Mlade poljoprivrednike cijele Slavonije i Baranje, a posebno one koji se u skorašnjoj budućnosti tek vide u toj grani, usrećila je vijest da će država subvencionirati kupnju zemlje za sve mlade koji se žele baviti poljoprivredom. Dio je to strateškog cilja koji država priprema u suradnji sa Svjetskom bankom radi krajnjeg povećanja produktivnosti, jačanja konkurentnosti te obnove ruralne ekonomije i poboljšanja života u ruralnom području. Posljednjih su godina, naime, vidljivi neki novi trendovi, posebice na našem području, gdje sve više mladih i visokoobrazovanih ljudi iz gradskih središta seli u ruralna područja. Iako već imaju svoja radna mjesta, uglavnom poslove za koje su se školovali, uz sve to, kao dio "terapije‘‘ od ubrzanog načina života i stresa, za hobije najčešće izabiru uzgoj vinove loze, a onda kao i logičan slijed i proizvodnju vina. Prvo to bude izazov za vlastite potrebe, a onda uvijek prerasta u nešto ozbiljno i šire. Malo je onih koji kada uđu u taj čarobni svijet proizvodnje vina i mnoštva okusa ostanu samo na hobiju, pretvaraju se vrlo brzo u vrsne enologe i proizvođače božjeg nektara i žele biti najbolji, žele osvojiti svoga Oscara. Upravo tri takve poticajne priče o ljudima koji hobi žele pretvoriti u mnogo više predstavit ćemo u nastavku jer mogu biti dobar primjer za sve one mlade ljude koji se eventualno predomišljaju.

Ovo je jedna vrlo netipična vinska priča vezana uz Erdutske vinograde, čiji je glavni akter Hrvoje Pavić, mladi profesor povijesti koji je sebe vidio na fakultetu, upisao je doktorski studij na Filozofskom studiju u Zagrebu, čiji je i stipendist.

- Kada sam diplomirao, stric Josip, većinski vlasnik Erdutskih vinograda, pozvao me je i ponudio mi da pišem povijesnu podlogu za izradu konzervatorske studije za obnovu dvorca Adamović u Erdutu. To sam prihvatio, a kada sam i odradio, stric mi je rekao da imam žicu za vino, za marketing i da je šteta da iziđem iz toga. Dvije je godine trajalo moje predomišljanje, no uvijek sam bio negdje u blizini. Završio sam i someljerski tečaj, a početkom 2017. godine ušao sam u svijet vina, u Erdutske vinograde, kao suradnik za marketing i odnose s javnošću. Na pola sam radnog vremena radio u školi u Dalju, a pola u vinariji i jednostavno zavolio taj posao. Godinu poslije kupio sam kuću s pogledom na Dunav u središtu Erduta, nedaleko od Kule, sa 60 metara pogleda na rijeku, kupio sam vinograd, dio uzeo u arendu, tako da se stvorila ideja za pokretanjem vlastite vinarije. Brend Magistra dolazi od toga što mi je otac ravnatelj škole u Čepinu, majka nastavnica biologije i kemije, a sestra učiteljica razredne nastave. Svi smo prosvjetari, a činilo se da je ime lijepo oblikovano – pojašnjava Hrvoje. Prva berba bila je 2017. godine, a godinu poslije prvi put OPG Magistra izlazi s vlastitim vinom. Na hektar i pol vinograda godišnja proizvodnja je dvije i pol tisuće butelja vina. Baza vinograda je graševina, nadaleko poznata erdutska graševina, merlot i muškat žuti, a rose prave od zweigelta. Potporom Osječko-baranjske županije za razvoj ruralnog turizma završavaju degustacijsku dvoranu površine od oko 60 četvornih metara s otprilike 10 metara staklene stijene pogleda na Dunav.

Vina, isključivo buteljirana, plasiraju na kućnom pragu. Vinariji je lani Udruga za kulturu stola G.E.T. dodijelila nagradu Bijeli grozd – posebno priznanje "Dobar start" kao najboljoj mladoj vinariji u Republici Hrvatskoj. Riječ je o polusuhim i poluslatkim vinima prilagođenima njihovu društvu i ukusu njegove generacije.

Osječanka Vlatka Jurković vinogradarstvom se počela baviti prije tri godine preuzevši od oca hektar i pol vinograda smještenog na južnim obroncima Draž planine u Baranji. Sa završenim prehrambeno-tehnološkim fakultetom zaposlenica je Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH-a), no u međuvremenu je u Gajiću, susjednom selu Draža, kupila kuću s gatorom u kojoj se nalazi vinarija.

- Zaljubila sam se u Baranju i tamo preselila. Imamo najviše graševine, cabernet sauvignona, običnog sauvignona i nešto malo zweigelta, od kojega pravimo rose. Vinograd je star osam godina i sada je u punom rodu, proizvedemo od pet do sedam tisuća litara vina, od čega je gotovo pola graševine. Naše vino plasiramo na kućnom pragu, no nešto od toga i u buteljama – kaže Vlatka, vlasnica OPG Jurković.

Da ima velike planove u skorašnjoj budućnosti govori i činjenica da je uz vinograd kupila još 10 hektara zemlje, na kojoj također planira posaditi vinovu lozu. Nada se novcima od europskih fondova za proširenje djelatnosti na ugostiteljstvo i turizam.

- U desetogodišnjem mi je planu da se time počnem baviti profesionalno. Voljela bih napraviti i vlastitu kušaonicu zatvoriti taj cijeli proces, bolje sve urediti i dovoditi goste i turiste. Odlučila sam da nešto više uložim i u promociju, novu etiketu, te sve podići na višu razinu – pojašnjava Vlatka, napominjući kako se do sada uglavnom pojavljivala na regionalnim ocjenjivanjima vina, no da ubuduće i to želi promijeniti i biti prisutna i u drugim dijelovima Hrvatske.

Dahlia Zajec odrasla je u Njemačkoj i prije tri godine se vratila u Zmajevac u Baranji, rodno mjesto svoje majke, preuzevši vođenje OPG-a Podrumi Zajec, koji su prije više godina pokrenuli njezini roditelji. Roditelji ove 20-godišnjakinje, paralelno s radom u Njemačkoj, u Zmajevcu su kupili jedan podrum ispred kojega su sagradili kuću s dva apartmana i kušaonicom vina. Za njih je to više bio hobi, ali i priprema za povratak u Hrvatsku kada se za to jednoga dana odluče. No prije njih na povratak se odlučila Dahlia, koja je preuzela vođenje OPG-a i brigu o cijelom poslu.

- Prije tri godine krenuli smo s proizvodnjom vlastitog vina na 1,5 hektara vinograda. Dio grožđa i kupujemo, tako da sada godišnje proizvedemo između sedam i deset tisuća litara vina. Vino prerađujemo u našem podrumu, gdje je i kušaonica, a imamo i zasebnu kuću za prijam osam do deset osoba s kuhinjom i dnevnom sobom – priča Dahlia, dodajući kako su imali jedan stari vinograd koji su izvadili i na njegovu mjestu zasadili divlji čokot na koji su kalamili rezisterne novije sorte.

Najviše proizvedemo graševine, koja se na ovim prostorima najviše i konzumira, zatim roze couve, cabernet sauvignon čisti i šiler. Prošle smo godine kupili još dvije sorte grožđa koje ćemo staviti u asortiman, i to ćemo prodavati od ožujka ove godine. Tomislav Prusina