ZELČIN - Skorašnji početak korizmenog razdoblja trebao bi prema preporukama Crkve biti više u znaku intenzivnije pokore, kontemplacije te promišljanja o smislu života. Vođen tim smjernicama, poznati zaljubljenik u tradiciju i stare običaje svoga kraja, Miroslav Varžić iz Zelčina, za te se dane u posebnim prigodama i na različitim lokacijama sprema izvoditi svoju prvu monodramu "Pismo Šokadiji".

Iako je ta monodrama u sklopu obilježavanja Dana grada Valpova već prikazana u ivanovačkom Društvenom domu, pedesetšestogodišnji Miroslav Varžić - Fajtin stajališta je da je riječ o uratku koji tjera na razmišljanje svakoga koji ju posluša jer vrlo elegično, u formi pisma, pruža sliku idealiziranoga prizora iz života u prirodi s pastoralnim motivima u vrijeme koje mnogi još nosimo u pamćenju, ali kojeg više nema ni na poljima, u šumama ni u selima Slavonije. Na to nadovezuje i mnoštvo pitanja kojima slušatelje potiče na traženje odgovora što je uzrok polaganom gašenju nekada bujnog života u Slavoniji čiji su simboli i danas đeram, seoska kuća i križevi krajputaši.

- Ova monodrama u koju sam na 17 stranica prenio svoju neizmjernu ljubav prema Šokadiji, kraju iz kojega sam potekao i ljudima s kojima živim, svojevrsni je živi organizam kojega stalno mijenjam i dopunjujem ovisno o inspiraciji i okruženju i vjerujem da je ta potreba da ga usavršujem zapravo glavni razlog zašto on još uvijek nije u tisku - pojašnjava Varžić. Naglašavajući da je ideja o kreiranju monodrame s tezama šokačkog promišljanja u njemu sazrijevala pune tri godine, a onda se iznenada "izlila" na papir.

- Ona ne progovara samo o jednoj temi, već sam u nju odlučio uvezati tri vremena jako važna za Slavoniju: njezinu prošlost, sadašnjost i budućnost. Prošlost je bitna jer je riječ o vremenu u kojem je trebalo očuvati opstojnost i identitet ovih prostora i vremenu u kojem je unatoč poteškoćama čovjek Šokadije uspio sačuvati uzdignuto čelo, ponos i mentalitet pozitive i veselja. Sadašnjost je pak potpuno drukčija jer se u njoj na drukčije načine i kroz druge oblike borbe nastojimo othrvati pokušajima pustošenja slavonskih sela i prostora Slavonije kroz umiranje starih i raseljavanje naših mladih ljudi diljem svijeta, što je duboki sociološki problem. Upravo zbog toga stajališta sam kako kroz različite i brojne smotre folklora, okupljanja i manifestacije tradicijskog karaktera Šokadija glasno poručuje kako u njoj život i dalje buja i kako se nije predala - mišljenja je Varžić, inače i autor knjige "U krilu zemlje slavonske" u izdanju Matice hrvatske te vlasnik etnokuće u Zelčinu i stroja koji se u prošlosti koristio za vuču tereta i pogon vršalica preko pogonskog remenja, a koji je prije tri desetljeća "oživio" za potrebe snimanja filma "Sokol ga nije volio".

Ovaj etnološki biser još uvijek čeka restauraciju. L.Aničić