine.eu) koordinira i usmjeruje informacijsko-komunikacijske napore 500 akademskih, istraživačkih i kulturnih ustanova širom Europe glede mapiranja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kako podatci čuvateljskih ustanova (arhiva, galerija, knjižnica i muzeja) ne bi bili samo digitalizirani, već da bi postali uistinu stalno dostupni i uporabljivi za kulturni, obrazovni i znanstveni sektor, primjerice uklanjanjem preprjeka putem optičkoga prepoznavanja rukopisnih tekstova ili prijevodom uz uporabu napredne umjetne inteligencije.