Suze Domagoja Duvnjaka otkrivale su sve. Kapetan hrvatske rukometne reprezentacije nakon trilera i pobjede nad Njemačkom nije mogao suspregnuti emocije. Protiv svojih prijatelja, protiv reprezentativaca zemlje u kojoj živi i igra rukomet već jedanaest godina, odigrao je još jednu veliku utakmicu.

Velik i odlučan bio je i na posljednjem time-outu. Tri minute do kraja rezultat je bio 24:24. Lino Červar demokratski je pitao: "Dečki, hoćemo li igrati sedam na šest", a Duvnjak je odlučno odgovorio: NE. Podržao ga je i Luka Cindrić dodavši: "Ne još u ovom napadu".

Sada se vidi koliko reprezentaciji znače zdravi Duvnjak i Cindrić. Duvnjaka nije bilo na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj, Cindrića lani na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, kada su nas tada domaćini minimalno svladali i zaustavili nas prema polufinalu. Uslijedila je osveta gotovo na identičan način. Minimalna pobjeda Hrvatske (25:24) za naš plasman u polufinale Eura, a Njemačkoj su vjerojatno zaključana sva vrata prema Stockholmu. Postoji, istina, još neka luda teorija, međutim, njemački novinari više vjeruju da će prije "Bayern ove godine ispasti iz Bundeslige, nego rukometaši ići u polufinale".

Na kraju odlučujući pogodak nije postigao ni Duvnjak ni Cindrić, nego treći rukometni "princ". Ne ni đakovački ni ogulinski, nego onaj mostarski, s Neretve, Igor Karačić, koji je nakon susreta rekao je da ga ovo sve podsjeća na njegov Vardar kada je drugi put osvojio naslov Lige prvaka. Vardar se na prošlogodišnjem Final fouru u Kölnu, tamo gdje je lani nešto ranije stao naš put na Svjetskom prvenstvu, vraćao iz mrtvih. I stigao do kraja. Može li i Hrvatska kao Vardar? Protiv Njemačke gubili smo pet razlike. Uz čak tri nerealizirana sedmerca i katastrofalnu realizaciju igrača više. I samo pet obrana vratara. Tko uz takvu statistiku uopće može dobiti utakmicu? Samo Hrvatska? Vardarski smo se digli iz mrtvih. Marin Šego, sve do posljednjih sekundi imao je samo tri obrane. A onda je skinuo zicer Kohlbacheru, a Häfnerov šut završio je u bloku. Uslijedilo je veliko slavlje u bečkom Stadthalleu. Hrvatska slavi svoje junake. Bio je to pravi rukometni Radetzky marš.

Lino Červar jutro poslije otkrio je kako nije previše spavao. Ne, nije slavio, nego je gledao i analizirao još jednom kompletnu utakmicu s Njemačkom. Kaže kako ga je podsjetila na pobjedu nad Francuzima u polufinalu Europskog prvenstva u Lillehammeru. Tada je naš junak bio vratar Vjenceslav Somić, koji je također u zadnjim sekundama obranio suparnički šut.

- Imali smo mnogo junaka. Karačić koji je zabijao teške golove, Šego koji je na kraju obranio najvažnije lopte, a Mamić i Brozović odigrali važne role, Duvnjak koji nosi našu obranu, fantastičan pristup malog Mandića, odlučnost koje lomi sve pred sobom. Bila je to utakmica za povijest - rekao je Lino Červar, koji će tako s hrvatskom reprezentacijom doživjeti deseto polufinale na velikim natjecanjima.

Ovo je posebno vrijedno. Prije svega, jer je ova Hrvatska u Austriju ispraćena s dosta skepse i nepovjerenja. I to je očito motiviralo sve igrače koji su tako ostvarili nešto nevjerojatno za Hrvatsku. Dva kola prije kraja drugog kruga osigurano je polufinale. Stoga, prije puta u Stockholm treba odraditi još dvije utakmice u Beču. Prva je danas (16 sati), protiv Češke koja je još bodovno neupisana. U drugi krug nije prenijela ni bod, a potom su doživjeli dva poraza. U srijedu uoči puta za Stockholm vjerojatno slijedi utakmica za prvo mjesto u skupini protiv Španjolske koja je, kao i Hrvatska, još neporažena na Europskom prvenstvu. Hrvatska stoga može birati suparnike. Ako može birati, jer u skandinavskom dijelu ždrijeba sve će biti poznato vjerojatno tek nakon završetka posljednje utakmice. No, unatoč tome što je polufinale praktički osigurano, Lino Červar ne namjerava u ove dvije utakmice odmarati najjače snage. Premda igrači, od kojih je dobar dio ovoga siječnja debitirao na velikom natjecanju, sigurno će dobiti veću minutažu.

- Moramo znati da mi nemamo na stotine igrača kao Hansen ili Karabatić, da ne mogu od igrača koji su od jučer s nama, poput Hrstića, Šarca, Matanovića, Ravnića, Brozovića, tražiti da moraju pobijediti Češku ili Španjolsku. Dakle, morat ćemo reagirati i misliti kao tim. Kako, procijenit ćemo na samoj utakmici. Ja uvijek želim pobijediti, ali ovaj put želim i sačuvati snagu i argumente za dva završna susreta koja nas čekaju u Stockholmu. Još smo u Beču, još igramo u skupini, prate nas ti naši divni navijači i zbog svega to moramo ozbiljno napraviti posao do kraja. Nema preskakanja. Uvjerili ste se i na ovom Euru da mi nikoga ne možemo dobiti ako glavom nismo u utakmici 100 posto - objasnio je Lino Červar koji ipak sada ima slatkih briga.

Mnogo je sada lakše pripremati se za polufinale.