Petronelu Dušovu očarala je bajka "Ljepotica i zvijer" svojom suvremenošću i svevremenošću
Ljepotica i zvijer romantična je i tajanstvena bajka za cijelu obitelj u kojoj snaga ljubavi pobjeđuje strah i predrasude. S izvornom francuskom bajkom Jeanne-Marie Leorince de Beaumont u koštac su se u našim krajevima uhvatili Pavol Dobšinský, poznata Božena Němcová i František Hrubín. Do danas je doživjela mnogo filmskih i kazališnih uprizorenja. I nas je ova bajka očarala zbog svoje svevremenosti i suvremenosti. Priča u sebi krije veliku metaforu života. Stvarna ljepota čovjeka nije u njegovoj vanjštini i izgledu, nego je skrivena u njegovu srcu. I kako to već u bajkama biva - onaj koji je u krivu nešto nauči, a dobro dobiva zasluženu nagradu. Lice zvijeri, a srce ljudsko, pusto i prazno. I tako će to biti dok se ne pojavi djevojka koja bi htjela postati njegovom ženom. Ta će djevojka i slomiti kletvu... - kaže Petronela Dušová, redataljica iz Bratislave, koja sa svojim timom na scenu Dječjega kazališta Branka Mihaljevića premijerno 5. ožujka postavlja ovu popularnu bajku prema ideji Františeka Hrubína (za kojom su često posezala i poljska kazališta).
Ponovno rade u koprodukciji s Gradskim kazalištem "Joza Ivakić" iz Vinkovaca, a prije nekoliko dana počele su i prve čitaće probe...
Čvrste veze
Da su veze Osijeka i Bratislave čvrste i traju godinama. Na tom putu suradnje važnu etapu načinila je upravo Petronela Dušová, zahvaljujući kojoj Dječje kazalište ima jednu od svojih najdugovječnijih predstava Anicu i Danicu. U rujnu 1999. dramatizirala ju je i režirala Petronela Dušova, a igra se i danas, bez prekida. Na sceni je samo Aleksandra Colnarić, koja je te godine kada su postavljali ovu zabavnu priču o doživljajima sestara blizanki mjesec dana boravila u Bratislavi, učila slovački, radila na ulogama. Tih se dana Aleksandra i danas s veseljem prisjeća, a trajno joj je ostalo poznavanje slovačkog jezika i znatno olakšava komunikaciju s redateljicom, koja se također može pohvaliti zavidnim poznavanjem hrvatskoga jezika, ne samo za sebe, nego i cijelu ekipu.
Betlehemska zvijezda bila je 2014. druga predstava koju je ova sjajna slovačka lutkarica režirala i više nego dovoljna potvrda njezine izvrsnosti, zbog koje ju je ravnatelj Ivica Lučić ponovno pozvao na suradnju.
O razini povjerenja govori i činjenica da je redateljica Nela (kako od milja kazalištarci zovu Petronelu Dušovu), ravnatelju Lučiću ponudila tri naslova, a on se brzo odlučio za Ljepoticu i zvijer. Gošća ne krije zadovoljstvo zbog toga
s obzirom na to da je nebrojeno puta ovaj tekst bio u fokusu filmaša i kazalištaraca, pa i pisaca i ilustratora diljem svijeta, i to tako traje dugi niz godina, morali su se odlučiti za nešto novo. Odabir je suvremeni pristup koji se ogleda i u scenografiji.
- František Hrubín ovu je bajku postavio u jednom češkom kazalištu ambijentalno prema tekstu Jeanne-Marie Leorince de Beaumont, no karaktere likova je osuvremenio. Tekst je točan i konkretan i zbog toga popularan u teatru. Stalno samo razmišljali što možemo, kakvu novu vrijednost možemo dodati tom tekstu. Danas je takvo vrijeme da su ljudi svaki dan izloženi brojnim vanjskim utjecajima i stalno moraju o nečemu odlučivati. Sve polazi od suprotnosti: dobro i zlo, bijelo i crno, jin i jang. Svi imamo neki glas koji nam odostraga šapuće kojim putem bismo trebali krenuti, ali konačna je odluka na nama koji ćemo put odabrati. Tako je cijeli život, a taj problem imaju i djeca, prerano odrastaju i dolaze na raskrižje na kojem moraju odabrati smjer. Naša priča o tom i govori - da svatko od nas u svojim rukama ima moć i mogućnost donijeti svoju odluku, odlučiti o svojoj sudbini - pojašnjava redateljica Dušová.
Scenografija i dramaturgija (koju Dušová supotpisuje s Hermínom Motýlovom), kao i lutke (koje su rad scenografa Miroslava Duše) imali su samo jedan cilj: jasno djeci prenijeti glavnu poruku.
- U teatru za odrasle možemo biti i malo apstraktni, jer oni imaju iskustvo. S djecom moramo biti doslovniji, ali samo malo, ne smijemo ih podcijeniti, djeca nisu glupa. Lutke, koje se još izrađuju, bit će također vrlo nedvosmislene, jasne. Animator ne će biti skriven i bit će taj tzv. šaptač u crnom, kojega svi imamo u sebi i koji nas pokušava odvući na krivi put. U nekim će trenutcima animatori, tj. glumci, biti aktivni akteri, mimo lutke. Najjasnije će to biti u scenama sa Zvijeri, koji ima svoje zlo JA koje njime ovlada i s kojim će voditi dijalog. To će biti vrlo jasno postavljeno kako bi djeca razumjela to načelo. Zvijer će razgovarati otvoreno sa svojim drugim JA, vodit će te unutrašnje borbe između dobra i zla, jer on zbog svojih loših postupaka i biva proklet. Njegov dobar JA neprekidno se bori sa svojim oponentom - dodaje redateljica.
Crno-bijelo scenografsko rješenje jasno stvara idealan krajolik za priču. U početku će biti iz jednoga dijela, simbolizirajući dobro i zlo koje supostoji u svakom i svemu. Bajci je redateljica dodala Pripovjedačicu koja priču tka do trenutka kada arogantni, bahati i vrlo lijepi princ okrutno izbacuje sirotu staricu ne želeći joj pomoći. U tom trenutku baca kletvu na njega i pretvara ga u biće koje nije ni čovjek ni zvijer. Upravo zbog njegove taštine uzima mu ljepotu, jer mu je vanjština bila najvažnija... Samo čista i iskrena ljubav njegovoj vanjštini usprkos kletvu mogu poništiti.
Tajanstvene lutke
- U tom se trenutku dobro i zlo razdvajaju, scenografija se podijeli na dva dijela, i u tom jest suvremenost. Na sceni nema zamka, kuće, ni šume, jer to za priču nije ni bitno. Borba i zla može se dogoditi bilo kada, bilo komu, bilo gdje - dodaje redateljica, koju je od prošloga rada u Osijeku dočekao znatno pomlađen ansambl. Za nju je to, kaže. poseban izazov.
- Kada sam prvi put radila, bila je to predstava s jednom glumicom, druga je bila s dvoje (Aleksandra Colnarić i Đorđe Dukić, u alternaciji s Lidijom Kraljić i Edijem Ćelićem, nap. a.), a ovaj ih je put u podjeli čak osmero. Veliki ansambl predstavu čini zahtjevnijom - dodaje Nela Dušová. No, ipak je razinu zahtjevnosti još podignula koreografski. Cijeli je ansambl stalno na sceni, a mnogo će biti kretanja, od scena unutrašnjih borbi sve do situacije u kojoj šumu čine animatori/glumci svojim tijelima. I to je suvremeni redateljski pristup teatru i samom komadu.
U našem je podneblju uobičajeno divljenje estetikama češkog, slovačkog i ruskog, kao i japanskog i kineskog lutkarskog kazališta, s iznimno dugom tradicijom i uvijek nas veseli kada netko iz tih podneblja dođe raditi k nama, očekujući da će dašak toga donijeti sa sobom i ponešto ostaviti.
No, nije to jednostrano, kaže Petronela Dušová, koja kad god je u prilici pogleda što i kako rade hrvatski lutkari, bilo da je to na SLUK-u (na 27. je prošle godine Miroslav Duša izložbom i radionicom predstavio svoj Tajanstveni svijet lutaka u Galeriji Waldinger), PIF-u, ili već nekom lutkarskom festivalu.
- Veliki glumački potencijal ima ovaj prostor, a velike zasluge idu i Akademiji. Ekipa je sjajna i uvjerena sam da će mi svi oni, posebice mladi, pomoći ostvariti ideje i planove koje imam za ovu predstavu, taj fizički teatar koji bih htjela ostvariti - zaključuje redateljica.
Narcisa Vekić
U ANSAMBLU SVE VIŠE MLADIH LUTKARA
Veliki je napredak već u odnosu na prije pet godina kada je posljednji put radila ovdje. Sigurno velike zasluge za to idu i Akademiji za umjetnost i kulturu, s koje je poteklo čak petero od osam glumaca o ovoj podjeli. Činjenica da Nela svaki put radi sa sve više mladih, s osječke Akademije poniklih lutkara, veseli i izv. prof. ArtD. Maju Lučić Vuković, koja je upravo u Bratislavi 2008. završila magistarski studij Glume i lutkarstva na Kazališnom odsjeku Umjetničke akademije, a dvije godine kasnije na istoj akademiji i doktorirala lutkarstvo.
- Ne samo da mijenjaju lutarstvo na ovim prostorima, nego smo od ove godine otvorili i lutkarsku režiju, pa će stvari samo još više ići naprijed - nada se Maja Lučić Vuković.
Bogatstvom sve te mlade lutkare i glumce smatra i 55-godišnja redateljica Dušová, oduševljena što na Akademiji i rade mladi ljudi, jer to znači novu energiju, nove ideje. Iako je iza nje 35 godina rada u teatru, još ju uvijek mladi svojim idejama uspiju oduševiti, zbog čega je presretna.
Glumački, lutkarski, fizički i plesni
To što u svom radu redateljica Dušová kombinira glumački, lutkarski, fizički i plesni teatar osječke glumce veseli, izazov im je koji se, dodaje Maja Lučić Vuković, ne može smisliti doma na papiru, nego se rađa iz i u procesu, kao u laboratoriju.
Glazbu za predstavu radi Igor Karlić, a uloge tumače: Areta Ćurkovć (Pripovjedačica), Maja Lučić Vuković (Mila, ljepotica), Ivana Vukićević (Barica), Aleksandra Colnarić (Marica), Đorđe Dukić (trgovac, njihov otac), Gordan Marijanović i Srđan Kovačević (Zvijer) te Kristina Kovačević (ptić pjević).
ZAŠTO NELA I MIROSLAV, LJEPOTICA I ZVIJER
Petronelu Dušovu i njezinog supruga Miroslava poznajem već dvadesetak godina. Dobro, Miroslava nešto duže jer nas je povezao rad na istim predstavama vrlo brzo po mom dolasku u kazalište. Odmah smo pronašli zajednički jezik i stvorili poseban odnos gdje je on kao kao scenograf, lutkarski tehnolog, kostimograf itd., svojim umijećem meni kao glumcu omogućio da pružim maksimum svoga umijeća. Prijateljstvo s oboma seže od mojih intenzivnijih posjeta Bratrislavi budući da je kćer Maja tamo studirala glumu i lutkarstvo. Naime, tada sam upoznao i Nelu, glumicu i redateljicu, koja je sa svojim malim kazalištem odlično funkcionirala kao slobodna umjetnica. Nakon što sam imenovan za ravnatelja pozvao sam Nelu i Miroslava da naprave jednu predstavu u našem kazalištu znajući da rezultat ne može biti loš. Tijekom njihovog tadašnjeg boravka u Osijeku razgovarali smo dosta o kazalištu pa i o repertoaru koji sam postavio u svom planu i programu. Tada mi je Nela rekla kako bi bilo dobro imati i "klasične" naslove na repertoaru. Prihvatio sam njezin prijedlog i odmah pitao ima li ona ideju koji bi to naslov mogao biti pod uvjetom da ona prihvati režiju. Nakon nekog vremena predložila je "Ljepoticu i zvijer". Dogovor je pao i ja sam s punim povjerenjem povjerio Neli i Miroslavu rad na ovoj predstavi. Znajući s kim imam posla jedva čekam premijeru - kaže ravnatelj Ivica Lučić.