Izuzetno je uspješna godina iza zagrebačke inovativne instrumentalne četvorke Chui, čiji je aktualni album "Iz kapetanovog dnevnika" pobrao lovorike kod brojnih domaćih medija koji su ga počastili najvišim ocjenama. Nakon što su poharali vrhove godišnjih lista najboljih domaćih albuma u 2019. godini, 25. siječnja album su koncertno promovirali u zagrebačkom klubu Boogaloo, gdje su oduševili okupljene još jednim svojim energičnim nastupom. O albumu "Iz kapetanovog dnevnika", prošlomjesečnom koncertu te o tome kako je okupljena aktualna postava Chuija, fascinaciji znanstvenom fantastikom i suradnji s kolegama sa scene, upitali smo Tonija Starešinića, masterminda i klavijaturista ovog sastava koji je približio jazz-glazbu novim generacijama u Hrvatskoj.

Iz albuma u album mijenjate članove. Koja je aktualna postava te kada i kako je okupljena?

- U sadašnjoj postavi sviramo već tri godine. Uz mene na klavijaturama, tu je saksofonist Vojkan Jocić, koji je u bendu sad već šest godina, a ritam-sekciju čine bubnjar Ivan Levačić i basist Konrad Lovrenčić, koji skupa već duži niz godina sviraju u Kriesu, tako da su uigrani i zvuče kao jedan. A s Konradom sviram već nekih deset godina u drugim bendovima, svirali smo skupa u Less Than A Minute, Toboganu i Beat Bustersima, a bio je gost i na Chuijevom albumu "Third Sun From The Stone". Nakon što je bubnjar Janko Novoselić napustio bend, htio sam dobiti nešto tvrđi i žešći zvuk, a Konrad i Ivan bili su taj idealan spoj za takav zvuk.

Kako bi opisao vaš zvuk nekome tko vas nikada nije slušao? Koji su izvođači/bendovi utjecali na vaš stil i zvuk?

- Pa opisao bih nas kao space-rock-jazz. Volimo energiju rocka, boje svemira i emociju jazza. Na sadašnji zvuk definitivno su utjecali King Crimson, Miles Davis, fusion sastavi sedamdesetih, Led Zeppelin, zatim nova skandinavska scena predvođena sastavima Fire!, Krokofant i Elephant9, te space rockeri poput japanskog sastava Acid Mother‘s Temple.

Sada, s određenim vremenskim odmakom, kako si zadovoljam vašim posljednjim albumom "Iz kapetanovog dnevnika"? Zašto ste se odlučili na promjenu producenta?

- Mislim da sam najzadovoljniji upravo albumom "Iz kapetanovog dnevnika". Na njemu smo uspjeli dobiti dosad najautentičnij zvuk. Također, u produkcijskom smislu je ispao najmoćnije, a kako je dolazio nakon dva odlično prihvaćena albuma i nakon odlaska Janka iz benda, nosio je najveći teret od svih dosadašnjih albuma i bome ga iznio vrhunski. Novi producent Srđan Sekulović Skansi isto nosi dio zasluga za moćniji i žešći zvuk cijelog albuma.

Što vam znače pozitivne reakcije publike i kritike koja je jednoglasno prihvatila album "Iz kapetanovog dnevnika"?

- I kritika i publika su odlično prihvatile album, što nam ispunja srce jer nema baš nekog smisla da radimo glazbu samo za sebe.

Kako je prošla koncertna promocija albuma u Boogaloou? Kako je to izgledalo i zvučalo?

- Koncertna promocija u Boogaloou je prošla da ne može biti bolje. Moram priznati da sam u početku bio malo skeptičan oko Boogalooa, činio mi se kao preveliki prostor za Chui, ali Konrad i Ivan koji su vjerovali u Boogaloo, na kraju je ispalo da su bili apsolutno u pravu. Imali smo dosta gostiju, pa je cijela organizacija bila ponešto stresna, ali na kraju se sve vratilo. Krcat klub, oduševljena publika, odličan zvuk na pozornici i ispred nje, sve što kao glazbenik možete samo poželjeti od jednog koncerta.

U počecima ste puno više improvizirali na nastupima. Znači li sadašnja veća fokusiranost na aranžmane i neku vrstu sazrijevanja?

- Veće pozornice, rock-klubovi i festivali traže fokusiraniji zvuk i konkretnije dionice, a kad puno improvizirate, varirate između fantastičnih djelova u kojima se sve poklopi pa do praznog hoda, što si baš ne možemo dopustiti na mjestima na kojima sviramo u posljednje vrijeme.

Postoji li u Hrvatskoj nešto što bi se moglo nazvati jazz scenom i koje je tvoje mišljenje o tome? Jeste li zadovoljni svojom pozicijom na glazbenoj sceni?

- Usprkos radikalnom nedostatku jazz klubova, jazz scena postoji i sve je kreativnija. Ona uspijeva privući i novu publiku u većim rock-klubovima. S jedne strane, situacija je i vrlo teška, ali i jako zahvalna. Nedostatak prostora za svirke potiče glazbenike da se više bave autorskom glazbom i da budu što kreativniji i originalniji. Što se tiče Chuija, super smo zadovoljni svojom pozicijom koja je iznad svih očekivanja. Prije desetak godina sve nam je to izgledalo kao znanstvena fantastika.

Od početka ste kao bend obilježeni znanstvenom fantastikom. Objasni nam tu fascinaciju.

- Ja sam veliki fan znanstvene fantastike, pa je i Chui, maskota benda, mali svemirac. Volim se igrati referencama na poznate i manje poznate naslove znanstvene fantastike i možda nekome otkriti neki novi svijet za koji nije znao da postoji. I sam uspjeh Chuija u Hrvatskoj je znanstvena fantastika, pa, eto, sve ima smisla. (smijeh)

Imate li želju i ambiciju ozbiljnije se predstaviti europskoj publici te plan kako to realizirati? Jeste li već pokušali?

- Već smo nastupili i izvan naše regije, u Nizozemskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Litvi i Mađarskoj. Nismo još uspjeli spojiti neku turneju, ali nadam se da ćemo s vremenom i do toga doći.

Ostvarili ste brojne suradnje. Po kojem principu birate s kime ćete surađivati i možete li izdvojiti neku suradnju kao najuspješniju ili najdražu?

- Pjesme biraju suradnje, jednostavno osjetite gdje bi se netko mogao super uklopiti. Glazbeni gostiju čak nije ni važan, surađivali smo s pjevačima, pjevačicama, reperima, klasičarima, etnoglazbenicima, jazzerima, orkestrima. Teško mi je izdvojiti neku suradnju jer su mi sve jednako drage i jako puno poštujem sve te divne ljude.

Po čemu ti je u sjećanju ostao vaš osječki nastup u Oxygeneu i možemo li vas ponovno očekivati?

- Osječki nastup ostao nam je u sjećanju po odličnoj atmosferi i nadam se da ćemo se ponovno vratiti.