Dok sluša Lijepu našu, obično zatvori oči i pjeva. Ovaj put, uoči finala Europskog rukometnog prvenstva sa Španjolcima, uz to je lupkao rukom kao u ritmu otkucaja srca. Trenutci su to i emocije koje Domagoj Duvnjak ne može opisati. Prepusti se samom sebi i svojem unutarnjem miru. Pronalazi snagu za novu bitku.

- Ne znam što radim prije meča. Znam samo da mi srce uvijek jednako kuca - rekao je MVP EP-a, koji je Hrvatska počela u Austriji, a završila u Švedskoj.

Duvnjak je još jedan hrvatski sportaš koji je proglašen najboljim igračem turnira, no njegova momčad stala je na drugu stepenicu. Slično kao i Luka Modrić, dok je primao nagradu za najkorisnijeg igrača turnira, na licu mu se vidjelo koliko je tužan. Pred TV kamerama nije mogao sakriti suze.

- Pretužan sam. Boli ovaj poraz. Baš boli. Jedan od težih u mojoj karijeri. S druge strane, preponosan sam na dečke i kompletnu ekipu i naše trenere. Pokazali su karakter, jer smo se u nekoliko utakmica vraćali. To smo uspjeli i u finalu. Na kraju ipak nismo uspjeli.

Duvnjak je odigrao maestralno kompletno Prvenstvo. Hrvatska je do finala stigla sjajnom obranom. I u finalu je ona bila na razini prvaka. I u toj obrani Đakovčanin je imao ključnu ulogu. Statistika Sandera Sagosena djeluje impresivnije, ali stvari koje je kapetan Hrvatske radio ne mogu se matematički dočarati. Sve je to prepoznato kada je već uoči finala proglašen MVP-om Prvenstva.

- Joj, nemojte me o tome pitati - rekao je Duvnjak i uzdahnuo:

- Ma što da kažem... Znači mi jako nagrada za MVP-a Prvenstva, ali dao bih sve za zlato. Svaku pojedinačnu nagradu mijenjao bih za zlato.

Što je presudilo u finalu sa Španjolcima?

- Sitnice. Dobro smo krenuli, a onda, negdje do 40. minute, nije nas bilo nigdje. Perez de Vargas se razbranio i ušli smo u probleme. Tih poljednjih 20 minuta nije bilo dovoljno. Poveli smo 19:18, napravili smo neke gluposti. U završnici smo posustali. Bila je ruka gore kod španjolskog napada, a meni je prošao Dušebajev, pa je bio penal. Imali smo i igrača više, ja sam bacio loptu, udarila ga je u nogu, oni ne sviraju, Kara napravi korake… Ma da sam bar zabio penal. To su sve sitnice kao što sam rekao. Koliko je utakmica s Norveškom ostavila traga?

- Ha, mi smo se sigurno i fizički i psihički istrošilli. Ali, opet, pa mi smo se vratili u utakmicu. Gubili smo četiri razlike i vratili se na plus jedan. Možda i jest nedostajalo snage upravo na kraju. Uz to treba reći, mi smo u finalu zabili 20 golova, što je jako malo.

Prije Europskog prvenstva niste bili u onom najužem krugu kandidata za medalje?

- Slažem se s tim. Tako su nas doživljavali. Ali kada uđeš u finale, onda želiš to zlato. Zato boli taj poraz. Sportaši smo, željeli smo pobijediti i osvojiti zlato koje nedostaje. Možda će za koji dan biti lakše. Medalja je ipak tu.

Hrvatski navijači bili su posebna priča ovoga europskog prvenstva. Od Graza preko Beča do Stockholma.

- Ja sam se ježio non-stop. Dobivali smo puno poruka i videozapisa. Prekrasno je vidjeti tu euforiju, slavlje ljudi. Nadam se samo da nikoga od njih nismo razočarali - zaključio je MVP Europskog prvenstva, koji se već u srijedu mora odazvati na trening u Kielu. K.Lacković