Novosti
GODIŠNJICA ZAVRŠETKA MISIJE UN-A

Mirna reintegracija bila je sve samo ne mirna
Objavljeno 17. siječnja, 2020.
Prosvjedi i blokade na punktovima razdvajanja u kojima je sudjelovalo 150.000 ljudi bili su pritisak na međunarodnu zajednicu

Raspravom o ulozi i očekivanjima rezultata mirne reintegracije na život u hrvatskom Podunavlju Zajednica povratnika Hrvatske obilježila je 22. godišnjicu od završetka misije Ujedinjenih naroda u Hrvatskoj, koju je ta međunarodna organizacija proglasila i najuspješnijom u njezinoj povijesti.



Povučeno oružje

Sudionici okruglog stola održanog u Osijeku jedinstveni su u ocjeni kako je proces mirne reintegracije označio završetak Domovinskog rata i vraćanje tada okupiranih dijelova istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske te povratak prognanih i iseljenih ljudi na svoja ognjišta, a ono što je na kraju za sve bilo i najvažnije - učinjeno je to bez novih žrtava. Također je konstatirano da, unatoč činjenici što je nosila naziv "mirna", sam rad na terenu tijekom cijelog procesa bio je najmanje miran. Tako je predsjednik Zajednice povratnika Osječko-baranjske županije Branko Pek iznio podatke da se u vrijeme dolaska vojnog kontingenta snaga UNTAES-a na okupiranom području nalazio 11. korpus Srpske vojske krajine s oko 20 tisuća vojnika, čemu se još može dodati i oko 1500 pripadnika lokalnih milicija te oko dvije tisuće raznih paravojnih postrojbi.


- Demilitarizacija je uspješno završena u predviđenom roku, a njome je bilo obuhvaćeno 15 tisuća srpskih vojnika, povučeno je 118 tenkova, 19 oklopnih vozila, više od 150 komada topničkoga oružja i 50-ak protuzračnih sustava. Od civilnog stanovništva Hrvatska je otkupljivala osobno naoružanje te je na taj način prikupljeno 9700 pušaka, 6375 komada protutenkovskog oružja, 15 tisuća ručnih granata i dva milijuna komada streljiva - pojasnio je Pek.


Tadašnja pročelnica Regionalnog ureda za prognanike Nada Arbanas ocijenila je iz osobnog iskustva taj proces izuzetno mukotrpnim i opasnim poslom koji je, pokazalo se, ipak bio najbolja odluka vodstva države na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom.


- Mogu reći da su upravo prosvjedi Zajednice prognanika od 1. srpnja 1994. i blokade tadašnjih 19 službenih i 17 neslužbenih prijelaza na punktovima razdvajanja u kojima je sudjelovalo oko 150 tisuća ljudi bili pritisak na međunarodnu zajednicu da nešto učini. Odgovor je uslijedio u obliku potpisivanja Erdutskog sporazuma 12. studenoga 1995. koji je bio uvod u mirno oslobađanje Podunavlja - kazala je Arbanas napominjući kako je i tijekom mirne reintegracije bio velik broj smrtnih slučajeva među kojima je i jedan belgijski pripadnik UNTAES-a.
Negativne posljedice

Čelnik tadašnje vojno-obavještajne službe zadužen za cijelo područje, brigadir Stjepan Antolašić, kazao je da su se tijekom mirne reintegracije često sukobljavali sa srpskim obavještajcima na okupiranom području te da ništa nije prepuštano slučaju.


- Koliko smo bili superiorni govori i podatak da je zadnja koordinacija cijele obavještajne zajednice na čelu s Miroslavom Tuđmanom održana u tada okupiranom Iloku - podsjetio je Antolašić.


O posljedicama mirne reintegracije na temelju provođenja određenih elemenata tranzicijske pravde u Hrvatskoj govorila je dr. sc. Sandra Cvikić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar dodavši kako se u konačnici, a to pokazuje i primjer Vukovara, ima više negativnih posljedica nego pozitivnih.
- Od mirne reintegracije naovamo ti su se elementi češće i više kao uvjeti koji su nametnuti određenim međunarodnim sporazumima zapravo morali provoditi i uvoditi u zakonodavne okvire RH koji su onda u svojoj samoj primjeni na lokalnim razinama imali negativne učinke. Kako će se to promijeniti, ovisit će o tome kako će se hrvatska javnost i društvo moći nositi i s ratnom traumom i s ratnim posljedicama, a na kraju i s negativnim procesima tog tzv. suočavanja s prošlošću i s onim što bi trebala biti konstruktivna mirna budućnost - smatra Cvikić.


Tomislav Prusina
NA DJELU JE KULTURA "NESJEĆANJA"
Dr. sc. Sandra Cvikić tvrdi kako je provedeno istraživanje na literaturi vezanoj uz raspad bivše Jugoslavije i Domovinski rat, oko 900 publikacija što domaćih što stranih, kako bi se otkrilo spominje li se uopće Vukovar i Vukovarska bitka kao vrhunski zločin. "Podatci su nažalost bili porazni jer više od 71 posto publikacija uopće ne spominje Vukovar i Vukovarsku bitku. To upozorava na činjenicu da se o Vukovaru ne zna toliko koliko se kaže da se zna i da je zapravo na djelu kultura ‘nesjećanja‘", istaknula je Cvikić.
Možda ste propustili...

TOMISLAV BARBARIĆ, JU ŽUPANIJSKA RAZVOJNA AGENCIJA

Cilj je podići životni standard građana na istoku Hrvatske

MANJE LJUDI NEGO LANI

Ove godine deset mrtvih od gripe

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana