Od jutarnjih sati od središta Stockholma T Centralena do Gamla stana, dijela grada gdje se nalazi kraljevska palača, brojni su hrvatski navijači hodali u dresovima. Imali smo osjećaj kao da se Stockholmom jučer najviše govorilo hrvatskim jezikom. Posebni čarteri stizali su i na dan utakmice. Hrvati iz Švedske, ali i ostalih europskih zemalja, odlučili su pratiti uživo susret, pa se računa kako je u dvorani bilo oko deset tisuća hrvatskih navijača. Iz svih krajeva zemlje, Bosne i Hercegovine, ali i dijaspore. Naravno, stigli su i Slavonci iz Osijeka, Našica, Slavonskog Broda. Ispred Tele 2 Arene, otprilike dva sata prije utakmice, atmosfera se zahuktavala. Iz jednoga kafića već su odjekivale hrvatske pjesme. S jedne strane pjesma "Večeras je naša fešta" pjevala se sa završetkom "tko ne piva, Dalmatinac nije", a iz druge skupine odjekivalo je "tko ne pjeva, taj Slavonac nije". Čudili smo se brojnim našim navijačima što su ispred dvorane na priličnoj hladnoći i vjetru hodali bez jakne, odjeveni samo u hrvatski dres. Neki od njih i kratkih rukava.

- Nas grije ljubav prema domovini - vikao je jedan.

Samo da ne prođe kao jedan navijač u Beču koji je isto tako hodao gradom odjeven samo u hrvatski dres pa na kraju “popio” upalu pluća. Bilo je jasno kako će na tribinama Hrvati dominirati. Španjolci su bili smješteni samo u jednom kutu na tribinama. Imamo osjećaj da smo ih u jednom kafiću prije utakmice sve vidjeli. Na završnoj priredbi prije utakmice izvele su se najpoznatije pjesme švedskih izvođača. Od, dakako, ABBA-e do grupe Europe i njezina “Its a final countdown”, koji je označio završno odbrojavanje prije početka utakmice. Uslijedila je, dakako, potpora hrvatskih navijača: “Ovdje nitko nije normalan”, “U boj, u boj”. A onda su na trenutak zašutjeli, pa je Domagoj Duvnjak mahanjem rukama morao zvati na dodatnu potporu. Na tribinama, ne u počasnoj loži, bila je i još uvijek aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. U posljednje vrijeme nije baš donijela previše sreće našim sportašima. Kada je potpora hrvatskim rukometašima bila najjača, moramo priznati kako smo u jednom trenutku bili zabrinuti za svoju sudbinu. Novinarska loža bila je na vrhu montažne tribine koja je kada su navijači skakali često podrhtavala. Nije baš bilo ugodno. Ali, preživjeli smo. Uostalom, ako smo preživjeli Norvešku... K.Lacković