Vezani članci
TEMA TJEDNA: IMOVINSKE KARTICE DUŽNOSNIKA (II)
INTERVJU: IVAN KOPRIĆ
Ovo više nije normalno! Ili jest, kako se uzme. Ili kako je to lucidno zaključio Albert Einstein: Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost, a nisam siguran za ovo prvo! Tim bi se, naime, riječima moglo popratiti sve što posljednjih dana slušamo i gledamo kad se radi o imovinskim karticama aktualnih ministara u Vladi premijera Andreja Plenkovića.
Takav histeričan i slobodno se može reći paranoičan kontekst gotovo da je nezabilježen u dosadašnjoj praksi hrvatskih vlada i ministara koji su se u njima redali i izredali unatrag sad već gotovo 30 godina. I čini se da taj trend neće uskoro stati jer, eto, nakon smjene ministara Lovre Kuščevića, Gabrijele Žalac, Tomislava Tolušića i Gorana Marića, pa nedavno Milana Kujundžića, na medijskom stupu srama našao se i ministar Damir Krstičević, kojemu su neki mediji (istraživačko novinarstvo, ah!) iskopali loše ispisanu imovinsku karticu koja ne odgovara stvarnom stanju s nekim ministrovim nekretninama, napose njihovim kvadraturama (sic!). Kako je krenulo, rovanje po imovinskim karticama trajat će do parlamentarnih izbora najesen, što sve, uz opravdane nakane da se javnosti prezentira istinsko stanje stvari, navodi također i na malo dublju i malo složeniju pozadinu cijele priče, pošteno i objektivno sagledavajući cijelu situaciju oko teme imovinske kartice i s njome povezan već notorni pojam sukob interesa, korupcija, disrupcija, kriminal i koješta drugo. Drugim riječima, bez nakane da branimo ministre niti bilo koga tko nije dobro, pravilno popunio svoju imovinsku karticu, opravdanim se čini postaviti hladnorazumsko pitanje - kako baš sada i zašto baš sada, kao da se po imovinskim karticama nije moglo kopati i puno ranije, ali se u to krenulo u trenutku kad ovoj Plenkovićevoj vladi preostaje još desetak mjeseci mandata i rada?
I sad se tu odmah mogu više ili manje uklopiti razne teorije i prakse, od onih uobičajenih da je stvaranje afera s imovinskim karticama, a onda i sa sukobom interesa, interes oporbe u godini pred parlamentarne izbore kako bi srozala rejting HDZ-a, do toga da su u cijelu priču uključene neke druge interesne skupine ili čak obavještajno podzemlje, sve do priče da tu svoje prste imaju i "desne snage" unutar HDZ-a kojima je cilj rušiti Plenkovića.
SIGURNOSNE PROVJERE
No, uz sve pobrojeno, možda je problem ipak nešto kompleksniji, zapravo jednostavniji, ako cijelu priču prizemljimo dublje u prošlost iz koje je RH izašla s prvim demokratskim izborima 1990. i nakon pobjede u Domovinskom ratu, ali joj je kao svojevrsno "mračno nasljeđe" ostao "trag u beskraju" bivšeg sustava iz kojeg je sloboda i neovisnost proistekla. Naime, u zemlji u kojoj se demokratsko društvo poput hrvatskog razvijalo nakon desetljeća "idile" socijalizma i ideologije komunizma, preko tranzicije i pretvorbe društvenog u privatno vlasništvo i ulaska u kapitalističke ekonomske i društvene odnose, puno je toga ostalo neriješeno i u tzv. sivoj zoni demokracije i njezinih negativnih popratnih pojava.
Drugim riječima, u zemlji bez duge demokratske tradicije, uređenih i uljuđenih odnosa u svim segmentima društva, uključujući i političku scenu, stranački pluralizam, ustavnu, pravnu i izvršnu vlast, pa i civilnu razinu društva, događa se upravo to što se među ostalim danas događa s fenomenom tzv. imovinskih kartica (među inim pitanjima) zbog kojih kao na tekućoj vrpci stradavaju ili su stradavali ministri u svim dosadašnjim vladama u RH.
I onda se u takvoj, uobičajeno histeričnoj i paranoji svakojake vrste sklonoj, hrvatskoj svakodnevici događa svojevrsni "teatar apsurda" da se jedna stvar koja bi trebala biti rutinska administrativna norma, a onda i rutinska provjera, pretvara u ekstremno naglašenu dramu u kojoj se izvlače ne samo nedostatci u popunjavanju imovinskih kartica nego se manipulira sa svime što taj koncept i kontekst prati, a veže se i za niz drugih čimbenika koji s meritumom stvari nemaju nekakve veze izravno ili uopće uzevši. S obzirom na širenje "virusa imovinskih kartica", i predsjednik Vlade Plenković prisiljen je svako malo u medjima davati izjave. Na pitanje osjeća li se odgovornim zbog činjenice da je Kujundžić već osmi ministar u njegovoj vladi koji je smijenjen zbog afera, Plenković je odgovorio: "Zabrinjava me fenomen da se toliko jako krene aktivnostima medija tresti ministre, tako da je fokus rada Vlade na neki način u nekom obrambenom stavu, a mi nismo tu da imamo obrambeni stav, već proaktivni stav da rješavamo probleme društva. Bilo je svega i prije, ali baš ovoliko toga nije bilo." Upitan bi li ministri trebali, prije odabira na dužnost, proći veće provjere, Plenković je kazao da sada "kada gleda sve ovo skupa, to možda ne bi bilo loše raditi."
Inače, takvu sigurnosnu provjeru zakon je propisivao do 2012. godine, kada je ukinuta za vlade Zorana Milanovića uz obrazloženje da taj posao previše opterećuje (sic!) sigurnosni sustav i smanjuje ukupnu efikasnost SOA-e! Činjenica je, međutim, da je čak i za posao spremačice u državnim ministarstvima nužno proći sigurnosnu provjeru neke razine, a da na čelo pojedinih resora opterećenih brojnim problemima i pritiskom interesnih lobija, o kojima redom govore smijenjeni ministri, dolaze ljudi čije poslove nitko prethodno ne provjerava. Da bi zakonom trebalo vratiti obvezu sigurnosne provjere ministara, smatra i stručnjak za sigurnost Ante Letica: "Sigurnosna provjera je instrument koji je u našim prilikama nužan, da smo je proveli, vjerojatno ne bismo imali ovoliko problema", kaže Letica. Ističe da je za niže razine dovoljna djelomična provjera, odnosno uvid u baze podataka, ali da bi kandidati za važne funkcije kakva je ministarska trebali prolaziti potpunu provjeru, koja bi premijeru prije njihova imenovanja pružila podatke o njihovu školovanju, karijeri, materijalnom statusu, poslovanju kandidata i njihove uže rodbine... Takva provjera, objašnjava Letica, ozbiljan je posao jer podrazumijeva terensku provjeru i propituje je li netko kontaktirao sa sumnjivim osobama ili sudjelovao u sumnjivim ulaganjima itd. Letica, međutim, ne misli da je ovaj posao previše opterećivao SOA-u jer ona, kaže, godišnje napravi tisuće sigurnosnih provjera i ima poseban odjel koji se bavi isključivo tim poslovima.
U posljednjem javnom izvješću SOA-e piše da je ona u 2018. napravila 5730 sigurnosnih provjera pa je doista pitanje zbog čega bi joj bio problem jednom u četiri godine provjeriti još dvadesetak ljudi koji trebaju ući u Vladu.
No, osim aktualne vlade, odnosno ministara, s imovinskom karticama problema su imali i ministri u vladi nekadašnjeg premijera, a sadašnjeg predsjednika RH Zorana Milanovića. Podsjetimo, Povjerenstvo je našlo dubioze kod čak 13 Milanovićevih ministara, pri čemu je za njih osmero utvrđeno da su bili u sukobu interesa. Među njima je bilo i "recidivista", a neslavni rekord drži Siniša Varga, bivši ministar zdravstva, kojemu su utvrđena čak četiri slučaja kršenja Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Rekord u visini kazne postavio je, pak, ministar obrane Ante Kotromanović, kojemu je Povjerenstvo "odrezalo" čak 30.000 kuna zato što je privatno letio na račun tvrtke povezane s investitorom koji je iskazao interes za kupnju vojnih nekretnina na Malom Lošinju.
BROJNE NEJASNOĆE
Inače, Povjerenstvu je u javnoj percepciji dodijeljena uloga tijela koje bi trebalo odraditi ono što ne uspijevaju odraditi DORH i sudovi, što je posve pogrešno. Povjerenstvo niti može niti bi trebalo preuzimati poslove tijela kaznenog progona, no to se teško shvaća pa su na različitim internetskim forumima sve češći komentari kako Povjerenstvo, zapravo, služi kako bi političarima omogućilo da se izvuku od kaznene odgovornosti. Uglavnom, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa prva je i jedina instanca u koju se slijevaju silne imovinske kartice dužnosnika. S obzirom na sadašnju situaciju, vrlo je znakovito da su sve propuste s imovinskim karticama posljednjih mjeseci otkrili - novinari, pa se postavlja logično pitanje provjerava li Povjerenstvo uopće imovinske kartice u trenutku kod se one predaju od strane, konkretno, ministara.
Pogotovo ako uzmemo u obzir da Povjerenstvo posjeduje algoritam koji mu omogućava pristup podatcima. I bivša predsjednica Povjerenstava za sukob interesa Dalija Orešković opisala je taj algoritam kao program koji uspoređuje sve podatke o dužnosniku i ako se javi nesklad između onog što u imovinskoj kartici stoji i onoga što je u Poreznoj upravi i zemljišnim knjigama, algoritam zasvijetli "crveno"! Ako je sve u redu, pokazuje - zeleno. Zašto onda otkrića nakon kojih je smijenjen niz ministara nisu prvo došla iz "kuhinje" Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa nego iz medija, pitanje je koje također ostavlja dovoljno prostora za preispitivanje. Glasnogovornica Povjerenstva Martina Jurišić odgovara: "Morate shvatiti da imamo puno kartica. Dvije tisuće je dužnosnika, a kartica puno više. A na tome radi samo dvoje, troje ljudi. Tako da je iluzorno očekivati da s ovakvim kapacitetima mi sve kartice možemo proći."
Bilo kako god, ni panika oko epidemije koronavirusom nije fenomen imovinskih kartica i s tim u vezi sukobe interesa gurnula u drugi plan, pa su te teme i dalje vruća medijska roba. Pritom je apsurdno, među ostalim, da ministar Oleg Butković, primjerice, mora u medijima objašnjavati poslove svoga oca koji s njegovom ministarskom funkcijom i imovinskom karticom nemaju nikakve veze. Ali i to je Hrvatska, mala zemlja za velika s....!
Pišu: Darko JERKOVIĆ/Damir GREGOROVIĆ
Ključna je Porezna uprava
Kakva je svjetska praksa oko provjere imovine državnih dužnosnika? Nijemci, i ne samo oni, to elegantno rade, nemaju imovinske kartice već Porezna uprava provjerava prihode i imovinu. Kod nas se pak nepravilnostima bave novinari. Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman o svemu tome je izjavio: “U mnogim zemljama postoje institucije koje se bave imovinom ministara. Ispunjavanje imovinske kartice ima i dobre i loše strane, a možemo se ugledati i na druge zemlje koje nam mogu biti uzor.” I ministru financija Zdravku Mariću nejasno je zašto je netko ukinuo sigurnosne provjere imovinskih kartica te dodao kako Porezna uprava ima zakonske alate po kojima može istraživati nerazmjere u imovini i primanjima. “Malo mi je nevjerojatno da je netko to ukinuo. Prolazio sam punu i temeljitu sigurnosnu provjeru kada sam ušao u sustav državne uprave. Želim da svatko to tako prođe”, poručio je Marić. Na pitanje kontrolira li Porezna uprava i ministre, Marić je kazao kako se provjeravaju svi porezni obveznici.
NATAŠA NOVAKOVIĆ
SPREMNI SMO NA SURADNJU, ALI MNOGI DUŽNOSNICI NISU
Često se kaže da je sukob interesa predvorje korupcije. Najjednostavnije rečeno, to su sve one situacije koje još nisu ušle u kaznenopravnu sferu, dakle ne radi se o počinjenju koruptivnih kaznenih djela, već o situacijama u kojima neki privatni interes dužnosnika dolazi u koliziju s javnim interesom - kaže Nataša Novaković, predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, te dodaje:
- U takvoj situaciji postoji rizik da će na dužnosnika, prilikom donošenja odluka koje bi trebale biti u javnom interesu, utjecati okolnosti iz njegova privatnog života. Takvim se slučajevima bavi Povjerenstvo koje s jedne strane djeluje preventivno kroz davanje mišljenja i uputa za postupanje dužnosnicima, a s druge strane vodi postupke i izriče sankcije onim dužnosnicima koji su postupali protivno odredbama Zakona.
NOVI ZAKON
U dosadašnjem radu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa koji su bili najveći izazovi, koji problemi, koje dobre, a koje loše stvari izravno ili neizravno povezane s poslom koji je u nadležnosti Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa?
- Ako govorimo o ovom sazivu Povjerenstva, jedan od najvećih izazova svakako je bio, i još uvijek je, novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa koji je bio čak i u javnoj raspravi još 2018. godine. Nakon javne rasprave postojale su razne verzije zakona koje Povjerenstvu nisu dostavljene te ih članovi Povjerenstva nisu vidjeli, no prema neslužbenim informacijama zakon je išao u smjeru smanjenja ovlasti Povjerenstva. S obzirom na to da imamo novog ministra uprave koji je nadležan za izradu Nacrta prijedloga novog zakona, nadamo se da će radna skupina početi raditi ispočetka i da ćemo uspjeti napraviti kvalitetan novi zakon.
Jedan od izazova svakako je i traženje mog izuzeća, kao predsjednice Povjerenstva, u predmetima vezanim za lex Agrokor, od strane premijera Andreja Plenkovića i bivše potpredsjednice Vlade RH Martine Dalić, a koje pitanje još uvijek nije riješeno iako je prošlo više od pola godine. Nedostavljanje dokumentacije u predmetu Helsinki, dakle direktno postupanje premijera i dijela članova Vlade u suprotnosti s odredbama Zakona o sprječavanju sukoba interesa, isto tako je nešto što nam je otežalo rad.
Svakako ne treba zaboraviti ni pritisak koji je na tijelo svojim izjavama vršio bivši ministar uprave Lovro Kuščević, ali i ne samo on, već i drugi najviši dužnosnici svojim izjavama u medijima. Što se, pak, tiče dobrih stvari, mislim da se tijelo uspješno oduprlo političkim pritiscima i nastavlja se razvijati kako u smislu kadrovskih kapaciteta tako i u smislu prakse.
SUVISLE UPUTE
Zašto su imovinske kartice velik problem, je li obrazac doista teško pravilno ispuniti? Ta je tema i dalje u središtu zanimanja medija i javnosti...
- To je pitanje koje nam je najčešće postavljano posljednjih tjedan dana i sve smo uputili da odu na našu web-stranicu i pokušaju sami popuniti demoverziju imovinske kartice. Doista se ne radi o nekom iznimno zahtjevnom obrascu, ako pred sobom imate potrebne dokumente, npr. zemljišno-knjižne izvatke, ugovore o kreditima i sl., u sat vremena možete bez problema završiti ispunjavanje kartice.
Osim toga, na našim internetskim stranicama objavljene su kratke i dugačke upute, a kod svakog polja za ispunjavanje postoji upitnik te ako vam nije jasno kako popuniti taj dio podataka, "klikom" na upitnik pojavljuju se upute. Dužnosnici također mogu nazvati Povjerenstvo i doći k nama da im pomognemo. Dakle, uz toliko opcija, realno je očekivati da imovinske kartice budu pravilno ispunjene. Uostalom, ako neke nekretnine npr. nema u imovinskoj kartici, to nije problem obrasca već površnosti ili namjere onog koji je imovinsku karticu ispunjavao.
Isto tako, Povjerenstvo je održavalo i edukacije na temu primjene našeg zakona, dakle doista mislim da što se tiče naše uloge, ona je više nego aktivna i uvijek stojimo na raspolaganju svim dužnosnicima. Nažalost, većina ih dođe kada je problem već nastao, no ima i dužnosnika koji odmah po stupanju na dužnost dođu u Povjerenstvo, informiraju se što i kako trebaju i onda nemaju problema.
RAZINA PERCEPCIJE
Koliko se slučajevi kojima se bavi Povjerenstvo, prema onome što Zakon propisuje, u medijima zloupotrebljavaju, krivo tumače, stavljaju u pogrešan kontekst...?
- Pa mediji biraju i prate one predmete koji su im zanimljivi zbog toga što se radi o visokim dužnosnicima na nacionalnoj razini. S druge strane, ima puno predmeta lokalnih dužnosnika koji prođu ispod radara, a radi se o daleko većim povredama Zakona. Osim toga, ono što stalno ponavljamo jest da se ne radi u svakom predmetu o sukobu interesa. Postoje mnoge povrede Zakona u kojima nije utvrđen sukob interesa, već je utvrđena povrede neke zabrane, obveze ili ograničenja propisanih Zakonom. Treba pojasniti da je zakonodavac određene situacije predvidio kao zabranjene kako bi se unaprijed spriječilo da do sukoba interesa dođe. S druge strane, mediji su nam od velike pomoći u podizanju svijesti i razumijevanja instituta sukoba interesa.
Povjerenstvo nije baš bilo na dobrom glasu kod svih dosadašnjih vlada, a ne samo ove vlade. Zašto, gdje je glavni problem, i što Povjerenstvo može učiniti da percepcija tog resora bude pozitivnija u široj javnosti?
- Mislim da Povjerenstvo nema problema s pozitivnom percepcijom u društvu, već ima problema s percepcijom kod dužnosnika. Činjenica je da smo mi tijelo koje ih evidentno iritira. Međutim, mi smo uvijek bili spremni na suradnju, čak smo i pozvali članove Vlade i saborske zastupnike da sjednemo zajedno, da organiziramo okrugli stol na kojemu bismo mogli izmijeniti poglede, prijedloge i probleme vezane za Zakon, međutim naša inicijativa ostala je samo to, inicijativa.
(D.J.)DAVORKA BUDIMIR
PREVENTIVNI ALAT, A NE SREDSTVO ZA POLITIČKE OBRAČUNE
Imovinske kartice dužnosnika su preventivni alat u borbi protiv korupcije. Uvedene su radi otkrivanja promjena u imovini dužnosnika tijekom obnašanja dužnosti i ne bi smjele biti selektivno sredstvo za političke obračune ili medijske osude - kaže dr. sc. Davorka Budimir, predsjednica Transparency International Hrvatska, te dodaje:
- S jedne strane su opravdane jer omogućavaju dužnosniku da popiše vlastitu imovinu prije dolaska na dužnost i tako pokaže čime raspolaže neovisno o postavljanju na poziciju. Isto tako, da se evidentiraju promjene tijekom mandata kako ne bi bilo sumnje u nerazmjer između primitaka kojima raspolažu i imovine koju posjeduju. Za neurednost nema opravdanja ako su pravila jasna i unaprijed postavljena. Problem postoji samo onda ako nisu jasno naznačene upute za popunjavanje. To smo mogli vidjeti u brojnim primjerima kada su neki dužnosnici upisivali kvadrate kuća, ali ne i površinu okućnica i sl. Tako za istu vrstu imovine imamo različite podatke koje je nemoguće uspoređivati. Osim toga, dužnosnici rade samoprocjenu vrijednosti imovine, a mnogi od njih za to nemaju potrebne vještine. Ponekad su upisane vrijednosti mnogo niže ili više od trenutnih tržišnih cijena, a i samo tržište nekretnina je dinamično i na njemu vrijede tržišni principi. Takve je podatke nemoguće uspoređivati i uvijek postoji mogućnost dojma onoga koji o njima raspravlja ili ih stavlja u fokus javnosti.
S druge strane, problem postaju oni dužnosnici koji imaju ogromnu imovinu i nerazmjer između vlastitih prihoda i vlasništva, a što javnost s pravom propituje. Ako se pojavi znatno odstupanje tijekom mandata, uvijek postoji mogućnost da se dužnosnik okoristio svojom pozicijom i utjecajem, odnosno da je bio u sukobu interesa.
Sukob interesa sam po sebi nije problem ako dužnosnik s njim zna upravljati. To znači da komunicira svoju prethodnu profesionalnu ili političku poziciju i izuzme se iz procesa ili odlučivanja kada postoji i najmanja mogućnost da bi privatni interes pojedinca bio na prvom mjestu, a ne javni interes i opće dobro.
Posebno treba naglasiti da su problem oni dužnosnici koji su iznimno dugo na političkim pozicijama iz vremena kada nije bilo digitalnih podataka i informacija. Javnost zna visinu prihoda dužnosnika i ako se evidentira ogromna imovina, otkrivaju se brojne nelogičnosti u načinu stjecanja. Upravo je objavljen podatak da načelnik male općine s 1600 stanovnika ima upisano u imovinskoj kartici 279 nekretnina i 900.000 eura štednje, 2,8 milijuna kuna potraživanja. Dužnost obavlja volonterski, a istovremeno je direktor u četiri tvrtke. Logično bi bilo postaviti pitanje kako je moguće učinkovito upravljati jedinicom lokalne uprave i operativno se baviti privatnim biznisom.
SELEKTIVNI ALAT
Još prije pet godina Transparency i GONG bili su protiv zabrane objavljivanja dijela podataka iz imovinskih kartica dužnosnika. Kakvo je po tom pitanju stanje danas?
- Dužnosnik je dolaskom na dužnost pod povećalom javnosti i mora se naviknuti da će svi njegovi postupci i odluke biti izloženi provjeri. U odnosu prema prethodnom razdoblju treba istaknuti da su uvedena brojna ograničenja od uvođenja direktive o zaštiti osobnih podataka. Javnost je još uvijek uskraćena za informacije o registrima stvarnih vlasnika trgovačkih društava i sigurno bi bilo mnogih iznenađenja kada bi svi podatci bili javno dostupni. U biti, imovinske kartice dužnosnika trebalo bi pojednostaviti i u njima smanjiti količinu podataka jer su oni nepotrebni za prevenciju borbe protiv korupcije.
O ulozi Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa puno se raspravlja i njegovim radom nisu svi zadovoljni, posebno ne dužnosnici, političari...?
- Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa je neovisno preventivno tijelo u borbi protiv korupcije koje je formirano kao uvjet ulaska Hrvatske u EU prilikom zatvaranja poglavlja 23. Od prvotne uloge koju je trebalo imati u smislu kontrolinga prikupljenih podataka postali su evidentičari imovinskih kartica i tijelo koje pokreće postupke s vrlo ograničenim djelovanjem. Problem su i niske kazne za utvrđene propuste, te nemogućnost naplate ako dužnosnik prestane obnašati dužnost.
U medijima slučajevi s imovinskim karticama i općenito sukobom interesa poprimaju višu razinu?
- Svjedočimo da su imovinske kartice dužnosnika selektivni alat, jer se isti kriteriji medijskog praćenja ne odnose jednako na sve pojedince. Oni koji se nalaze na višoj dužnosti su pod većim pritiskom provjere, ali i s manjom mogućnosti nepravilnosti. Mnoge nedavno otkrivene nelogičnosti uglavnom su se dogodile u prošlosti i bilo je mnogo prilika da budu javno istražene u prethodnim razdobljima, ali to se iz nekog razloga nije dogodilo.
NEZRELO DRUŠTVO
Kad imovinske kartice i sukob interesa stavimo u širi kontekst borbe protiv korupcije, jesmo li u tom kontekstu ipak još nezrelo društvo, da se tako izrazimo?
- Borba protiv korupcije je mnogo više od ispunjavanja imovinske kartice dužnosnika, medijskog otkrivanja nelogičnosti, podcjenjivanje rada neovisnih preventivnih tijela i relativiziranja problema od strane nositelja vlasti. Ključ borbe protiv korupcije je politička volja nositelja vlasti, i na vlasti i u oporbi, da se stvore preduvjeti za odgovornost, poštenje i pravednost. Imovina bilo kojeg pojedinca u Hrvatskoj nije problem ako je ona stečena poštenim radom, ako se može dokazati njezino podrijetlo i ako je na nju plaćen porez. Tijela javne vlasti ne bi trebala crpiti svoje kapacitete stalnim dokazivanjem nelogičnosti i mogućim koruptivnim rizicima. Teret dokazivanja podrijetla mora biti na onom tko stječe imovinu - kako i na koji način je došao do nje u trenutku upisa imovine u vlasničke knjige. Danas smo još uvijek kao društvo nezreli za taj iskorak jer on pretpostavlja integritet pojedinaca, posebno onih na pozicijama političkog odlučivanja. Integritet podrazumijeva i dobivanje povjerenja građana, tj. da svaki pojedinac vjeruje izabranom dužnosniku da neće biti prevaren jer će svoju dužnost obavljati u interesu svih, a ne za vlastite interese.
(D.J.)