Večerašnji sudar hrvatskih i španjolskih rukometaša samo je nastavak velikog rivaliteta na najvećim natjecanjima. “Rukometni El Clasico”? Taj naziv ipak pripada sudaru Hrvatske i Francuske.

S Francuzima smo se, uostalom, i češće susretali na velikim natjecanjima, čak 23 puta. Večerašnja utakmica u bečkom Stadthalleu bit će 22. između Kauboja i Furije. Čak četiri puta susretali smo se međusobno po dva puta na istom natjecanju. Ne bismo imali ništa protiv da se taj slučaj ponovi i u Stockholmu. Samo neka se sastanemo u finalu, kao 2005. u Tunisu, a ne za treće mjesto, što je bio slučaj u Beogradu 2012., i Pekingu 2008. Na SP-u u Njemačkoj igrali smo dva puta. Nakon i danas prilično kontroverznog susreta u drugom krugu, kada je Hrvatska gubila na poluvremenu pet razlike, a potom je u svlačionici pala odluka da se ide na pobjedu i u teži dio ždrijeba (izgubili u čevrtfinalu od Francuske u Koelnu), još smo se jednom sastali u prilično nebitnom ogledu za plasman od petog do osmog mjesta.


Kada gledamo sve dosadašnje susrete ne možemo se oteti dojmu kako zapravo najmanji značaj ima ovaj predstojeći. Hrvatska i Španjolska već su osigurale mjesto u polufinalu. Obje reprezentacije na Europskom prvenstvu 2020. zabilježile su sve pobjede. Nešto bolju gol-razliku ima Španjolska, kojoj bi odgovarao i remi za osvajanje prvog mjesta u skupini. No, s obzirom na rasplet u skupini II teško da i jedna od ovih reprezentacija može danas “izbirati suparnika”. S obzirom na veliki i dugački rivalitet sigurno i u jednom i drugom taboru razmišljaju o pobjedi. Takve odluke sigurno se neće donositi na poluvremenu utakmice, što je bio slučaj prije 13 godina u Njemačkoj. Uostalom, Lino Červar već nakon susreta s Češkom najavio je najjače snage. Slično razmišlja, vjerujemo, i španjolski izbornik Jordi Ribera. Simpatični 13 godina mlađi od hrvatskog mu kolege često slično kao i Lino zna skakutati oko svojih igrača, s obzirom na deficit u centimetrima. No, uspijeva graditi autoritet i poštovanje igrača. Uostalom, sa Španjolskom je na prošlom Europskom prvenstvu u Zagrebu stigao do naslova prvaka.


- Čovjek je totalno posvećen rukometu. Kada god sam došao u klub, a da nije bilo treninga, sjedio bi u svom uredu i gledao i analizirao neke utakmice - pričao je jednom o Jordiju Riberi bivši hrvatski reprezentativac Vukovarac Damir Bičanić, kojem je Ribera bio trener u Ademar Leonu.

Španjolci pršte od samopouzdanja koje crpe iz odličnih igara u dosadašnjem dijelu EP-a. No, ne gledaju još prema Stockholmu i ne spominju finale. Žele i iz Beča otići kao pobjednici s maksimalnim učinkom.


- Teško će biti ponoviti osvajanje naslova europskog prvaka, premda ova ekipa jako dobro funkcionira na europskim prvenstvima. Razmišljamo samo o onom idućem što je pred nama. Mi ćemo nastojati pobijediti Hrvatsku, a onda ćemo vidjeti što će biti. U polufinalu bilo koja momčad može biti opasna, koji god protivnik da te dopadne, ne možeš biti miran. Mi ćemo ići korak po korak, to je filozofija koja nas je dovela do ovdje - rekao je 38-godišnji Raul Entrerrios, koji će se vjerojatno oprostiti na ovogodišnjim Olimpijskim igrama,


na kojeg se Furija, kao i Hrvatska, nije još plasirala. Za to će im trebati naslov prvaka Europe, ako žele izbjeći kvalifikacije. Hrvatska također planira prema Švedskoj otići s maksimalnim učinkom. Dobra je stvar što su protiv Češke ipak većina nositelja igre imala “dan odmora”. Nije ga bilo za Davida Mandića. Preostao je jedino lijevo krilo. A troši se u napadu i u obrani.


Za Hrvatsku se uvijek gine i snage još ima, rekao je Mandić, koji se ne misli štedjeti ni protiv Španjolske.


- Sigurno će biti jako teško, ali nema kalkulacija. Idemo po prvo mjesto i vjerujemo u pobjedu. Španjolska je jak protivnik, nemaju ni jednu izgubljenu utakmicu, imaju odličnu obranu, vratare, krila. Ako mi budemo pravi u obrani, mislim da ćemo dobiti utakmicu.
Opet se sve svodi na dobru obranu. Bude li Hrvatska otišla i dalje od polufinala, bit će primjer mnogim trenerima u budućnosti kako se ona igra.