Otkad se pojavio na glazbenoj sceni, riječki synthpop-duo THE SIIDS ne prestaje plijeniti pozornost svojim unikatnim glazbenim i vizualnim izričajem. Oni su Darko Terlević i Stanislav Grdaković, nekadašnji članovi talentiranog, ali nikad do kraja potvrđenog Morsa.

Proglašeni "najperspektivnijim mladim riječkim bendom", svoju dvogodišnju glazbenu avanturu THE SIIDS su u studenome prošle godine okrunili objavom svog debitantskog studijskog izdanja naslova "Brutalist", odlično prihvaćenog od publike, ali i kritike. Jedno od najiščekivanijih prošlogodišnjih izdanja ozbiljan je pretendent za osvajanje 2. nezavisne glazbene novinarske nagrade Rock&Off, čija će se dodjela u četvrtak, 30. siječnja, održati u zagrebačkoj Tvornici kulture. THE SIIDS su također nomirani i u kategorijama "Veliki prasak godine", "Electro&Off", te za Rock&Off Iskonovu nagradu publike, a i nastupit će uživo. U nastavku pročitajte kakva su Darkova i Stanislavova očekivanja na dodjeli nagrada, koliko im znači odličan prijam albuma prvijenca kod publike i kritike te koji su im interesi osim glazbe.

Kako su nastali The Siids i zašto je Australija značajna u toj priči? Što se krije iza naziva benda?


Darko: Nakon prestanka rada grupe Morso, bježimo od rutine i svakodnevnice te svoj glazbeni, a i osobni život vraćamo na tvorničke postavke. Izbor pada na daleki kontinent Australiju. Nova i nama dotad drukčija sredina, inspirira nas i daje nam ideju za bend, glazbu i vizuale kakve bi htjeli raditi. S obzirom na to da je ta ideja nastala dolaskom u Sydney, odlučili smo se nazvati THE SIIDS te se poigrali naslovom koji sadrži i početna slova naših imena, a dva slova II stoje kao simbol za duo. Također najbitniji faktor, pas moje sestre, koji je čest gost na našim probama zove se Syd.

Neki vas znaju iz vremena dok ste bili "morsovci". Sada imate drukčiji zvuk, pjevate na engleskom jeziku. Koje su i kakve razlike između ta dva benda i zašto ste se odlučili raditi na engleskom?


Stane: Morso je bio bend s dva ravnopravna žensko-muška vokala s kojim smo izdali dva albuma i jedan EP. S obzirom na to da se bend sastojao od sedam ljudi, zvuk je uvijek više težio organskom, pa smo se zaželjeli promjene. Odlučili smo veću važnost dati elektronskom zvuku i raditi na engleskom jeziku. U Morsu je bilo mnogo teže održati fokus na jednoj misli vodilji i razraditi ju do kraja kroz pjesmu zato što je bilo previše kreativnih ljudi koji su svi davali 100 posto sebe, pa je to često znalo zvučati (možda na prvu) konfuzno i šizofreno, ali s druge strane meni genijalno. THE SIIDS su mnogo konkretniji projekt u kojem je sve jasno definirano i pritom ne mislim samo na glazbu.

Što u posljednje vrijeme najviše slušaju Stanislav i Darko? Možete li izdvojiti neke bendove/izvođače koji su presudno utjecali na zvuk The Siidsa?


Stane: Na zvuk THE SIIDS-a utječe sva glazba koju smo prikupili tokom života. Bendovi koji su u tom početnom razdoblju "trigerirali" cijelu stvar bili bi The Presets, Editors, The Kills, Phantogram, Depeche Mode, M83, Elbow, ElVy, Bat For Lashes... Od nečeg recentnog što vrtimo, možda možemo izdvojiti Her, Blow, Com Truise, Shuru, i tako u nedogled. Uglavnom, glazbe ima mnogo, samo treba otvoriti oči i uši.

Album prvijenac odlično su primili i publika i kritika. Koliko vam to znači?


Darko: Istina, album je vrlo kratkom roku bez nekakvog jakog nametanja prepoznala i publika i kritika. Nekako sam od sebe nalazi put do ljudi i apsolutno nam laska kada nešto što iskreno radiš i u što ulažeš svoje vrijeme i trud, bude prepoznato i nagrađeno pohvalama. U svakom slučaju nadamo se da će Brutalist biti ono što će nam dati motiv da dovedemo THE SIIDS tamo gdje mislimo da pripada.

Kako i koliko dugo je nastajao? Gdje je snimljen i koja je ekipa radila na njemu?


Darko: Nekakve prve skice albuma nastale su u Sydneyu. Nakon povratka u Rijeku, nastavili smo s radom na pjesmama u mom studiju. Cijeli proces trajao je tri godine. Tu je uključeno kompletno stvaranje i produciranje pjesama za koje smo sami zaslužni, pa sve do završnog miksa. Na pjesmi "Freedom" gostuje nam Marko Rogić aka White on White, koji je ujedno napisao i tekst za pjesmu. Mastering albuma odradio je naš obiteljski prijatelj iz Morsa Matej Zec.

Prepoznatljivi ste i u vizualnom smislu. Koliko je važan vizulani identitet glazbenika? Spotovi su vam odlični, i jasno je da im pridajete veliku važnost. Zašto vam je važna kvaliteta vaših videospotova?


Stane: Kako s produkcijom pjesama tako i sa spotovima želimo da čim vjernije poprate pjesmu u cijelosti i uvijek težimo izvući maksimum. Izuzetno nam je važan vizualni identitet. Smatramo da svaki umjetnik, a i osoba općenito, mora dati do znanja o čemu govori i što predstavlja svojim radom i svojom pojavom. Prva tri spota u formatu trilogije ("Meaningless/Weightles", "Lovers", "Giving Myself To You") radili smo sa starim suradnikom još iz doba Morsa, Kristijanom Vučkovićem. Za posljednja dva spota htjeli smo probati nešto novo te smo, upoznavši Stellu Mešić, snimili spotove za "Feeling‘, i "Beats Running Down". Za ovaj zadnji odlučili smo se za slavonsku ravnicu i potegnuli iz Rijeke skroz do Vinkovaca koji su ujedno i grad u kojem je Stella odrasla.

Koji su vaši interesi osim glazbe?


Stane: Mislim da nam interesi idu dosta široko. Osim glazbe tu su naravno film, fotografija, ali i nogomet i motori, da ne mislite da guramo samo umjetnost. Hrana inspirira, a i piće zna pomoći.

Jeste li zadovoljni s vašim zvukom na koncertnim nastupima? U kakvoj postavi nastupate?


Darko: Nastupamo samo nas dvojica. Dva vokala s gitarom, synthevima, drumpadom, floor tomovima i matricama. U bliskoj budućnosti razmišljamo da dodamo bubnjara, ali za sad smo zadovoljni kako zvučimo, a i publika na koncertima nam svaki put to potvrđuje.

Kako bi opisali riječku glazbenu scenu danas? Za koje mlade izvođače/bendove smatrate da zaslužuju da se na njih skrene posebna pozornost?


Stane: Riječka scena stalno mijenja svoje lice i evoluira. Građena na temeljima bendova osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, Rijeka nastavlja svoju priču u nekim drugačijim pravcima. Iako znatno manja ili bolje rečeno s manjim dosegom, i dalje ima vrlo respektabilnih imena poput benda Jonathan, White on White, Borisa Štoka, The Black Room, My Buddy Moose, Stephany Stephan i mnogih drugih.

Jeste li i na koji način uključeni u projekt "Rijeka 2020. - Europska prijestolnica kulture‘‘? Što očekujete od njega?


Darko: Dio smo projekta Ri-Val. Riječki band aid koji djeluje godinama u raznim formacijama. Ovaj put za okupljanje je zaslužan Vlado Simčić - Vava, dobri duh RI scene koji je napravio pjesmu "Moj grad" te je meni prepustio čast aranžmana. Osim mene kao aranžera i instrumentalista, kao dio band aida uključio je i THE SIIDS. Ponosni smo što smo dobili i dio same pjesme. U projekt su uključeni i Boris Štok, Zoran Badurina (Jonathan), Marko Rogić (White on White), Prlja, Ivanka Mazurkijević i Mrle, Matej Zec te mnogi drugi nama dragi ljudi. Ono što je najbitnije u projektu stvaranje je mogućnosti da se kultura i njezini sadržaji u što većem obimu približe ljudima koji inače nemaju prilike ni mogućnosti za to. Ako sve ostane na elitističkom pristupu neće se napraviti ništa. Kratkotrajna reklama gradu i dva nova muzeja ne znače ništa ako su prazni. Kultura su ljudi koji su odgajani da vide i razumiju. Ako dajete kulturu samo onima koji ju već imaju, u ovom slučaju gubi se svaki smisao i prilika da se stvari bar probaju popraviti.

Svojevremeno ste proglašeni "najperspektivnijim mladim riječkim bendom". Jeste li zadovoljni s dosadašnjim razvojem karijere? Kakvi su planovi za budućnost The Siidsa? Ima li ugovorenih svirki?


Darko: S obzirom na to da od starta nismo ganjali neka pretjerana očekivanja, jako smo zadovoljni sa svime što se dogodilo do sada. Ovaj mladi bend ćemo pustiti sa strane, ali ovaj drugi dio rečenice "nagrada za najperspektivniji bend", laska nam usvakom pogledu i potvrđuje da to što radimo ima svijetlu budućnost. U planu je rad na novim pjesmama, spotovima te daljnje promoviranje albuma Brutalist po cijeloj regiji. Od nadolazećih svirki tu je koncert u riječkom klubu Život 1. veljače, u sklopu otvorenja EPK 2020.

Imate četiri nominacije za nagradu Rock&Off. Koja od njih vam najviše znači i u kojima očekujete pobjedu?



Stane: Prije svega, prisjećajući se samog početka i prve godine kada nas je malo ljudi zamijetilo pri izlasku s prvim materijalima nismo niti sanjali da će se koju godinu kasnije dogoditi da smo nominirani, ne u jednoj, nego u četiri kategorije. Sigurno najznačajnija kategorija za sve izvođače bila bi ona za "Album godine", no samim time što nas je struka prepoznala i nominirala u četiri kategorije za nas znači jako mnogo, ako ne i samu pobjedu.