Okružena gotovo cijelim autorskim timom i glumačkim ešalonom, s knedlom je u grlu intendantica Dražena Vrselja počela jučerašnju tiskovnu konferenciju, na kojoj su najavili petkovnu premijeru Molièreove Škole za žene. Malo tko je počeo svoje obraćanje medijima bez prvotnog evociranja sjećanja na Acu, još uvijek sveprisutnog, ne samo na probama i u cijelom kazalištu nego i u mislima i srcima svih koje je dotaknuo. Stoga je iz srca govorila i intendantica, zahvalna ponajviše Ivanu Ćaćiću, ali i svima koji su smogli snage nastaviti i iznjedriti posve novu predstavu.

Galebovski (aludirajući na Galeba Jonathana Livingstona Richarda Bacha) Nikola je Zavišić načinio korak, s velikom dozom humora, a opet propitujući tako aktualnu i važnu temu današnjeg društva, u kojem je položaj žene još uvijek problem o kojem se mora progovarati na sve načine i iz svih grla. I sama žena, intendantica je ponosna na svoj ansambl i sve koji su omogućili da predstava zaživi svemu unatoč.


Divljenje timu nije skrivala ni ravnateljica Drame, Petra B. Blašković (angažirana na drugoj predstavi koju HNK sprema - Žene u crvenom Davora Špišića, u režiji Damira Mađarića, premijera 7. veljače), ističući kako su izbor teksta (što je intendantičina zasluga) te autorski tim dobitna kombinacija. Nikolin je pristup teatru ono o čemu svaki teatar može samo sanjati. Atmosfera na probama je opuštena, ali kreativna i angažirana Zavišiću zahvaljujući, dok progovaraju o temama o kojima je još uvijek najlakše - šutjeti. Iznimno se ravnateljici sviđa pečat koji je predstava dobila izborom redatelja, čiji rad prepoznaju i prihvaćaju mladi, što je dokazalo i prošlotjedno gostovanje predstave Zdrav(o) život(e)!/High Life u sklopu manifestacije Ctrl Alt HNK. Bit će to primamljiva predstava, uvjerena je Petra Blašković.


The show must go on - precizna je definicija glumačkog, kazališnog poziva, a osječki su ju kazalištarci spoznali najbolnije, dometnula je na kraju ravnateljica Drame. Da nikada nije bio u sličnom procesu, koji emocionalno nadilazi sve zamislivo, unatoč 60-ak profesionalnih režija iza sebe, rekao je Nikola Zavišić. Emotivno su proces počeli glumci, autorski tim i samo kaazlište, kaže redatelj, kojemu je asistirala Tončica Knez, već dokazana mlada scenografkinja, trenutačno studentica lutkarske režije na Akademiji za umjetnost i kulturu. Samo Tončica, kostimografkinja Suna Kažić i autor glazbe Willem Miličević nisu nazočili tiskovnoj konferenciji.


Zatečeni stradanjem Aleksandra Bogdanovića, svi su preko noći spoznali da život ima neki drugi, viši, smisao i da moramo nastaviti dalje, u ovom slučaju komično u situaciji koja je sve samo ne komična.


- Ivan Ćaćić podredio nam je svoj glumački i ljudski habitus - zahvalan je redatelj, ističući kako je ova predstava i ono što se oko nje zbivalo potvrda da je život nemoguće kontrolirati i programirati. Vrlo eklektična u izrazu, predstava je amalgam svih kazališnih žanrova (plesnog teatra, parodije operete, mjuzikla, commedie dell‘arte...) i kao takva iziskivala je od svih da upregnu svoje cjelokupno kazališno umijeće i iskustvo. Estetski, idejno i umjetnički stvorili su posve novi žanr, žanr za sebe.


I dramaturginja Dora Golub naglasila je kako Aco kroz predstavu živi, ne umanjujući svoje divljenje i zahvalnost Ivanu Ćaćiću, čiji je lik Arnolphea "ogroman", a raspon njegova talenta, kolegijalnosti, posvećenosti nadilazi sve moguće kazališne nagrade. Publici je poručila da se "ne zamaraju" mnogim referencama na pop, čak i trash, kulturu. Njihove su intervencije i invencije proizišle iz Molièreove Kritike Škole za žene.


- Premda su iz 17. st., Arnolpheove izjave zvuče poput mnogih iz današnjih medija - upozorila je Dora Golub.

Drugi put u osječkom HNK-u radi scenograf Igor Vasiljev, čiji smo rukopis upoznali u Vitezu slavonske ravni, predstavi u kojoj je on upoznao Acu i zbog koje se veselio ponovnom dolasku. Dio je ekipe i Maja Huber, čiji je zadatak bio zorno prikazati sve Arnolpheove iluzije, strahove i želje. Izuzetno zahtjevna je predstava, kaže mlada koreografkinja, jer gotovo nema replike koja nije popraćena nekom glumačkom kretnjom.


- Neke predstave i procese želimo što prije zaboraviti, no ovaj sigurno nitko ne će moći. Svi smo u predstavu utkali ponešto tragedije, sreće i ljubavi - naglasila je Maja Huber, nazvavši glumace lavovima koji na svojim ramenima s pravom nose teatar.


Asistentica scenografije i kostimografije prvi je put Lorna Kalazić Jelić, a svjetlo (koje je iznimno važno, naglasio je redatelj) supotpisuju Nikola Zavišić, Igor Vasiljev i Tomislav Kobia. Za prijevod komedije Škola za žene (L‘École des femmes) Jeana-Baptistea Poquelina Molièrea zaslužan je Vladimir Gerić. Premijera je u petak, 31. siječnja, u 20 sati.

Pod imenom Jean-Baptiste Poquelin gotovo posve nepoznati Molière, Parižanin rođen 1622., htio je biti tragičar. To neispunjenje želje dječaka koji je trebao postati kraljevski tapetar bilo bi tragično da nije postao paradigma za komediju i utemeljitelj moćne Comédie Française. Publika je obožavala njegove komedije, koje su bile satira aristokracije. Njegova komedija Kaćiperke doživjela je ovacije u Petit-Bourbonu, a Škola za žene praizvedena je 1662., samo 18 mjeseci nakon notorne Škole za muževe. Priča je to o mizoginu Arnolpheu, koji odgaja svoju štićenicu Agnes kako bi mu jednoga dana postala supruga koja mu ne će nabijati rogove, niti izmaknuti njegovoj kontroli.