- Kao što je politika isprepletena mnogim drugim djelatnostima, postoje brojne zanimljive poveznice između politike i glazbe. Političari se glazbom mogu koristiti za širenje mira, ali i mržnje - rekao je prof. dr. sc. Ivo Josipović u srijedu poslijepodne u Salonu Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je održao zanimljivo predavanje pod nazivom Politika i glazba.


Glavna je poruka bivšeg hrvatskog predsjednika i nagrađivanog skladatelja klasične glazbe, koji je napisao 50-ak skladbi za različite sastave, ta da biti glazbenik ne znači biti izoliran od svijeta. Povezavši teoriju, povijest i osobno iskustvo, istaknuo je da glazba oduvijek djeluje kao "ogledalo društva", te je nizom glazbenih primjera ilustrirao različite načine njezinih mogućih veza s politikom.


- Čak su i mnogi veliki vladari bili izvrsni glazbenici. Također, mnogi su političari glazbenici, uostalom, politika i koristi glazbu, i obrnuto. Vidjeli smo da se i u predsjedničkoj kampanji pjevalo. U svakoj kampanji ima spotova, a glazbenici su tu da pomognu ili da odmognu onomu tko želi uspjeti na izborima - kazao je Josipović, dodavši kako je njemu pomogla jer je neke vrlo važne stvari odradio uz pomoć glazbe, poput sporazuma s talijanskim predsjednikom Napolitanom o esulima koji je završio zajedničkom deklaracijom u pulskoj Areni, gdje su se pjevale arije iz talijanskih i hrvatskih opera.


Josipović je napomenuo da politika i glazba zavode; da mogu biti i opasne, posebice politika. "Posebno je značajna bila uloga glazbe u ratovima, kao motivacija za boj. Isto tako, najveća glazba služila je i za najveće zločine počinjene u povijesti", pojasnio je bivši predsjenik koji je tijekom svoje kampanje okupio Band aid kojega su činili brojni poznati hrvatski glazbenici i koji su, pod sloganom "PravDA za Hrvatsku", zajedno s njim otpjevali pjesmu Put ka sreći Gorana Bareta.

Govoreći o zlouporabi glazbe u političke svrhe, naveo je primjer Hitlera, na čijim se nacističkim skupovima izvodila glazba Richarda Wagnera. D. Miklić