Ako vas zanima politika, i to ona na najvišoj razini, iz perspektive vladara, u ovom slučaju careva, njihovih ministara i dvorjana, uz to dobro začinjena intrigama, ubojstvima i seksom, onda su “Romanovi” prava knjiga za vas. Autor Simon Sebag Montefiore (hit-knjiga Mladi Staljin), ugledni britanski povjesničar, romanopisac i novinar, napisao je opsežno publicističko djelo, koje ima 781 stranicu, a hrvatski prijevod izišao je u izdanju Školske knjige. Kako tvrdi “Daily Telegraph” (ali i potpisnica ovih redaka), ni jedna stranica nije dosadna. To je, najkraće rečeno, napeti politički triler koji se čita bez daha.

Uz obilje povijesnih podataka i činjenica, knjiga je bogata povijesnim pričama na rubu legende o kojima se ispredaju teorije urote. Tako je jedan od brojnih careva, imenom Aleksandar (nećemo otkriti koji) razbuktao maštu ljubitelja teorija urote. Povijesne činjenice tvrde da je umro, no legenda kaže da je umjesto njega na odru ležao neki obični smrtnik, a on je pobjegao daleko od očiju javnosti i živio na selu mirno do kraja života. Također, ostaje misterij tko je vladao nakon njega, jedan car ili dva.

Autor opisuje povijest dinastije Romanov kroz više od 300 godina, od 1613. do 1918. Ta je povijest bremenita ratovima i urotama. Gotovo ni jedno desetljeće nije prošlo u ta tri stoljeća bez ratovanja. Ratovi, pa i oni većih razmjera, kao i bludničenje, bili su uobičajena pojava, zapisao je u svojim memoarima jedan od carskih savjetnika Romanovih. I doista, kad pročitate ovu knjigu, shvatit ćete da je doista bilo tako.

Zanimljiva je i struktura knjige. I bez obzira na to što se radi o tri stoljeća povijesti, ova je knjiga vrlo pregledna i bez problema se mogu pratiti obiteljske veze i svi ostali likovi, kojih je doista mnogo. Kako bi se čitatelj lakše snašao, pisac je sadržaj podijelio na tri čina (uspon, vrhunac i pad dinastije Romanov), a svaki čin ima nekoliko scena. Prije svake scene nabrajaju se likovi koji se u njoj nalaze i njihove titule. Uz to, autor donosi pregledne i detaljne crteže obiteljskih stabala, na kojima se može pratiti tko je čiji muž, žena, dijete, unuk, posinak itd. Osim toga, na početku knjige nalazi se velika karta Rusije na kojoj je prikazano kako se širila Rusija i koje je područje obuhvaćala u vrijeme Petra Velikog, Katarine Velike, Nikole II. i ostalih ruskih careva i carica.

Svaki lik u pojedinoj sceni opisan je maestralno, sa svojim fizičkim i psihičkim karakteristikama, uz detaljne opise događaja i atmosfere. Stoga bi, koristeći se ovom knjigom, neki strpljivi redatelj (a možda i sam autor knjige?) mogao napraviti zanimljivu dokumentarno-igranu televizijsku seriju. Tu su i brojne ilustracije, slike, a poslije i fotografije na kojima možemo vidjeti kako su pojedini vladari i njihove obitelji, dvorjani i drugi likovi izgledali.

Mnogi zaljubljenici u publicistiku i beletristiku rekli su nam da misle kako je ova knjiga zapravo priča o posljednjim Romanovima, Nikoli II., poznatom po nadimku Niki, koji je vladao od 1894. do 1917., njegovoj supruzi, carici Aleksandri Fjodorovnoj, Alix ili Sunny, rođenoj kao princeza Alexandra von Hessen-Darmstadt, i njihovoj djeci, kćerima Olgi, Tatjani, Mariji, Anastaziji i sinu Alekseju, kojega su zvali Tiny, odnosno Baby. No ova je knjiga mnogo više od toga, to je priča o cijeloj dinastiji Romanov i tri stotine godina njezine vladavine. Uz same careve i carice, od kojih su najpoznatiji Petar Veliki, Katarina Velika i Nikola II., zanimljivo su opisani i likovi dvorskih savjetnika, ministara, prijatelja, ljubavnika i ljubavnica, koji su nekada imali važniju ulogu u donošenju presudnih odluka za budućnost Rusije od samih vladara. No ni ostali vladari, uz troje nabrojenih, iako su manje poznati široj javnosti, nisu ništa manje zanimljivi. Također, spominju se brojni umjetnici, poput književnika (Lav Nikolajevič Tolstoj, Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Aleksandar Sergejevič Puškin) i skladatelja (Petar Iljič Čajkovski). Upravo se za pjesnika Puškina kaže da je on veće veličanstvo od cara. Jedan od likova je i Rasputin, svećenik i vidovnjak koji je odavno postao mit.

Uz opsežnu literaturu na kraju knjige, gotovo na svakoj stranici nalaze se bilješke (fusnote) s dodatnim objašnjenjima. Mnogo toga iz njih se može doznati. Autor u zahvalama na kraju knjige kaže da je to samo mali dio bilješki, a ostatak se može pogledati na njegovoj internetskoj stranici. “Sa svim fusnotama ova preobimna knjiga bila bi još obimnija”, samokritičan je Montefiore.

U ovoj knjizi saznat ćete i kada su počele imperijalističke težnje i napadi na Afganistan (ne samo od carske Rusije), kao i povijest muslimanskih azijskih država, nekada u sastavu SSSR-a. Također, ova knjiga otkriva duboke obiteljske veze Rusije i Pruske, ali i isprepletenost kraljevskih i carskih dvorova Europe, jer ženidbama i udajama princeza i prinčeva čuvao se mir ili su se uspostavljali savezi među državama. Zanimljivo je opisan i Napoleon Bonaparte, njegova osvajanja, uspon i pad, ali i savez s ruskim carem Aleksandrom. Govoreći o životu careva iz dinastije Romanov, autor opisuje i njihovo bogatstvo i raskoš te ga uspoređuje s britanskom kraljevskom obitelji.

Posebnu draž knjizi daju pisma koja je autor tražio i pronalazio u arhivima diljem svijeta, a koja su pisali vladari, njihovi ministri, dvorjani, rođaci... Ona oslikavaju sasvim novu perspektivu poznatih likova iz povijesti. Od brojnih stranica ove knjige izdvajamo maestralno napisan prolog, naslovljen Dva dječaka u teškim vremenima, u kojima autor opisuje kako je sve počelo u kući Ipatijevih u Jekaterinburgu na Uralu, ali je tamo, okrutnom smrću posljednjih vladara iz dinastije Romanov, i završilo. No Nikola II. ipak nije bio posljednji Romanov, nakon njega vladao je još jedan car, ali samo jedan dan.

Na kraju knjige autor kratko opisuje povijest Rusije nakon Romanova, sve do Putina, kojeg, kaže, suradnici zovu carem, te otkriva kakve veze on, Montefiore osobno, ima s ruskom carskom dinastijom.