Prostor Austrijske čitaonice bilo je premalen da bi primio sve one koje je zanimalo predavanje umirovljenog sveučilišnog profesora i uglednog germanista, dr. sc. Vlade Obada o osječkoj književnici Vilmi Vukelić. Povod je bila 140. obljetnica rođenja ove važne spisateljice koji je pao upravo na dan održavanja predavanja u subotu, 8. veljače.

Iznimnost ovog trenutka dodatno je podcrtavala činjenica da je o Vilmi Vukelić govorio upravo čovjek koji je ovu zanemarenu i gotovo anonimnu autoricu spasio od zaborava. Naime, kao što smo mogli čuti, golema većina onoga što je napisala nije nikada objavljena zbog puno razloga od kojih je jedan svakako njezin izbor da piše na njemačkom jeziku. U vrijeme kada je većina njezinih romana nastala, a to je bila prva polovina pedesetih godina prošloga stoljeća, njemački jezik nije bio na cijeni, zbog relativno svježih rana iz Drugog svjetskog rata kao i zbog šovinističke politike tadašnje Jugoslavije koja je u to vrijeme aktivno proganjala pripadnike njemačke i austrijske manjine. Tako se na paradoksalan način Vilma Vukelić morala još jednom u svome životu susresti s represijom koja je tijekom 20. stoljeća pogađala židovsku zajednicu kojoj je pripadala. U komunističkom režimu bio je sporan njezin materinji njemački jezik, ali i klasno podrijetlo. Naime, obitelji Miskolczy i Weiss kojima je pripadala po svom ocu i majci bile su dobrodržeći židovski trgovci iz Osijeka.

Profesor Obad iznio je vrlo zanimljive činjenice o ovoj darovitoj književnici i njezinu djelu čiji je najveći dio opusa još uvijek nepoznat javnosti jer se nalazi u formi rukopisa. Zvuči nevjerojatno profesorova gotovo detektivska potraga za djelom Vilme Vukelić do koje je došlo slučajno, na nagovor pokojnog profesora dr. sc. Stanislava Marijanovića kao i sretna koincidencija vezana uz susret nekadašnjeg direktora osječke knjižnice Pavla Blažeka s unukom pokojne autorice na jednom simpoziju u Osijeku. Posebno dirljivo bilo je čuti citate iz Vilmina romana "Tragovi prošlosti" na njemačkom izvorniku i hrvatskom prijevodu koji se tiču njezina djetinjstva i mladosti u Osijeku, za što je zaslužna doc. dr. sc. Stephanie Jug s Odsjeka za njemački jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayrea. Ovo sentimentalno putovanje pratila je projekcija razglednica i fotografija starog Osijeka, a izložena su i dva stara zemljovida iz 1880. i 1893. godine.