Objavljeno 18. siječnja, 2020.
Bio je prvi program formalnog početka knjižnične tribine Naša književnost FFOS-a
U najvećoj i najstarijoj osječkoj "čisto" sveučilišnoj knjižnici, onoj Filozofskog fakulteta u Osijeku, koja je odnedavna izmještena u samostalnu zgradu prekoputa matične, ugošćen je bosanskohercegovački književnik i sveučilišni profesor Nedžad Ibahimović, koji je 1979.do 1982. bio studentom u Osijeku, a njegov je nastup bio prvi program formalnog početka stalne knjižnične tribine Naša književnost.
Ta će tribina, prema riječima voditeljice knjižnice Lane Šuster, nastojati držati mjesečni ritam upoznavanja regijske kulturne javnosti, kao i jako bitno - novonadolazećih humanističkih naraštaja same naše "Filozofije", s autorima koji su - od 1977.na ovamo - studentski potekli iz našeg prostora, koji su ovdje studirali.
- Siječanjski program namjerno pomalo zaigrano je izabrao konzervativan citatni naziv, poznat iz prvoga ikada napisanog složenog manifesta u hrvatskoj književnosti, onaj Augusta Šenoe iz 1865., koji je, osim što je prvi, ujedno je i najutjecajniji uopće hrvatski književni manifest ikada! Dakle, gost je toga siječanjskog programa bio vršni bosanskohercegovački književnik, nekoliko godina i predsjednik bh ogranka P.E.N-a - Nedžad Ibrahimović, redoviti profesor u najvišem zvanju, s tuzlanskog sveučilišta, književnik s više naslova eseja, poezije - predstavio ga je upravo njegov sunaraštajnik Goran Rem, otvarajući prisjećanje na dolazak nekoliko studentica te samoga kolege Ibrahimovića - na treću godinu studija, jer tuzlanska Pedagoška akademija još nije bila provela prijelaz u fakultet, pa su oni ambiciozniji studenti stigli u Osijek diplomirati visoki studij.
- Nedžad je tada u Osijek stigao kao već aktivan književni kritičar, s nizom prikaza objavljenih u središnjem jugoslavenskom književnom periodiku iz Beograda, Književna reč, što mi kao studenti nismo baš znali, otvorio je priču profesor Rem, nego smo bili upravo zaokupljeni uredničkim radom na prvim svescima prvoga ikada sazvanog osječkog studentskog književnog časopisa, kojega smo kao hajdegerovci odlučili zvati Rijek, a 1980. ga objavili u pet brojeva te 1981. još jedan, pošto je tada naša - skicirao je priču prof. Rem, čija je generacija te 1981. odlazila s fakulteta i nova se ekipa tek pripremala te nastavila dvama svescima 1983.
- Nedžada smo pozvali u uredništvo iz iskustva hodničkog komuniciranja, iz družbe u kojoj smo vidjeli da taj kolega misli i piše odlično, da je strog i da bi mogao dobro "spucati" neke diletantske pojave koje su nametljivo zaklanjale ono u šta smo tada upravljali svoja čitanja - dodaje Rem.
- E tu sam, s tim "talentom" oštrog pisanja, skoro nastradao - uskočio je, u pravom trenutku, Remu u riječ gost Ibrahimović.
- Bolje rečeno, bojao sam da bih mogao nastradati, jer sam došao na fakultet na kojem je radila llingvistica, koja je bila i odlična pjesnikinja, ali ja sam bio nadobudan kritičar i taman prije dolaska u Osijek sam jako negativno pisao o knjizi jedne zapravo presjajne autorice, Jasne Melvinger, koja mi ništa nije uzela za zlo, dobio sam peticu kod nje i shvatio koliki je benefit bilo slušati tu prvu hrvatsku generativnu naratologinju. S vremenom sam shvatio da je u njenom pismu riječ o odličnom pjesništvu! - dodao je.
- Tvoja dva romana, Inkapsulirana tijela iz 2013. i Kuća Teodore K. iz 2019., oko kojeg smo zapravo danas poglavito okupljeni, panorama su negativne i negativitetne egzistencije i mučne atmosfere producirane lošom poviješću koja je oštrila noževe ne planirajući nikoga hraniti osim čisto zlo, dometnuo je domaćin, a prekinuo ga je gost:
- Ne bih volio ako je to jedina, a Jedna jest, priča koja se može ispričati iz svijeta ovih dvaju romana, ovi romani, koji će se skorije uliti i u trilogiju, prikazuju prije svega pojedinca i njegov otpor destrukciji…roman treba tom povijesnom negativitetu dati otpor tako da pripovjedački svijet bude pluralan, da nitko ne bude nositelj Priče, i da suglasje oko nužne institucije za zajedničko funkcioniranje pristigne iz pune individualne rastvorenosti.
- Autor si i nekoliko filmova (i esejne knjige Bosanske filmske naracije…), a u uvjetnom korpusu našeg fakulteta nisi jedini, pa je i to mogući drugi program za našu knjižnicu…, a kao filmski osjetljiv gradiš puno slikovnog materijala u romanu, nisu to puke socijalne projekcije, nego skoro nadrealni samostalni mali trileri na tridesetak redaka - zaključio je prof. Rem.
Narcisa Vekić
Raspoložena publika i nasmijani gost
Program Naša književnost, najavljuje daljnje pozivanje Rijekovaca iz 80-ih, primjerice Ladislava Gujaša ili govorenje o pokojnom Đusi Šimari Pužarovu, izvrsnim pjesnicima hrvatske književnosti u Mađarskoj koji su, kao studenti pečujske više nastavničke škole, jednu godinu gostovali u Osijeku i objavili u Rijeku malu panoramu autora iz njihova zavičaja, a uslijedit će i pozivanje i visokoetabliranih pisaca poput Julijane Matanović, Delimira Rešickog ili Anđelka Mrkonjića, uz bavljenje i, nažalost onim prerano pokojnima: vinkovačkim nadrealističarem Darkom Vukovićem, valpovačkom kritičaricom Milom Galić-Bungić, punk pjesnikom Ivanom Sučićem, a nastavit će se s odličnom samozatajnom prozaikinjom Sandom Ham, neuknjigovljenim minijaturama Željke Bačić, telantiranom rukopisnom poezijom Maje Šarić, karizmatskim baranjskim tribusonovskim i ratnim piscem Antom Bandovom, fakultetskom lingvisticom Vlastom Vrban, metodičaricom Vesnom Bjedov te kulturpovjesničarom Sinišom Bjedovom, a slijedi višeknjigovna tradiciologinja Ružica Bonđa s esejima i kritikama, potom u posljednjim sazivima priče o Rijeku upoznati je rur-urb-sofisticiranoga pjesnika Marinka Plazibata, esejisticu i najprofinjeniju esejisticu i kritičaricu Sanju Jukić, nakon kojih stižu 90-te i nastup tamne poezije Marijane Radmilović, carverovstvo Tihomira Dunđerovića, ekstraktizam Jadranke Vuković, potom, nakon multiprouduktivnog pisca scenarija za brojne sapunice - Igora Rogine, slijedi niz Alefovaca /od mentorice Helene Sablić Tomić, lucidnog Igora Gajina do energetskog Ivana Trojana itd/, medijsko-fanzinski esejist Goran Pavošević i još brojni drugi, npr. trag moćne lirske cro-alternative iz drenovačkog laureatskog atara /od Franje Nagulova, Ivana Kunštića, Davora Ivankovca, Dubravke Brlošić pa sve do Hikosica/… napokon do dopredsjednika Društva hrvatskih književnika, lakošutnog prozaika Mirka Ćurića i još niza drugih… Zgodno bi bilo i da se međusobno upoznaju, jer kreativnost koju taj jedini istočnohrvatski humanistički fakultet intenzivno šalje, i na susretu s Nedžadom Ibrahimovićem bila je izazovna, konvertirana u dug pljesak raspoložene publike i nasmijanog gosta!
Zgodno bi bilo i da se međusobno upoznaju i susreću, te različite generacije, dakako pred očima aktualnih studenata, a sve to, vrlo zahtjevno i erosno, ostaje na dušu marljivoj voditeljici Lani Šuster, jer kreativnost, koju taj jedini istočnohrvatski humanistički fakultet intenzivno šalje, i na susretu s Nedžadom Ibrahimovićem, bila je izazovna, pretopljena u dug pljesak raspoložene publike i nasmijanog gosta! "Poučno i popularno", napisao bi Šenoa.
Bez filma ne mogu misliti niti pisati svijet
- Hvala ti, jest, bez filma ne mogu misliti niti pisati svijet, i to zastajanje slika je mjesto na kojem hoću odmoriti čitatelja od ispraznog svakodnevnog brbljanja koje opasno opkoljava pojedince za vrijeme dok drukčija i globalnija Opasnost raste oko njih, ili dok njihove paranoje bivaju punjene njihovim apsurdnim i grotesknim postupcima kojim si pokušavaju osigurati egzistenciju! - dodao je na kraju gost, komentirajući posljednju opasku prof. Gorana Rema.
Sjajnom romanu, Kuća Teodore K., koji je tek nedavno krenuo u recenzijska čitanja, između kojih se izdvaja najava prikaza velikana mišljenja o umjetnosti Miška Šuvakovića, koncentratni komentari Zvonka Kovača "da mu ja poezija jaka i u romanu"… te nesnalaženje Saše Jerkova, autor je najavio i paralelu u pisanju poezije, pa je pročitao i nekoliko pjesama iz pretprošlogodišnje zbirke.