Razgovarao: Adrian ANDREJEK


Foto: Privatni album

Kad je, 2013. godine, sa suprugom Mirajem Grbićem spakirala kofere i uputila se u Ameriku, Marija Omaljev Grbić bila je na putu da otvori možda i najplodnije razdoblje svoje glumačke karijere. Mila Visković, koju je od 2011. do 2013. igrala u telenoveli "Ruža vjetrova", već se uvukla u srca regionalne publike, kao i likovi koje je na male ekrane donijela u serijama "Lud, zbunjen, normalan", "Dolina sunca", "Zakon ljubavi"…

Ovdašnje produkcije su redovito na glumačkom popisu imale Mariju i Miraja, dok je domaća javna scena napokon dobila glumačko-bračni par jednako zanimljiv kako na kazališnim daskama tako i na televiziji i filmu. A onda se sve promijenilo. Marija je polako složila kockice privatnog i poslovnog života u najzaposlenijem gradu u Kaliforniji, Los Angelesu, gdje napokon ostvaruje i svoj veliki san - pisanje. Kao scenaristica već je potpisala nekoliko svojih filmova, dok su pregovori za prvi dugometražni film u tijeku.



Što je prethodilo vašoj odluci o preseljenju u Los Angeles?


- Godinama sam govorila kako ću se odseliti u Ameriku, ne znam ni sama zbog kojeg razloga. Još u srednjoj školi istraživala sam programe gdje se može završiti četvrti razred srednje škole u Americi i mojim roditeljima, pogotovo tati, to je bilo jako zabavno, da ne kažem smiješno. Na kraju sam im, ipak, pokazala da sam ozbiljna (smijeh). Divno nam je bilo raditi i živjeti kod nas, ali jednostavno i Miraju se javila ista želja, jer je nekako uvijek dobivao uloge u američkim projektima kad god bi radili audicije na Balkanu, najprije s Richardom Gereom u filmu "Lov u Bosni", a nakon toga i u "Nemogućoj misiji" s Tomom Cruiseom.

Kako je sve izgledalo kad ste donijeli konačnu odluku?


- Naša je konačna odluka o preseljenju ljudima bila izuzetno šokantna, jer obitelj i prijatelji su uglavnom mislili da mi samo o tome pričamo, te da, kao i većina, to nećemo doista i učiniti. Ja sam malo više u oblacima. I da Miraj nije preuzeo inicijativu, nazvao odvjetnika i pokrenuo proces za vize, sigurno bih još uvijek bila između Sarajeva i Zagreba te pričala svima o svojim željama i planovima kako ću se jednoga dana preseliti u Los Angeles. Nekim članovima obitelji i prijateljima iskreno nije bilo jasno da odlazimo na nekom, recimo to tako, vrhuncu popularnosti, kad radimo na projektima, serijama i filmovima, čak su nas i odgovarali od te odluke. Kad sada promislim, ne znam kako smo uopće imali hrabrosti izići iz svoje "zone komfora", staviti sve naše stvari i snove u četiri kofera i doći u golemu zemlju, višemilijunski grad u kojemu nismo nikada bili. Dočekala nas je prijateljica Ina, počeli smo se upoznavati s načinom života i tražiti stan. Ljudi su nam davali savjete, dijelili s nama vlastita iskustva i strahove, a mi smo kimali glavom i oblikovali mišljenje. Govorili su nam da je teško, nemoguće, da glumci iz svih dijelova svijeta probaju i ne uspijevaju, a mi smo kimali glavom i radili svoje. Sada smo sretni što nismo slušali savjete i što smo slijedili svoj instinkt.



Kakav vas je osjećaj obuzimao prvih dana života u Los Angelesu?


- Bio je čudan osjećaj, kao da smo bili na nekom autopilotu. Od zemalja u kojima smo već izgradili prijateljstva, navike, karijere, došli smo u potpuno novu sredinu. Osjećala sam se kao na prvoj godini Akademije. Kad ne znaš ništa i nikoga, nitko tebe ne zna i moraš sve ispočetka.

Koliko ste se kao glumica pribojavali novog profesionalnog puta izvan granica Hrvatske, BiH…?


- Naviknula sam se dokazivati i kretati ispočetka. Kad sam došla na Akademiju u Sarajevo, nisam znala nikoga i ipak sam uspostavila divne prijateljske i poslovne odnose, pa čak i brak. Onda sam došla u Zagreb i dobila ulogu u seriji "Zakon ljubavi", produkciji u kojoj me nitko nije poznavao, baš kao što ni ja nikoga ondje nisam poznavala, i opet mi se činilo da se moram dokazivati ispočetka. Tako da mi ni ovo nije bio neki šok. Kod nas je teže, jer moraš moliti da te netko negdje zaposli, a to jednostavno sebi nisam ni mogla ni htjela dopustiti. Naravno, puno sam snimala i radila, tako da mi to nikada nije bio egzistencijalni problem, međutim žao mi je mladih glumaca. U Los Angelesu također ima poznanstva i svega, ali na te stvari ne obraćam pozornost. Pošteno, vrijedno i ustrajno, uspjeh će uvijek doći.



Kako ste organizirali život u Los Angelesu?


- Imamo dvije mace Megi i Tošu, jurimo na audicije i snimanja, Miraj dodatno predaje i filmsku glumu na New York Film Academy. Dok čekam rezultate audicija i dobijem ili ne dobijem ulogu, u međuvremenu sam počela snimati podcast "Na Kariranom stolnjaku s Marijom i Mirajem". Prva epizoda bila je kao skeč koji sam ja napisala, a od druge smo krenuli s pravim podcast temama, pričali smo o plastičnoj kirurgiji s Crystal Aguilar, modelom i youtubericom, koja je imala operacije i koja želi upozoriti na bolest koja zahvaća velik broj žena koje su ugradile silikone. Treća epizoda bit će s mormonkom koja je izašla iz te religije i koja će nam pričati o svojim iskustvima. Miraj je snimao seriju "Better Things" s Pamelom Adlon dok sam radila podcast s Crystal, tako da ćete i njega gledati najvjerojatnije od treće epizode.

Koferi i selidbe kao da su vam sudbinski određeni; rođeni ste u Novom Sadu i s 11 godina s obitelji ste se preselili u Rovinj, potom ste živjeli u Sarajevu, danas u Americi… Kako gledate na svoja putovanja?



- Smatram ih blagoslovom, ali nekada razmišljam i kako bi moj život izgledao da, primjerice, nije bilo rata na našim prostorima. Vjerojatno bih sve škole, pa i glumačku akademiju, završila u Novom Sadu i možda se nikada ne bih ni selila. Pozitivno od tih selidbi definitivno je što imam više svojih gradova, Novi Sad, u kojemu je definitivno ostao veliki dio mog srca, dio obitelji i prijatelji; Rovinj, u kojemu sam odrasla i imam najbolje prijatelje i roditelje; Sarajevo, u kojemu sam studirala za poziv mojih snova, stekla prijateljstva i upoznala supruga Miraja; čak i Zagreb, u kojemu sam upravo dobila svog prvog nećaka Ivana; Split, u kojemu također živi dio obitelji; i Los Angeles, koji već volim kao svoj jer to i jest.