TvObzor
INTERVJU: POCKET PALMA

Veliki smo fanovi nostalgije za 80-ima i to se čuje u našim pjesmama
Objavljeno 24. siječnja, 2020.
Sve vezano uz album napravili smo sami, od produkcije, miksa i mastera, preko vizuala, pa čak i jedan od spotova sami smo režirali

Jedno od najvećih domaćih glazbenih iznenađenja 2019. godine, synthwave duo pocket palma, svojim nas je zvukom i tekstovima s debitantskog albuma vratio u osamdesete godine prošloga stoljeća. Prethodno poznati po dark pop-bendu Side Project, Anja Papa i Luka Vidović, nakon godina stvaranja na engleskom, odlučili su scenu pokoriti nostalgičnim synth melodijama i tekstovima na materinjem jeziku. Ova slasna kombinacija donijela im je veliki broj simpatizera, a za svoj dosadašnji rad osvojili su i brojne pohvale glazbene kritike. U 2020. godinu ušli su singlom "Subota nakon Valentinova", a sada se sve ozbiljnije pripremaju za koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture, gdje će 29. veljače promovirati svoj istoimeni album prvijenac objavljen za Aquarius Records.

Sve to bio je razlog da kontaktiramo Anju i upitamo ju kako su nastali projekt i album pocket palma, koji su bendovi ponajviše utjecali na njihov zvuk, smetaju li im usporedbe sa srodnim izvođačima te koja su im omiljena studijska izdanja objavljenja tijekom prethodnog desetljeća.

Srodne duše
Možeš li našim čitateljima ukratko predstaviti - tko su Anja i Luka?

- Najbolji prijatelji i, na neki način, srodne duše. S prijateljstvom koje je počelo prije mnogo godina krenulo je i naše zajedničko glazbeno stvaralaštvo. Skupa smo stvorili Side Project i unijeli u njega ono nešto svoje i osobno. Kako smo gradili Side Project, postajali smo sve sličniji i kompatibilniji, kako u glazbenom, tako i u osobnom smislu.

Taj je projekt sada iza vas. Kako je nastala pocket palma, zašto taj naziv i koje su razlike u odnosu na Side Project?

- Pocket palma nastala je sasvim slučajno. Nismo bili sigurni u kojem bismo smjeru odveli Side Project i jednog popodneva rodio se tekst na hrvatskom sa synthwave instrumentalom. To nam se iznimno svidjelo i odlučili smo malo preokrenuti i osvježiti naš kreativni proces. Nije nam bilo prirodno da takva glazba, i još na hrvatskom, bude Side Project, pa smo odlučili pokrenuti nešto sasvim novo. Nema prevelike razlike u načinu na koji radimo glazbu i generalno funkcioniramo, pocket palma je pretežno elektronika, ali crpi jako mnogo iz pop-glazbe osamdesetih, a i tematika i glazbene dionice malo su lakše i veselije nego u našim ranijim radovima, pa je upravo zato slušljivija mnogima. Mislimo da je najveća razlika i najočitija - tekstovi su na hrvatskom. Ime Side Projecta bilo je vrlo očito i dogovoreno je u nekoliko sekundi bez razmišljanja, tako da do sada nismo imali iskustva sa smišljanjem imena. Mučili smo se mjesecima, već je i prvi spot bio gotov, a mi još nismo imali ime. Pocket palma jednostavno se rodila iz vizuala koje smo imali za EP kojeg smo izbacili na proljeće 2019.

Zašto baš synthwave i osamdesete?

- Oboje smo veliki fanovi razne glazbe iz osamdesetih - popa, rocka, postpunka i new wavea. Ali ono što nas je natjeralo da počnemo stvarati baš synthwave jest iznenadna zajednička ljubav prema istom. Oboje smo u nekom trenu otkrili jako mnogo novih i talentiranih synthwave izvođača i producenata, i apsolutno se zaljubili u cijeli pokret. Jako nam je draga ta nostalgija.

Iz svakog žanra ponešto
Možeš li izdvojiti neke bendove/izvođače za koje smatrate da su presudno utjecali na vaš zvuk? Što u posljednje vrijeme najviše slušate ti i Luka?

- Osim klasika iz osamdesetih, poput Tears for Fears, Kajagoogoo, Depeche Mode, Kim Carnes i ostalih, ima i jako mnogo novih umjetnika koji njeguju zvuk i estetiku osamdesetih. Nama su najdraži The Midnight, Wice, FM-84, Timecop1983, LeBrock, Miami Nights 1984, Carpenter Brut, i mnogi drugi. Svi ovi izvođači uvijek su na našim playlistama, ali ne slušamo samo synthwave. Naš glazbeni ukus proteže se od alternative do popa. U posljednje vrijeme najviše slušamo Duu Lipu, Sama Fendera, Harryja Stylesa, Mazzy Star, Drab Majesty, DIIV, Foals, Brucea Springsteena, i pregršt drugih izvođača. Iz svakog žanra ponešto.

Koja je ekipa radila na albumu, i gdje ste ga snimali? Kako ste zadovoljni s kritikama i koliko vam one znače?

- Sve vezano uz album napravili smo sami. Od produkcije, miksa i mastera, preko vizuala, pa čak i jedan od spotova. Kao i dosad najugodnije nam je kad se za sve možemo pobrinuti sami i imati sve pod kontrolom. Jedine druge osobe koje su imale prste u albumu su Toni Tkalec, koji je snimio gitaru na singlu "Godišnji", i Bruno Žabek koji je snimio gitare na "Kako izgleda kraj" i "Ne vidim nikoga". Kritika nam znači dosta, ali nije nam najvažnija. Najvažnije je da se nama osobno sviđa ono što radimo i da u tome uživamo, ali uvijek je lijepo čuti pozitivne kritike. Feedback na album zasad je odličan, i od strane kritičara i od strane publike te moramo priznati da smo jako zadovoljni.

Tko je u pocket palmi zadužen za glazbu, a tko za stihove, odnosno, kako su nastale pjesme s albuma? Imate možda pritajenog favorita među pjesmama s albuma?

- Što se tiče našeg kreativnog procesa apsolutno nema pravila. Kombinacija ima milijun, nekad jedno piše glazbu, a drugo tekst i obrnuto. Nekad jedno od nas dovrši pjesmu samo, a nekad od početka procesa radimo na pjesmi zajedno. Ovisno o mogućnostima, vremenu i inspiraciji koje imamo. Uvijek je teško birati favorite, a s obzirom na to da smo jako zadovoljni svime što smo napravili s ovim albumom, sad je još teže izabrati. Favoriti nam se i mijenjaju kako prolazi vrijeme, nekim pjesmama treba malo dulje da sjednu. No, trenutačno nam je najdraža "Ima, nema nas".

Domaća scena cvjeta
Smetaju li vam usporedbe s drugim izvođačima, primjerice sa Svemirkom, koji njeguje zvuk sličan vašemu?

- Ako se radi o kvalitetnim izvođačima kao što je Svemirko, zašto bi nam smetalo?! Nama osobno to glazbeno i nije neka usporedba, ali mislimo da i mi i Svemirko odašiljemo vrlo slične glazbene vibre i imamo taj retrođir, pa nam je apsolutno jasno zašto nas uspoređuju. Dapače, drago nam je.

Kakvo je tvoje mišljenje o domaćoj/regionalnoj glazbenoj sceni, i koga od kolega najviše cijenite?

- Scena cvjeta i stalno se rađaju nevjerojatni bendovi i izvođači. Dio smo scene već šest, sedam godina i možemo reći da se situacija itekako promijenila te da se i dalje mijenja nabolje. Interes za domaćim izvođačima je u konstantnom rastu, čak i neovisno o žanru, što nam je uvijek drago vidjeti. Nama najdraži ranije su spomenuti Svemirko, Irena Žilić, Nemanja i nevjerojatni Buč Kesidi.

Što mogu očekivati oni koji dođu u Tvornicu na koncertnu promociju albuma? U kakvom sastavu nastupate, i jeste li zadovoljni kako uživo zvuče pjesme s albuma?

- Još nismo u Zagrebu nastupali u punom sastavu i nismo izvodili baš sve pjesme s albuma. Uživo nas na gitari prati Bruno Žabek, što zvuku daje novu dimenziju i punoću, a opet ne mijenja previše studijske verzije. Nadamo se će se svi koji dođu jako dobro zabaviti.

Danijel Miklić
Najvažnije je da se nama osobno sviđa ono što radimo, i da u tome uživamo, ali uvijek je lijepo čuti pozitivne kritike
ALBUMI DESETLJEĆA
Koji su, prema vašem mišljenju, najbolji albumi desetljeća?

- Ovo je bio vrlo težak izbor. Teško nam je izabrati i albume godine, a kamoli onda desetljeća, ali uspjeli smo suziti na deset albuma koji su nam kroz godine prirasli srcu. To su: The Midnight - “Endless Summer”, Foals - “Total Life Forever”, Drab Majesty - “The Demonstration”, Blood Red Shoes - “In Time To Voices”, Tame Impala - “Innerspeaker”, iamamiwhoami - “kin”, Phantogram - “Voices”, Jamie XX - “In Colour”, Lady Gaga - “ARTPOP”, Moderat - “II”, BTS - “WINGS”.
Možda ste propustili...

DOMA TV: DRUGA SEZONA SERIJE "SCOTT & BAILEY"

Obične žene s neobičnim poslom

40 YEARS OF HITS WORLD TOUR 2020

Simple Minds 13. srpnja na stadionu Šalata

HRT 20. VELJAČE POČINJE EMITIRANJE NOVE STRANE SERIJE “BABILON BERLIN”

Mreža korupcije i skandala, opasnih spletki berlinskog podzemlja 1929.