U srijedu, 29. siječnja, u 20 sati, u Art-kinu Croatia premijerno će biti prikazan dokumentarno-eksperimentalni film Nevidljivi grad (La materia non conta), francuskog redatelja Pierrea Commaulta, nastao u produkciji Filmaktiva. Inspiriran epizodom riječke povijesti između rujna 1919. i Božića 1920. - D’Annunzijevom okupacijom Rijeke - Nevidljivi grad nije povijesni dokumentarac, iako obiluje arhivskim materijalima - filmskim snimkama, pismima i dnevničkim zapisima. Riječ je o koloritnom filmskom eseju koji izrazito nježno dramatične događaje prikazuje iz gledišta tzv. sporednih likova povijesti, "običnih" ljudi.


La materia non conta (materijalno je nebitno) bio je moto kojim je pjesnik, osvajač i Comandante Rijeke/Fiume Gabriele D‘Annunzio naglašavao superiornost svoje vizije i ideala nad materijalnim, tjelesnim i zemaljskim problemima. Sasvim materijalne, a dakako i nematerijalne posljedice njegove vladavine Rijekom predmet su interesa brojnih proučavatelja povijesti, kakav je i mladi francuski redatelj Pierre Commault. Rijeku je prvi put posjetio 2014., u potrazi za, kako sam kaže, “kipućim” gradom iz mitologizirane D‘Annunzijeve ere. Zatekao je grad koji, nakon propasti industrije traži novu budućnost. Između ta dva grada smjestio je svoj film čiji je naslov - Nevidljivi grad - posudio iz jednog od D‘Annunzijevih govora - ističe se u najavi.


Radnju pokreću dva para: Andrea i Natalija koji u Rijeci žive danas, te Giuseppe Maranini i Zora Blažić koji su živjeli u Fiume prije stotinjak godina. Današnji grad otkrivamo kroz šetnje u društvu dvoje mladih Hrvata i kroz prekrasne kadrove Rijeke snimane s mora, uz more i k moru, dok nas u isto vrijeme dva glasa, koji bi pripadali Giuseppeu i Zori, obavještavaju o bitnim etapama D‘Annunzijeve pustolovine, od ulaska u grad, preko proglašenja nove države, ultimatuma talijanskih vlasti, do napada i predaje grada, tzv. Krvavog Božića.


Giuseppe Maranini, mladi legionar, redovito piše pisma zaručnici. Došavši podržati Komandanta iz nacionalističkih i idealističkih razloga, opisuje frenetičnu atmosferu u gradu u kojem se sve čini mogućim i kojem je "sudbina" povratiti snagu talijanskom političkom životu.


Drugi je povijesni dokument intimni dnevnik mlade djevojke iz dobrostojeće riječke hrvatske obitelji, Zore Blažić (glas joj posuđuje riječka književnica Tea Tulić). I ona je bila zaručena za mladića od kojeg ju je udaljio rat.
Snimke Rijeke, koja u vremenu kad ju Commault snima ostavlja dojam usnulog, ali prozračnog grada, iskrižane sa stotinu godina starim videozapisima D’Annunzijeve okupacije i s dvjema audionaracijama, entuzijastičnom legionarovom te tjeskobnom naracijom mlade Slavenke, u maniri filmskog eseja više nude priliku za refleksiju nego što predlažu zaključak. Ipak, jasno je da su između Europe obilježene tenzijama kraja Prvog svjetskog rata i današnje političke i ekonomske Europe, glasovi i njihovi odjeci još su uvijek u dijalogu. N.Vek.