Činjenica je da je u posljednjih desetak godina došlo do tektonskih poremećaja u zemljama Afrike, Azije i Bliskog istoka, gdje su ratna zbivanja, siromaštvo, klimatske promjene te nesigurnost natjerali milijune ljudi da napuste svoje domove. Ujedno, mogućnosti legalnog useljavanja u razvijene demokratske zemlje Europske unije, Sjeverne Amerike i Australije znatno su smanjene te u pravilu te zemlje pažljivo odobravaju ulazak i naseljavanje na svoj teritorij - kaže dr. sc. Filip Dragović s Instituta za sigurnosne politike u Zagrebu te dodaje:

- Na taj način otvoren je prostor za nezakonite pokušaje useljavanja, znatno se povećava krijumčarenje ljudi, kao i trgovina ljudima. Uz osobe kojima nije dopušten ulazak na teritorij Europske unije, kojih je godišnje gotovo pola milijuna, isto toliko se otkrije osoba koje nezakonito borave na teritoriju zemalja članica. Nažalost, Europska unija još uvijek nema odgovarajuća rješenja jer su politike useljavanja u nadležnosti država, dok je europski sustav azila trenutno nefunkcionalan i neke države članice odbijaju sudjelovanje u njemu.

Uspostavljanje funkcionalnog sustava azila, učinkovita kontrola granica, brzo udaljavanje svih kojima je odbijen sustav azila te snažna borba protiv krijumčarenja ljudi pravci su djelovanja koji jednim dijelom mogu pomoći. Nadalje, unutar samih zemalja članica potrebne su mjere koje će omogućiti uključivanje u društvo osoba kojima je odobrena pomoć dok se posebne mjere moraju poduzeti i na vanjskopolitičkom planu radi smanjenja pritiska nezakonitih migranata koji su u pravilu ekonomski migranti.

U konačnici, ako se raspodjela bogatstva i sigurnosti u pojedinim područjima ne podigne na kvalitetniju razinu, bojim se da do smanjenja migracija diljem svijeta neće doći, naprotiv doći će do povećanja.

Što je s tzv. hot-spotovima, tome su se mnoge članice EU-a protivile, uključujući i Hrvatsku? S tim u vezi, stanje u BiH, napose uz granicu s RH, i dalje je kada je o migrantima riječ potencijalno napeto...

- Mislim da su trenutno ideje koje su se pojavljivale prije nekoliko godina o tzv. hot-spotovima na teritoriju Europske unije napuštene zbog protivljenja država članica, te zemlje koje se nalaze na mjestima prvog ulaska ne žele podnijeti cijeli teret migracijskih kretanja. To je jedan od razloga zašto ne funkcionira europska politika azila koja traži da zemlja gdje je prvi put zatražen azil rješava to pitanje neovisno o tome želi li podnositelj zahtjeva ostati u toj zemlji ili ne. Činjenica je da migranti zloupotrebljavaju institut azila kako ne bi bili procesuirani zbog nezakonitog ulaska i koristeći pravo slobodnog kretanja do rješavanja statusa i dalje nezakonito prelaze granice do svog odredišta. Navedeno potvrđuju i činjenice da velik broj podnositelja zahtjeva za azil jednostavno nestane i napusti zemlju prije donošenja odluke o njihovu statusu. Ta pojava je evidentirana kako u Hrvatskoj tako i u svim zemljama na njihovu pravcu kretanja, dok npr. nekim susjednim zemljama samo izraze namjeru podnošenja zahtjeva za azil, ali u stvarnosti zahtjev nikada ne podnesu zbog skrivanja identiteta i izbjegavanja davanja otisaka prstiju koji se uzimaju tražiteljima azila.

Bosna i Hercegovina posljednjih se godina našla u nezavidnoj ulozi jer je Hrvatska podignula razinu kontrole granice i migranti su ostali na njezinu teritoriju dok sami kapaciteti za kontrolu granice, prihvat i postupanje prema migrantima nisu dovoljni. Bili smo svjedoci uvjeta u kampu Vučjak kod Bihaća, uz samu državnu granicu, koji je nedavno zatvoren i pritisak na našu granicu odmah se smanjio.

Sve zemlje na pravcima kretanja migranata moraju uspostaviti učinkovite sustave kontrole granica, suzbijati krijumčarenje ljudi djelovanjem prema pojedincima, ali i organiziranim kriminalnim skupinama. Pristup sustavu azila treba biti takav da svima potrebitima omogući brzo dobivanje statusa, ali i da oni koji ga zloupotrebljavaju budu brzo udaljeni s teritorija države gdje se nalaze. Samo učinkovit odgovor svih sustava u svim zemljama na ruti kretanja može poslati poruku da je nezakonit ulazak i boravak nešto što nije dopušteno. Aktivnosti samo jedne zemlje neće donijeti rezultat.

Naravno, evidentno je da pojedine zemlje nose velik teret izbjeglica i migranata te je potrebno pokušati naći nova rješenja i ravnomjernije raspodijeliti teret, što je iznimno zahtjevno jer se u pravilu države ponašaju prema principu - to nije moj problem. Može se pretpostaviti da će područja nestabilnosti u svijetu biti sve više, a samim time i broja osoba koje će biti prisiljene napustiti svoje domove, pa može biti korisno ponovno promisliti međunarodne odgovore u velikim izbjegličkim krizama te jasno razdvojiti nekoliko kategorija migracija: izbjegličke krize, osobe koje imaju pravo na azil ili drugu vrstu međunarodne zaštite te ekonomske migracije.

Hrvatska je započela predsjedanje Vijećem EU-a. Što glede migrantske i sigurnosne politike RH može učiniti da se stanje popravi?

- Mislim da je Republika Hrvatska u posljednje vrijeme, stavljanjem ove teme na dnevni red te podižući svijest o ruti kretanja preko naše zemlje, već učinila mnogo jer je fokus često bio na Italiju, Grčku i Španjolsku. Zakonodavne aktivnosti poduzete u jačanju Europske granične i obalne straže - Frontex, kroz povećanje ulaganja u tehničku opremu i stavljanje graničnih policajaca zemalja članica na raspolaganje Frontexu, dobar su pravac djelovanja. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je pitanje migracija samo manjim dijelom u nadležnosti policije. Snažnije uključivanje svih nadležnih te međuagencijsko i međunarodno djelovanje trebalo bi dati prihvatljivije rezultate. Ono što zabrinjava jest činjenica da se vrlo mali broj osoba kojima nije odobren status zaštite u zemljama članicama i stvarno udalji s teritorija Europske unije te je i u tom području potrebno žurno pronaći rješenje. Ovo je i razlog kojega su migranti svjesni te ne posjeduju ili skrivaju dokumente kako bi izbjegli stvarno utvrđivanje identiteta te u pravilu svi izjavljuju da dolaze iz konfliktnih područja radi dobivanja statusa azila.

Vidjeli smo i čuli prozivanja Hrvatske zbog odnosa policije prema migrantima. Vaš komentar?

- Hrvatska granična policija svojim je aktivnostima zasigurno spriječila da se na našem teritoriju stvaraju punktovi odakle bi se dalje kretali migranti te je znatno podignula učinkovitost u suzbijanju krijumčarenja ljudi gdje je samo u prošloj godini otkriveno više od 800 počinitelja. Ulaganje u tehničko opremanje granične policije nabavom specijalizirane tehničke opreme te podizanje samih kapaciteta i sudjelovanje ostalih dijelova policije u nadzoru granice dalo je rezultat. Što se tiče postupanja policije i primjedbi na njezin rad, vidjeli smo da su se mnogi senzacionalistički naslovi pokazali netočnima te su utvrđene činjenice potvrdile navode policije. Ujedno, vidjeli smo i nekoliko spašavanja života migranata od strane policije te držim da primjedbe koje se odnose na nehumano i nečovječno postupanje policije jednostavno nisu točne. U svim demokratskim društvima, pa tako i Republici Hrvatskoj, policija ima jasnu zakonsku ulogu te je svako postupanje protivno propisima kažnjivo.

Uz policiju, treba li i vojsku uključiti u čuvanje granice, konkretno granice prema BiH?

- Mislim da trenutno granična policija ima dovoljne kapacitete za kontrolu granice te nema potrebe za uključivanje vojnih snaga. (D.J.)