Posljednji vunasti mamuti, koji su izumrli prije četiri tisuće godina na udaljenom otoku u Sjevernom ledenom moru, odnosno Arktičkom oceanu, patili su od ozbiljnih genskih mana prouzročenih parenjem srodnika. Moguće je da im je bilo oštećeno osjetilo mirisa te plodnost mužjaka, zaključili su američki znanstvenici.

Genom jednog od posljednjih vunastih mamuta na otoku Wrangler, kod obale Sibira, pokazao je da je ta populacija bila pogođena pogubnim mutacijama. Znanstvenici su uspješno u laboratoriju "oživili" gene tog divovskog bića kako bi otkrili što je dovelo do propasti te čudesne vrste iz ledenog doba. Posljednji vunasti mamuti izumrli su prije 10.000 godina zbog zatopljenja i sve raširenijeg lova, no izolirane populacije preživjele su još tisuće godina na otoku St. Paul u Beringovu moru i na otoku Wrangler u Arktičkom oceanu. Populacija na Wrangleru bila je posljednja, nestala je prije otprilike 4000 godina.

Znanstvenici pod vodstvom evolucijskog biologa Vincenta Lyncha sa Sveučilišta Buffalo u New Yorku usporedili su DNK mamuta s Wranglera s onim dvije starije jedinke te tri azijska slona, koji su im bliski rođaci. Utvrdili su niz genskih mutacija u mamuta s Wranglera te su potom u laboratoriju sintetizirali gene kako bi ispitali njihovu funkcionalnost. Probleme su pronašli na genima odgovornima za proizvodnju spermija, ojetilo mirisa, neurološki razvoj i funkciju hormona inzulina. Vunasti mamut, veličine današnjeg slona, ali duga smeđeg krzna i s golemim kljovama, prvi se put pojavio prije 700.000 godina u Sibiru.