Projekt Slavonija mijenja istok Hrvatske, ali treba nam posebni zakonski okvir za ubrzani razvoj
Osječko-baranjski župan Ivan Anušić u razgovoru za Glas Slavonije progovara o proteklim predsjedničkim izborima, rezultatima i nedostatcima Projekta Slavonija i odnosima sa Zagrebom te otkriva komu će dati svoju potporu na unutarstranačkim izborima u HDZ-u.
Predsjednički su izbori iza nas, vodili ste stožer Kolinde Grabar-Kitarović, koja nije uspjela obraniti mandat, no razlika u broju glasova unatoč, recimo tako, neobičnim uvjetima u kojima se odvijala kampanja nije bila velika, svela se praktično na već tradicionalni podbačaj u Zagrebu, koji je Zorana Milanovića doveo na Pantovčak. Kako sada, s odmakom, ocjenjujete kampanju i rezultate?
- Naravno da ne možemo biti zadovoljni izgubljenim izborima, no to su činjenice koje moramo poštovati i iz kojih moramo izvući određene poruke i lekcije. Ponavljam da sam kao voditelj izbornog stožera predsjedničke kandidatkinje svoj posao radio časno i odgovorno, u interesu kandidatkinje, stranke i Republike Hrvatske, davši sve od sebe i bez fige u džepu. Odradili smo velik posao u vrlo teškim uvjetima, u kojima je fokus prečesto bio na onim detaljima koji s predsjedničkim izborima nemaju izravne veze. Naime, tu se vodila specifična bitka i protiv naše kandidatkinje, i protiv Vlade, i protiv HDZ-a, i, ono što je snažno utjecalo na ukupni rezultat – bitka kojom su se zauzimale pozicije za unutarstranačke izbore, pri čemu su neki bili potpuno pasivni i nezainteresirani, a neki su se izravno zauzimali za protukandidate jer im je neovisno o šteti koju će napraviti stranci bilo najvažnije porazom Grabar-Kitarović napraviti štetu sadašnjem vodstvu HDZ-a. Upravo je to najapsurdniji trenutak ovog izbornog ciklusa, na izazivanju gubitka izbora za predsjednika države graditi svoju poziciju u toj istoj stranci i pri tome očekivati da će članovi tek tako prijeći preko toga ili čak honorirati taj jasno iskazani stav da je osobni interes iznad interesa HDZ-a. Ja sam uvjeren da neće.
Problem komuniciranja
Tko su ti neki?
- Nemam namjeru preko medija voditi takve rasprave i prozivati bilo koga jer bih tada činio isto ono što neki rade već duže vrijeme. Upozorio sam na pojavu, specifičnu, apsurdnu pojavu, koja je imala snažan utjecaj na rezultat, na namjeru da se izazove poraz naše kandidatkinje, da se i pod cijenu više ili manje otvorenog podržavanja onih koji su svoju kampanju temeljili na raskolu našeg biračkog tijela, pa i stranke u konačnici, dođe do ostvarenja vlastitih interesa, pri čemu su im drugi kandidati izvan HDZ-a i njihovi glasači bili samo oruđe koje bi također odbacili kada ga iskoriste. Ali, ponavljam, o tome ćemo izravno razgovarati unutar stranke, ne preko medija, jer ako takve rasprave vodimo javno, kako se to pokušava nametnuti, samo pomažemo političkim suparnicima HDZ-a da jačaju, a sebe slabimo. I naravno, da ne bude zabune, to je samo jedan od razloga Milanovićeve pobjede, imali smo i vlastitih pogrešaka, a kontinuirano smo dopuštali da one imaju snažniji odjek od pogrešaka protukandidata. Problem komuniciranja dugotrajan je problem HDZ-a.
Vratimo se još trenutak na rezultate predsjedničkih izbora, Zagreb je definitivno podbacio, ali i u Slavoniji je u prvom krugu Miroslav Škoro odnio pobjedu u četiri od pet županija. To su ujedno 4. i 5. izborna jedinica na parlamentarnim izborima, o kojima je, uz dvije dalmatinske, uvijek ovisio ukupan rezultat HDZ-a, pobjeda ili poraz. To je vaš teren, kako ćete ga obraniti od populista, koji nude nerealna i neostvariva ali privlačna i izborno efikasna obećanja, koketiraju s ispraznim ali također prijemčivim regionalizmom u dijelu Hrvatske koji je s takvim politikanstvom već jednom eksperimentirao?
- Slavonija, odnosno istok Hrvatske, ponovo će odigrati znatnu ulogu i na parlamentarnim izborima. HDZ toga mora biti svjestan. Iako je biračko tijelo u svih pet slavonskih županija tradicionalno naklonjenije politici HDZ-a i vrijednostima na kojima se ona temelji, vrijeme je da se Slavoniji posveti mnogo više i razumljivije pažnje nego što smo to do sada činili. Naime, Projekt Slavonija, Baranja i Srijem izvrstan je projekt, no nakon gotovo tri godine uviđam i određene nedostatke. Svjestan sam da je to proces ogromnog ulaganja europskog novca u infrastrukturu, ali konkretni rezultati ne dolaze dovoljno brzo. Evidentno je da oni moraju biti snažniji, brži i konkretniji. Za to je potrebno mijenjati i zakonske okvire. Nakon višegodišnje sustavne nebrige za istok Hrvatske, sve do dolaska ove vlade, stanovnici naših pet županija gube strpljenje. Od potpisa nekog ugovora do konačne realizacije projekta ne smiju prolaziti godine, moramo djelovati odmah. Mora se vrlo brzo vidjeti konačni benefit tih projekata, a to su prije svega nova radna mjesta. Ponavljam, Slavonija je ključ izborne pobjede na predstojećim parlamentarnim izborima i zato joj se HDZ mora dodatno posvetiti u onoj mjeri u kojoj to ona zaslužuje, i davanjem one pozicije koju Slavonija mora imati u Hrvatskoj. A to je, i u povijesnom, i u ekonomskom, i u političkom, i u geostrateškom pogledu, pozicija jednog od ključeva uspješne ne samo papirnato samostalne nego i dugoročno održive države. Svakomu tko politiku promatra dugoročno posebno je jasan geostrateški položaj Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema i utjecaj silnica kojima je taj prostor izložen s tri strane, kao i važnost da bude ispunjen stanovništvom i ekonomski snažan kako bi, upravo suprotno današnjim tendencijama, bio polazna točka za ostvarivanje nacionalnih interesa prema okružju. Budemo li na taj način pristupili Slavoniji, uvažavajući poruke i učeći iz poruka koje su birači dali i na predsjedničkim i na nekim drugim izborima u posljednjih petnaestak godina, budemo li to jasno komunicirali, u izravnom kontaktu, na terenu, prodavači magle neće imati velike šanse.
Konkretan skup mjera
Što to konkretno znači? Kako želite pozicionirati Slavoniju?
- Konkretno? Konkretno je to skup mjera koji možemo radno nazvati paketom zakona za Slavoniju i Baranju i koji će raznim poticajnim poduzetničkim, poreznim, proračunskim, upravljačkim, decentraliziranim politikama istok Hrvatske jasno naznačiti mjestom isplativog, prosperitetnog i u najvećoj mogućoj mjeri, koliko to država može razumljivim, logičnim, jednostavnim i dugoročnim propisima urediti, sigurnog ulaganja u razvoj svih vrsta biznisa koji ovdje imaju utemeljenu priliku rasti, donositi dobit i radna mjesta. Potreban nam je sustav koji će Slavoniju - ne održavati, nego razvijati. Potrebni su nam zakonski okviri na temelju kojih istok Hrvatske više neće biti sirovinska baza, nego će nam omogućiti da svoje resurse, kojih uistinu imamo, koristimo za razvoj našeg kraja. Mi se možemo razvijati na vlastitim potencijalima, primjerice, drvnoj masi i eksploataciji pijeska i šljunka iz naših rijeka, koja osim gospodarske prednosti nosi i niz drugih. To je potpuna promjena paradigme, jer Slavoniji ne treba riba koju će pojesti da ne ostane gladna, nego mreža kojom će loviti ribu i prodavati ju drugima da ne budu gladni. Naime, sve su dosadašnje politike prema Slavoniji uključivale saniranje posljedice, a ne uklanjanje uzroka, polazile su od toga da se Slavoniji "pomaže" kao nerazvijenoj regiji. Samo, Slavonija to nije, ona se spletom povijesnih okolnosti, dužim utjecajem ratnih zbivanja, naravi industrija koje su ovdje postojale i koje su bile teško pogođene ne samo bombama nego i gubitkom tržišta za koje su bile kapacitirane našla u situaciji u kojoj ju je svaka nova administracija, pokušavajući joj pomoći, zapravo gurala sve dublje. Stvar je, zapravo, vrlo jednostavna, negdje je u Hrvatskoj bjesnio rat i ostavio ogromne štete, negdje je okupacija riješena oslobodilačkim akcijama mnogo prije mirne reintegracije, negdje su tvrtke bile socijalistički iracionalno postavljene i neefikasne, negdje su bile uglavnom orijentirane na tržište bivše Jugoslavije, negdje je privatizacija znatno smanjila broj radnih mjesta, negdje su lokalni šerifi korupcijom i klijentelizmom uništili perspektivno poduzetništvo itd. Svi su dijelovi Hrvatske imali problem s jednom ili dvije otežavajuće okolnosti - samo je Slavoniju dokačila apsolutno svaka od njih, u kapitalizam, tržišnu ekonomiju, natjecanje za profitom, samo je Slavonija u novostvorenoj državi startala s utezima oko obje noge i počela gubiti tu utrku. A država je, tipično hrvatski, bila fokusirana na područja brzog i lakog uspjeha, stvaranje metropole od Zagreba posvemašnjom centralizacijom i obalu, koja je prva mogla početi donositi prihod, prepustila je devedesetih ekonomsku i razvojnu politiku onima koji su je vodili kao lisci u kokošinjcu. Tako je stvoren mit o osiromašenoj Slavoniji kojoj treba socijalna pomoć i za održavanje kojega ima puno zainteresiranih. Ili, preciznije, Slavonija jest osiromašila, ali nam ne treba socijalna pomoć, nego zakonski okvir koji omogućava ravnomjeran razvoj. Jer viziju, temelje, resurse i znanje imamo. Pritom mislim i na područja Dalmatinske zagore, Like, Banovine i drugih krajeva Hrvatske na kojima također izostaje ravnomjeran razvoj u odnosu prema, primjerice, Zagrebu i središnjoj i južnoj Hrvatskoj. Situacija u kojoj političko-ekonomski umjetno stvoreni mastodont poput Zagreba, dakle, ne prirodnim razvojem, interesima kapitala, poslovnom logikom, nego brutalnom centralizacijom kojom je politika navedene elemente učinila isplativim samo u glavnom gradu i koja se provodila dvadesetak godina, ostatak Hrvatske pretvara u svoju sirovinsku i kadrovsku bazu neodrživa je. Jednako kao i izostanak ravnoteže u poreznim i drugim reformama kojima se, što je potpuno jasno i ispravno, nastoji osigurati što jednostavniji i brži rast djelatnosti s trenutačnim potencijalom učinkovitosti, prije svega turizma na obali, ali ih ne prate oni potezi koji će omogućiti da ih drugi dijelovi prate i sudjeluju u tom rastu. Time se generira dodatno raslojavanje društva, a ono je dugoročno veća opasnost od bilo koje druge kojoj smo izloženi.
U redu, ova je geneza stanja u Slavoniji jasno i nesumnjivo točna. Kako to raščistiti?
- Konkretnim mjerama. Naglasio sam već potrebu za novim zakonskim okvirima koji će razvoj svih nerazvijenih krajeva, pa tako i Slavonije, učiniti jednostavnijim, bržim i snažnijim. Nema toga posla koji Slavonci ne znaju ili ne žele raditi, samo nam se za to treba pružiti prilika. Na isti onaj način kako smo promišljali razvoj turizma, recimo. Sada je dodatno snižena stopa poreza, brojne su zakonske promjene išle u korist razvoja infrastrukture u turizmu, država je trošila enormna sredstva na dosezanje ciljanih tržišta. Odlično. Idemo na isti način promatrati poljoprivredu. Ne kroz sustav poticaja, koji je poticao samo socijalni mir, nego kroz niz mjera za olakšani razvoj cijele industrijske grane proizvodnje hrane, kroz kontrolu onoga što radimo, gdje trošimo. Apsurd je to veći što smo milijarde potrošili bez stvaranja nove vrijednosti, a u odnosu prema razdoblju od prije deset godina obujam poljoprivredne proizvodnje manji je 15 posto. Sve upućuje na to da nam je vrlo niska produktivnost i obujam proizvodnje, iako su resursi idealni. Ali, kako stoji u aktualnoj analizi HGK-a, paradoks je, kako sam već naglasio, u trajnom povećanju iznosa poticaja koji se daju poljoprivredi, a vrijednost poljoprivredne proizvodnje, uz manja ili veća odstupanja, trajno opada. Idemo definirati strategiju razvoja koja će sve to uključiti u jednadžbu i stvoriti okvir koji će privući kapital i pokrenuti investicije. Možemo se još jednom vratiti na turizam, koliko je novih hotela visoke kategorije izgrađeno u posljednjih desetak godina i kolike su to bile investicije jer je stvoren okvir u kojemu je to isplativo i u kojemu se ostvaruju visoke dobiti. Učinimo isto i s proizvodnjom hrane, uz jasna pravila koja će prostor na tržištu, a dostupno nam je 500 milijuna građana EU-a, otvoriti i za OPG-ove, ali one kojima neće, kao što je danas slučaj u njih 40 posto, poticaji biti jedini izvor prihoda. I, naravno, ne zaboravimo turizam. Na Jadranu više ne možemo rasti, ovdje možemo. Bilo bi sjajno da to shvatimo i prihvatimo, i na izborima kao jednu od ključnih politika naglasimo razvoj kontinentalnog turizma, u svim njegovim smjerovima i mogućnostima, i posvetimo mu se u istoj mjeri kao obali. Najavljene su, no još uvijek nemamo konkretne mjere poticaja razvoja kontinentalnog turizma. Imamo samo ono što smo sami napravili prošlih nekoliko godina. Od 13 kontinentalnih županija naša se županija danas prvi put nalazi na četvrtom mjestu po broju noćenja. S obzirom na turistički potencijal, kada bi se ulagalo prije svega u turističku infrastrukturu kao što se ulaže na obali, postigli bismo daleko bolje rezultate. Ovo su samo neke od gospodarskih politika na kojima treba temeljiti razvoj istoka Hrvatske i koje treba ponuditi Slavoniji, ako od nje očekujemo podršku na idućim parlamentarnim izborima. I, naravno, moramo ponuditi ljude koji će to provoditi, moramo se konačno odmaknuti od prakse u kojima dio ministara ili drugih dužnosnika nerijetko ne radi ključnu razliku između posla zastupnika u parlamentu i člana Vlade. Zastupnik, naime, predstavlja određenu izbornu jedinicu i bori se i lobira za interese svoje baze, ministar to ne smije, mora se izdići iznad toga.
Potpora Plenkoviću
Postoji li oko ovoga konsenzus unutar HDZ-a u slavonskim županijama?
- Često se naši odnosi u medijima prikazuju mnogo lošijima nego što uistinu jesu - naravno, uvijek postoje oni koji politiku malo slabije razumiju, pa se daju izmanipulirati i solirati, ponese ih slava jer ne shvaćaju koliko je prolazna. Ali u svih pet slavonskih županija postoji jasan stav o zajedničkom interesu i modelima njihova ostvarivanja. Prvi korak, zajednički ured u Bruxellesu, već smo realizirali, jer smo svjesni da su sve ovo ključna pitanja uspjeha ili neuspjeha na izborima i ono je jasno svima, i u Slavoniji, i u vrhu stranke. Nosimo iznimnu odgovornost u ove dvije izborne jedinice i nitko si ne smije dopustiti da nas opstruira, ili smanjuje naše šanse za rezultat koji nam svima treba nakon europskih i predsjedničkih izbora. To je odgovor i na vašu napomenu o regionalizmu u jednom od prethodnih pitanja, u Hrvatskoj, za Slavoniju rješenje nije otuđivanje, kako je već jednom bilo zlorabljeno, nego integriranje kroz decentralizirane politike ravnomjernog razvoja. Jasno je da samo HDZ ima širinu i snagu to provesti, jednako kao što je i svoje druge povijesne zadaće obavio, i u pogledu stvaranja države, i u pogledu otvaranja društva, i pogledu europskih integracija. Mogu se svi oni kojima je HDZ vječna meta za negiranje i vrijeđanje upirati koliko god žele, ali te su činjenice nepobitne i govore kako je stranka znala prepoznavati nacionalne interese, prilagođavati im se i pronalaziti one politike koje će te interese najbolje ostvarivati. Moju će podršku unutar stranke, na izborima, ali i ubuduće zato imati osoba koja i nacionalne i u sklopu njih sve ove specifične interese istoka Hrvatske i nužnosti ravnomjernog razvoja prepoznaje i spremna je donositi i nadalje konkretne i ključne pozitivne promjene u odnosu prema Slavoniji, ali i ostalim nerazvijenim ili slabije razvijenim dijelovima Hrvatske, i koja, što je, naravno, esencijalno važno, može dobiti izbore i mandat da provede te promjene oko kojih se potpuno slažemo, a to je Andrej Plenković.
Dario Majetić
Moju će podršku unutar stranke, na izborima, ali i ubuduće imati Andrej Plenković
Sve su dosadašnje politike prema Slavoniji uključivale saniranje posljedice, a ne uklanjanje uzroka