VUKOVAR - Možda je to u skladu s mojim proživljenim iskustvom i godinama, više se ne bavim nikakvim romantičnim ljubavima, to nije moja tema, ali vjerujem kako će oni koji vole i čitaju poeziju, iz ovih stihova uspjeti shvatiti poruku i emociju koja je malo teža, oporija i gorča - podijelila je Tanja Belobrajdić sa svojim brojnim sugrađanima, dodajući kako joj je trebalo i vremena i odvažnosti za predstavljanje poezije široj javnosti nakon dva objavljena romana.
U rodnom Vukovaru, promocija njezine prve zbirke poezije Moja koža je tanja privukla je u četvrtak u vukovarsku knjižnicu doista veliki broj ljubitelja lijepe pisane riječi. Promocija je održana u sklopu programskoga ciklusa Kulturni četvrtak u Gradskoj knjižnici Vukovar. Moderatorica je bila ravnateljica knjižnice Jelena Miškić, odabranu poeziju iz zbirke čitale su Larisa Janičev Stojanović i Lidija Sopjanac, dok su u glazbenom dijelu sudjelovali Sanja Hajduković i Josip Molnar.
Autorica je navela kako nije riječ o klasičnoj ljubavnoj poeziji ni stihovima koji bude mladalačke i ljubavne leptiriće u trbuhu, nego ponešto drugačije emocije.


Naslov Moja koža je tanja stih je iz jedne od pjesama u zbirci Posljednja večera, i predstavlja svojevrsnu igru riječi. Autorica je naglasila kako ona sadrži dublje iskustveno značenje, a oni koji je dobro poznaju mogu naslutiti kako se to odnosi na njezino emotivno i psihičko stanje.


- Podnaslov knjige je Poezija za lažljivce. Kako bih napisala pjesmu moram imati jednu od tri emocije; moram biti ljutita, očajna, ili zaljubljena, a prema mome sudu laž je ono što sve to skupa povezuje. Jasno je kako ima ljubavne tematike, ali i socijalne poezije. Pjesme su nastajale više godina, no najviše ih ima napisanih tijekom zadnje dvije-tri godine - naglasila je Belobrajdič.


Poeziju je počela pisati u mladosti, međutim, ništa od onoga što je nastalo prije Domovinskoga rata nije uspjela sačuvati. Pisanju je vratila prije 15 godina, jer je osjetila potrebu misli i osjećaje pretočiti u riječi. Ocijenila je kako pisanjem poezije autor daleko više izlaže skrivene dijelove svoga bića javnosti, što je vjerojatno i osnovni razlog što se prvo odlučila na objavljivanje romana.


- Kada objavite poeziju neizostavno se susrećete s pitanjima: o kome pišeš, komu je pjesma posvećena, kako će ljudi ovo shvatiti... Stoga sam čak na neko vrijeme odustala od pisanja poezije, jer mi je smetalo to što su oni koji su imali priliku pročitati pokoju moju pjesmu mislili kako se u svakom stihu radi isključivo o meni, i nečemu što proživljavam, pa su ih tako i komentirali. S vremenom sam se, ipak, na to naučila, pa prepuštam čitateljima da misle o mojim stihovima što god žele - rekla je.

Široj je publici autorica poznata po dva objavljena romana, s tim da je prvi pod nazivom Crni kaput ovjenčan brojnim nagradama. Prema njezinim riječima, publika koja rado čita knjige s tematikom Domovinskoga rata odlično je reagirala na roman, jer su njegove osnovne teme upravo Domovinski rat i Vukovar. Drugi roman Žena moga muža bavi se drugom tematikom, s obzirom na to da je riječ o psihološkom romanu i univerzalnoj temi raskola braka.


- Mogu reći kako sam lokalpatriotski nastrojena u pisanju, jer je radnja oba romana smještena u Vukovar, a i radnja knjige za djecu i mlade na kojoj trenutačno radim također je na istom području, ali u pradavno doba. U kolumnama koje redovito pišem pod naslovom "Nisu zaboravljeni", bavim se sudbinama branitelja, poginulih i nestalih u Domovinskom ratu u Vukovaru. Uskoro će ti tekstovi pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja biti zajedno objavljeni u posebnoj knjizi - rekla je Belobrajdić.
Na kraju promocije izrazila je oduševljenje i zahvalnost sugrađanima što su je u velikom broju došli podržati i poslušati njezine stihove.