Magazin
TERORISTIČKE IGRE

Boeing je idealna meta za svakog protuzrakoplovca
Objavljeno 18. siječnja, 2020.

Premda se smatraju izrazito sigurnim prometnim sredstvima putnički zrakoplovi posve su besmoćni kada je riječ o vojnim i terorističkim napadima. Pokazalo je to i obaranje ukrajinskog putničkog zrakoplova Boeing 737 nedaleko Teherana koje je izvela Iranska revolucionarna garda ispaljivanjem dvaju projektila zemlja-zrak iz ruskog sustava Tor-M1.

Dogodilo se to u vrlo dramatičnoj noći u kojoj su Iranci očekivali masovni američki protuudar po svojim vojnim, civilnim i nuklearnim ciljevima pa čak i kulturnim spomenicima, kako je najavio američki predsjednik Donald Trump. Srećom se tlapnje iz Bijele kuće nisu ispunile jer u Washingtonu očito još uvijek stanuje razum, a određenu količinu pomirljivosti pokazao je čak i Teheran. Nažalost, najveću cijenu platili su nedužni putnici ukrajinskog zrakoplova koji je navodno oboren greškom zbog čega se iranski predsjednik Hasan Rohani javno ispričao.

DRUG DŽEMO NASTRADAO
Većinu od 176 putnika činili su Kanađani iranskog podrijetla koji su za božićne blagdane posjetili najbliže. Iran si je time nanio još jedan bolni autogol samo nekoliko sati nakon što je na pogrebu generala Kasema Sulejmanija, koga su prije toga ubili Amerikanci, izbio stampedo u kome je poginulo 56 ljudi. Bila je to noć u kojoj se očekivala krvava američka vojna odmazda, a napetost je bila takva da bi Iranci, recimo to slikovito, pucali i na komarca da su ga čuli iznad svoje glave. Ulozi su u ovoj partiji šaha bili izrazito veliki jer je postojala opasnost od konvencionalnog rata širokih razmjera, ali i nuklearnog sukoba na prostoru Bliskog i Srednjeg istoka, i to u regiji koja leži na strateški važnim izvorima nafte i plina.

Od samog početka avijacije, sjetimo se samo sudbine njemačkog putničkog cepelina Hindenburga koji je na tajanstveni način izgorio u zraku 1937. nadomak američke vojne baze Lakehurst, obaranje zrakoplova postalo je izazov za vojsku i teroriste na zemlji. Na taj način život je izgubio i tadašnji glavni tajnik Ujedinjenih naroda Šveđanin Dag Hammarskjöld čiji je zrakoplov DC-6 srušen 1961. iznad Sjeverne Rodezije, današnje Zambije, prilikom pokušaja da spriječi rasplamsavanje Kongoanske krize. Spekulira se da su iza atentata stajale tajne službe Sjedinjenih Država i Velike Britanije, CIA i MI6. Na sličan način život su izgubili ruandski predsjednik Juvénal Habyarimana i njegov burundijski kolega Cyprien Ntaryamira, obojica iz redova naroda Hutua. Njihov zrakoplov Dessault Falcon 50 oboren je u travnju 1994. dvama projektilima zemlja-zrak nedaleko uzletišta u Kigaliju. Ubojstvo dvojice predsjednika bio je povod za strašni ruandski genocid u kome su Hutui pobili možda čak milijun pripadnika manjinskog naroda Tutsija, pigmejske populacije Twa i umjerenih Hutua. Počinitelje atentata navodno treba tražiti među pobunjenicima iz redova Tutsija. Još jedna zrakoplovna nesreća koja je sablaznila svijet bio je sumnjivi pad poljskog zrakoplova 2010. kod Smoljenska u Rusiji u kome je poginuo tadašnji poljski predsjednik Lech Kaczyński. On je putovao zajedno s državnim izaslanstvom na komemoraciju u čast 22.000 poljskih časnika likvidiranih u Katinjskoj šumi na početku Drugog svjetskog rata što je odradila zloglasna sovjetska tajna policija NKVD. Zajedno s njime u poljskom zrakoplovu ruske proizvodnje Tupoljev TU-154 bili su brojni visoki predstavnici poljske države i društva, a među njima i predsjednikova supruga, desetak generala na čelu sa zapovjednikom glavnog stožera, vojni ordinarij, brojni parlamentarci te članovi obitelji ubijenih u Katinju. Bila je to velika tragedija za Poljsku, a za ovom zrakoplovnom nesrećom još se vuku repovi sumnje da je u nju bila umiješana Rusija. Broj ovako odstranjenih političara je velik, a kao kuriozum valja navesti primjer i tadašnjeg predsjednika jugoslavenske savezne vlade Džemala Bijedića čija se smrt u zrakoplovnoj nesreći iznad Bosne 1977. povezuje s obračunima u jugoslavenskom partijskom vrhu.

Nesreće kakva se dogodila putnicima ukrajinskog putničkog zrakoplova Boeing 737 nisu bile rijetkost. Moglo bi se reći da je obaranje velikih civilnih zrakoplova svojevrsni fetiš protuzrakoplovaca raznih vojska uključujući i američku. Naime, kada je riječ o zapaljivim iransko-američkim odnosima valja se podsjetiti da su Amerikanci 1988. svojom raketom zemlja-zrak ispaljenom s krstarice USS Vincennes oborili iranski putnički zrakoplov Airbus A300 sa 290 putnika i članova posade koji je letio iznad iranskih teritorijalnih voda u Perzijskom zaljevu. Što misle o nedužnim civilima imali su u više prilika pokazati i Sovjeti. Valja ipak reći da je južnokorejski zrakoplov greškom ušao u ruski zračni prostor što se u doba Hladnog rata smatralo najgorim mogućim prekršajem. To se u pravilu kažnjavalo smrću. Tako se i dogodilo u rujnu 1983. kada je sovjetski presretač Su-15 ispalio raketu zrak-zrak na južnokorejski putnički avion Boeinga 747 sa 269 putnika i članova posade. Među poginulima je bio i jedan američki kongresnik. Taj je incident ponukao tadašnjeg američkog predsjednika Ronalda Reagana da učini satelitski radionavigacijski sustav GPS dostupnim i izvan granica Sjedinjenih Država. Obaranjem zrakoplova bavile su se i različite gerilske skupine poput Zimbabveanaca, Fronte Polisario, Tamilskih tigrova i aphazijskih separatista.

ZLURADI MALCOM X
Već smo pisali o slučaju rušenja malezijskog putničkog zrakoplova Boeing 777 sa 298 putnika i članova posade nad istočnom Ukrajinom 2014. iza koga su stajali proruski pobunjenici naoružani protuzračnim raketnim sustavom Buk, dovezenim za tu potrebu posebno iz Rusije. Prema svemu sudeći vuk je pojeo magare jer ni za taj zločin neće nitko odgovarati. Danas zvuči nevjerojatno da su Ukrajinci 2001. tijekom zajedničkih vojnih vježbi s Rusima u Crnom moru greškom oborili ruski putnički zrakoplov Tupoljev Tu-154 sa 76 putnika i članova posade! Cijeli slučaj je ubrzo zataškan, a Kijiv se izvukao s plaćanjem 15 milijuna dolara odštete članovima obitelji poginulih putnika. Uglavnom je riječ o Izraelcima koji su letjeli za Rusiju. Ukrajinci i Rusi su u to vrijeme bili svojevrsni saveznici ili barem dobri susjedi, no to nikako nije vrijedilo šezdesetih godina za afroameričke borce protiv rasne segregacije koji svoje bijele sugrađane nisu mogli ni smisliti. Poznat je slučaj zrakoplovne nesreće Air Franceovog Boeinga 707 nedaleko Pariza 1962. u kome je bilo puno pripadnika elite iz Atlante koji su otišli u posjet Louvreu. Na vijest o nesreći crnački vođa Malcolm X je na jednom skupu u Los Angelesu zahvalio Bogu što su nastradali toliki bijelci moleći da se tako što ponovi.
Piše: Draško CELING
Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: PRORAČUN EUROPSKE UNIJE (I)

Za Hrvatsku je kohezijska politika ključno pitanje

TRAČAM, DAKLE JESAM!

Glas o glasinama brzo se širi...

CIVILIZACIJA ENERGIJE: EUROPSKA UNIJA I PLINOFIKACIJA

Glad za plinom veća od gladi za naftom