Magazin
TEMA TJEDNA: KOHEZIJSKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE (II)

Marijana Sumpor: Novac
nije ključ razvoja, nego
kvalitetno pripremljeni projekti
Objavljeno 11. siječnja, 2020.
Kohezijska politika u sadašnjem i budućem programskom razdoblju potiče nove razvojne prakse kroz društvene i institucionalne inovacije

Vezani članci

TEMA TJEDNA: KOHEZIJSKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE (I)

Brže smanjivanje postojećih razlika u razvoju regija

INTERVJU: ARIANA VELA

Hrvatska treba više učiti iz iskustava drugih država

Kohezijska politika EU-a usmjerena je na uravnoteženje razvijenosti regija svih država članica. Jasno je da najrazvijenije regije i urbana središta čine motore gospodarskog razvoja. Upravo zbog toga potrebno je osigurati protutežu politici stvaranja konkurentne Europske unije koja prirodno jača one razvijenije, a pritom slabije razvijene regije dodatno zaostaju - kaže dr. sc. Marijana Sumpor, direktorica konzultantske tvrtke Euro ekspertiza j.d.o.o., te dodaje:

- Kroz kohezijsku politiku, koja znači politiku solidarnosti, države s gospodarski snažnijim regijama pružaju financijsku i tehničku podršku regijama koje zbog niza okolnosti ne mogu samostalno osiguravati bolju kvalitetu života svojim građanima. To se osigurava tako da svaka država članica izdvaja iz vlastitih poreznih prihoda dio koji udružuje u zajednički proračun Europske unije, a iz kojeg se izdvajaju sredstva u europske strukturne i investicijske fondove (ESI fondovi). Prema tome, sredstva koje Hrvatska povlači iz tih fondova jesu prije svega sredstva hrvatskih poreznih obveznika, a namjena im je definirana strogim propisima koje je Republika Hrvatska preuzela kada je postala članica EU-a i troše se na temelju razvojnih programa. U Hrvatskoj su to Operativni program za konkurentnost i koheziju (OPKK), Operativni program učinkovitih ljudskih potencijala (OPULjP), Operativni program ruralnog razvoja (OPRR) i Operativni program za pomorstvo i ribarstvo (OPPR). Sredstva se planiraju za sedmogodišnja razdoblja i raspoređuju se prema stupnju razvijenosti regija.

Navedeni operativni programi odnose se na programsko razdoblje 2014. - 2020. Izradila su ih nadležna tijela u Hrvatskoj i služe kao osnova za povlačenje iz ESI fondova u ukupnom iznosu od 10,7 milijardi eura, a odobrila ih je Europska komisija. Tijekom 2020. izrađivat će se novi programski dokumenti, za sljedeće programsko razdoblje, od 2021. do 2027. godine.

Kako se kohezijska politika EU-a odražava na regionalnu politiku Hrvatske, na regionalni razvoj?

- Kako bi se regije mogle statistički uspoređivati na razini svih država članica EU-a, bilo je potrebno definirati regije koje bi bile usporedive na temelju zadane klasifikacije. Ako postojeće regije ne udovoljavaju europskoj klasifikaciji teritorijalnih jedinica (tzv. NUTS), države na temelju statističkih istraživanja nastoje definirati obuhvat regija čiji stupanj razvijenosti omogućava najveću moguću korist u obliku povlačenja sredstava iz ESI fondova na razini države. No pokazalo se da oslanjanje isključivo na statističke podatke o stupnju razvijenosti i osiguravanje veće alokacija sredstava iz ESI fondova nije nužno najbolji put do optimalne politike regionalnog razvoja. Posebno u regijama koje se bore s najvećim razvojnim problemima. To se pokazalo na podjeli Hrvatske na dvije NUTS 2 regije, koja je 2013. godine predložena kao osnova za provedbu kohezijske politike u ovom programskom razdoblju. No statistički rezultati pokazuju da su se regionalne razlike u Hrvatskoj povećavale, na što je dodatno negativno djelovao gubitak radno-aktivnog stanovništva u najnerazvijenijim dijelovima Hrvatske.

ISTOK HRVATSKE
Što sa Slavonijom i Baranjom, za ta područja Vlada je izradila posebne projekte...?

- U 2017. godini Vlada RH pokrenula je poseban Projekt za Slavoniju, Baranju i Srijem. Nakon dodatnih pregovora s Europskom komisijom o prilagodbi već usvojenih operativnih programa osigurano je da će se 2,5 milijardi eura (18,75 milijardi kuna) iz EU fondova namijeniti isključivo za projekte na području pet slavonskih županija. Sredstva za ulaganja u poduzetništvo, poljoprivredu, obrazovanje, zdravstvo, istraživanje i razvoj, vodoopskrbu i odvodnju, kulturnu i prirodnu baštinu, promet, unutarnje plovne puteve i energetiku osigurana su u okviru postojećih operativnih programa i Programa ruralnog razvoja u financijskom razdoblju 2014. - 2020. Za novo programsko razdoblje predložena je i nova podjela statističkih (NUTS 2) regija, prema kojoj će se uz nepromijenjenu Jadransku Hrvatsku, Kontinentalna Hrvatska podijeliti na Istočnu Hrvatsku, Sjevernu Hrvatsku i Grad Zagreb.

Koji su razlozi za nedovoljno korištenje financijskih sredstava iz EU fondova?

- Iako su poduzetnici najagilniji u korištenu potpora, raspoloživa sredstva namijenjena urbanom i regionalnom razvoju iz ESI fondova još uvijek se otežano koriste. Razlozi su mnogi, no najveći problem je nedostatak kvalificiranih ljudi koji su vješti u suvremenom načinu strateškog planiranja i upravljanja projektima na svim razinama javne uprave, a posebno u manjim lokalnim jedinicama. Dodatni problem vezan uz ESI fondove u Hrvatskoj jesu zablude. Zabluda da će se lako uzeti novac iz EU-a. Zabluda da se mogu koristiti umjesto vlastitih proračunskih sredstava. Zabluda da će se moći rješavati gorući razvojni problemi, jednom kada novac stigne. Novac nije ključ razvoja, nego kvalitetno pripremljeni projekti i ljudi koji znaju i žele raditi. Osim toga, potrebna nam je cijela lepeza razvojnih čimbenika koji mogu osigurati kvalitetnije uvjete života, a to su primjenjivo znanje, usredotočenost na ciljeve, zalaganje, strpljenje i upornost. Pitanje je omogućava li obrazovni sustav razvoj navedenih kvalitativnih razvojnih čimbenika u društvu.

Iako se hrvatska politika regionalnog razvoja temelji na načelima i ciljevima kohezijske politike EU-a, treba naglasiti da ona treba biti šira i financijski izdašnija od sredstava koja su za hrvatske regije na raspolaganju iz ESI fondova. Ciljevi nacionalne razvojne politike usmjereni su na potrebe prepoznate u svim krajevima Hrvatske, a ne samo u onim koji su definirani na razini EU-a. Europska komisija redovito naglašava da se radi o dodatnim sredstvima za razvoj i jasno je da ono što se ne financira iz ESI fondova treba rješavati kroz nacionalni proračun.

Kohezijska politika u sadašnjem i budućem programskom razdoblju potiče nove razvojne prakse kroz društvene i institucionalne inovacije. Primjerice, kroz nove mehanizme razvojne suradnje između gradova i lokalnih jedinica u okruženju preko novih mehanizama financiranja, tzv. integriranih teritorijalnih ulaganja, udružuju se financijska sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda, kao i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj.

Za hrvatske prilike, radi se o inovativnim razvojnim procesima u kojima sudjeluju predstavnici javnog i privatnog sektora, kao i civilnoga društva. Također, treba istaknuti inicijativne lokalnog razvoja vođenog zajednicom (CLLD model i LAG strategije) koje se vežu uz Program ruralnog razvoja i koji se već u sadašnjem programskom razdoblju moglo iskoristiti za urbani razvoj. Hrvatski gradovi i općine u ovom se programskom razdoblju sve više upuštaju u nove izazovne procese integrativnog i participativnog razvoja, no iskustva su različita i najveći izazovi povezani su s procedurama javne nabave i provedbom konkretnih projektnih aktivnosti. Unatoč tome, praksa, stručna podrška i vrijeme potrebno za učenje ići će na ruku budućim razvojnim uspjesima.

(NE)ZRELOST DRUŠTVA
Što nas uče europska iskustva kad se radi o pitanjima kohezijske politike? Koja su glavna ograničenja za djelotvornije i učinkovitije sudjelovanje Hrvatske u kohezijskoj politici EU-a?

- Europska iskustva pokazuju da prolazimo kroz slične faze kao i druge nove članice EU-a. S otvaranjem granica ljudi su iskoristili prvu slobodu koju nudi članstvo u EU-u, slobodu kretanja ljudi. Uz demografsko starenje, iseljavanje mladih i radno sposobnih najveći je problem s kojim se Hrvatska danas suočava - kako se često ističe, ali iseljavanje naših državljana ne mora nužno završiti loše za naše društvo. Migracija je uvijek bilo, one su prirodne i dovoljno je samo političke volje da se stvore uvjeti za povratak naših ljudi koji su se iselili u druge države članice EU-a radi boljih egzistencijalnih mogućnosti. Uz stvaranje odgovarajućih uvjeta za očekivati je da će sa svojim povratkom donijeti i nova iskustva stečena negdje vani, nova znanja i vještine, potrebne prosperitetnoj državi. Još jedan gorući, čvrsto povezani problem jest nedostatak radne snage u Hrvatskoj, pa treba raditi i u tom smjeru - prepoznati važnost useljavanja iz trećih zemalja te jačati strateške i zakonodavne okvire kako bi se privukla kvalificirana radna snaga. Potrebno je vrijeme da gospodarstvo počne koristiti prednosti preostalih sloboda kretanja roba, usluga i kapitala te zajedničkog tržišta, no ti su rezultati veći ako je gospodarska aktivnost jača. Nasuprot tome, sporiji su procesi prilagodbe višem stupnju razvijenosti infrastrukture, kulture, društva, tzv. tvrda i meka infrastruktura, koja čini osnovu kvalitete života. Kako bi se prilagodila zastarjela infrastruktura novim potrebama društva, političke strukture trebaju osvijestiti koje rizike otvorenost i pripadnost najrazvijenijem društvu svijeta nosi. Nezrelo društvo ne prepoznaje vlastitu odgovornost za pogrešne odluke, nečinjenje ili propuštene prilike, a rezultati su jasno vidljivi. Prema izvješću Europske komisije za Hrvatsku (2019.), BDP po stanovniku i dalje je znatno niži od prosjeka EU-a u svim županijama, osim za Grad Zagreb. Razlike u BDP-u po stanovniku povećale su se u razdoblju od 2000. do 2015. U 2015. raspon BDP-a po stanovniku kretao se od 107 % u Gradu Zagrebu, što je prosjek EU-a, do 32 % u Virovitičko-podravskoj županiji, u istočnoj Hrvatskoj. Broj stanovnika smanjuje se od 2010. u cijeloj zemlji, osim u Gradu Zagrebu, no to je smanjenje izraženije u istočnim dijelovima Hrvatske.

RURALNI RAZVOJ
Kohezijska politika i demografija? Kakve su tu veze, da se tako izrazim?

- Demografska kriza rezultat je niza faktora i mnogi demografski stručnjaci uspješni su u otkrivanju razloga takvog stanja, ali nisu dovoljno jasni u predlaganju politički prihvatljivih rješenja. Nije dovoljno govoriti o poticanju fertiliteta kako bi se povećao broj stanovnika u nekoj regiji ili državi. Kvaliteta i uvjeti života ključni su za atraktivnost nekog područja u kojem bi netko želio živjeti i raditi. Prirodni uvjeti nisu dovoljni. U okviru kohezijske politike, pogotovo za novo programsko razdoblje, 2021. - 2027., o kojem će se u ovoj i sljedećoj godini puno govoriti, ističu se teme koje su obilježile proteklo programsko razdoblje. Uz već poznate prioritete, kao što su konkurentnost i kohezija, javljaju se i novi prioriteti, vezani uz klimatske promjene, sigurnost i migracije, u okviru kojih će biti definirani ciljevi koji će se ostvarivati kroz programe i projekte sufinancirane iz europskog proračuna.

DEMOGRAFIJA
Više sredstava bit će osigurano za urbani razvoj i veći naglasak će se stavljati na integrirane pristupe razvoju infrastrukture i ljudskih resursa, jačanje veza između gradova i ruralnog okruženja, međusektorske suradnje, prekogranične suradnje i sl. Privlačnost urbanih središta raste globalno te su i sve veći izazovi života u gradovima. Potrebna će biti nova rješenja za život u ruralnim krajevima, a tu već danas nove tehnologije donose nova rješenja za bolji život u manje naseljenim područjima. Demografija je svakako horizontalna tema koja je čvrsto povezana sa svim navedenim područjima, a koja će ubuduće biti važna za razvoj EU-a i svih njezinih članica.(D.J.)

ANTUN MARINAC

POLITIKA USMJERENA NA TERITORIJ

 

Kad ste prije pet godina pripremali doktorsku disertaciju na temu kohezijske politike, do kojih su rezultata došla vaša istraživanja i jesu li ona i koliko aktualna i danas?

- Regionalne razlike na teritoriju Europske unije, zbog kojih je i nastala kohezijska politika, produbljivale su se njezinim proširivanjem, a prvenstveno pridruživanjem: Irske (1973.), Grčke (1981.), Španjolske i Portugala (1986.) te skupine mahom istočnoeuropskih zemalja: Češke, Estonije, Mađarske, Latvije, Litve, Poljske, Slovačke, Slovenije te Cipra i Malte (2004.), Bugarske i Rumunjske (2007.) i na kraju Hrvatske (2013.). Te razlike izazivaju znatne posljedice, naročito u gospodarskoj i društvenoj sferi. Ti problemi bili su aktualni od samog uspostavljanja Europske ekonomske zajednice (Ugovorom o osnivanju Europske zajednice koji je stupio na snagu 1. siječnja 1958. bila je izražena želja za smanjivanjem regionalnih razlika) do danas.

SMANJIVANJE RAZLIKA
Koji su zapravo glavni ciljevi kohezijske politike Europske unije, uzimajući u obzir i ugovore koji postoje...?

- Temeljni cilj kohezijske politike je smanjivanje regionalnih razlika između regija i država članica Europske unije. To potvrđuje članak 174., stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji glasi: "Radi promicanja svojeg sveukupnog skladnog razvoja Unija razvija i provodi aktivnosti koje vode jačanju njezine ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije."

Pravna osnova za kohezijsku politiku sadržana je u pravnom sustavu Europske unije. Povijesno gledajući, premda se početci kohezijske politike dovode u vezu s 1975. godinom (osnivanjem Europskog fonda za regionalni razvoj), začetci moderne kohezijske politike smatraju se uspostavom ove politike u Jedinstvenom europskom aktu iz 1986. godine, kao primarnom sustavu Europske unije. Od njezina uspostavljanja do danas ova politika imala je prepoznatljiv razvoj, što se posebice očituje u udjelu u proračunu Europske zajednice/unije (od manje od 5 % proračuna Europske ekonomske zajednice iz 1975. godine do više od 1/3 proračuna EU-a za programsko razdoblje od 2014. do 2020. godine). Ova politika je posebice aktualna u trenutno važećem temeljnom aktu EU-a, Lisabonskom ugovoru (koji čine Ugovor o Europskoj uniji i već spomenuti Ugovor o funkcioniranju Europske unije) u kojemu je ekonomskoj i socijalnoj komponenti dodana i teritorijalna komponenta kohezije.

Osnovna regulacija ove politike određena je u člancima 174. - 178. Ugovora o funkcioniranju Europske unije pod nazivom "Ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija" i Protokolu (br. 28) o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji kao dodatku Lisabonskom ugovoru. Temeljne postavke iz primarnog prava razrađuje europsko zakonodavstvo o kohezijskoj politici. Trenutno je najvažnija krovna uredba za kohezijsku politiku "Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća" od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006.

Je li moguće, i na koji način, kohezijskom politikom rješavati, ili bar pokušati, sve izraženiji demografski problem s kojim se suočava ne samo RH nego većina EU-a?

- Posljedice regionalnih razlika naročito se manifestiraju odlaskom stanovništva iz nerazvijenih dijelova teritorija na područja razvijenih europskih regija, što rezultira demografskim problemima u nerazvijenim regijama te prenapučenosti razvijenih europskih područja. Financijskim sredstvima za kohezijsku politiku može se pomoći rješavanje demografske krize, jer se radi o politici koja je usmjerena na teritorij. O tome svjedoči i članak 174., stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, prema kojemu Unija posebnu pozornost poklanja, uz ostala područja (ruralna područja, područja podložna industrijskoj tranziciji te regijama koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim teškoćama) i regijama s demografskim teškoćama, poput najsjevernijih regija s veoma malom gustoćom naseljenosti te otoka, pograničnih i planinskih regija. Dubravka Šuica kao potpredsjednica Komisije za demokraciju i demografiju posebno se zalaže za rješavanje demografske problematike, uz pomoć sredstava kohezijske politike.

ZNAČAJNI DOKUMENTI
Koji su financijski instrumenti koji podupiru kohezijsku politiku EU-a?

- U nazivima zajedničkih uredbi o kohezijskoj politici sadržani su i nazivi financijskih instrumenata (fondova) koji podupiru kohezijsku politiku. U sadašnjem financijskom razdoblju 2014. - 2020. godine financijski instrumenti koji podupiru kohezijsku politiku određeni su Uredbom (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006.

Za sljedeće financijsko razdoblje 2021. - 2027. godine predviđeno je sedam fondova na temelju Prijedloga Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i financijskih pravila za njih i za Fond za azil i migracije, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za upravljanje granicama i vize.

Tijekom RH predsjedanja Vijećem EU-a, na dnevnom redu biti će i kohezijska politika?

- U dosadašnjoj praksi predsjedanjem Vijećem EU-a, na inicijativu država predsjedateljica usvojeni su značajni dokumenti iz područja kohezijske politike (npr.: Leipziška povelja o održivim europskim gradovima - usvojena je u vrijeme njemačkog predsjedanja EU-om 2007. godine, Izvješće slovenskog predsjedništva Europske unije o aktivnostima na području teritorijalne kohezije i urbanog razvoja, siječanj - lipanj 2008. godine, u vrijeme mađarskog predsjedanja itd.). Konferencija o kohezijskoj politici planira se održati tijekom hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a. Prvi među prioritetima programa hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije 2020. je prioritet "Europa koja se razvija" koji obuhvaća i kohezijsku politiku.(D.J.)

DOMAGOJ TROHA

REGIONALNA VAŽNOST

 

Kohezijska politika jedna je od najvažnijih politika Europske unije i, zapravo, predstavlja investicijsku politiku EU-a kojom se promiče i podržava ukupan ravnomjeran razvoj država članica i njihovih regija. Ona podupire nastajanje novih radnih mjesta, konkurentnost, gospodarski rast, unaprjeđivanje kvalitete života te održivi razvoj u regijama EU-a.


Naime, iako proces europske integracije traje već više od pola stoljeća, EU još uvijek ne funkcionira kao jedinstven prostor. Samu riječ "kohezija" mogli bismo prevesti kao "prostorno ujednačen razvoj", a upravo glavni cilj Kohezijske politike je promoviranje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije kroz podizanje konkurentnosti gospodarstva te smanjivanje socijalnih i gospodarskih razlika između zemalja članica EU-a, odnosno njihovih regija. Stoga se kohezijska politika može smatrati i sinonimom regionalnoj politici EU-a s pomoću koje bi stope rasta slabije razvijenih regija trebale dostići stope rasta natprosječno razvijenih, ali se pri tome ni na koji način ne smije ograničavati rast vodećih regija.

STRUKTURNI FONDOVI

Provođenje Kohezijske politike trebalo bi najpozitivnije utjecati na slabije razvijene države članice, odnosno na manje razvijene regije EU-a, a upravo Europski strukturni i investicijski fondovi, tzv. ESI fondovi, ili EU fondovi kako ih svi volimo zvati, predstavljaju glavne financijske instrumente, odnosno izvore financiranja koji sufinanciraju projekte čija će uspješna provedba značajno pridonijeti ispunjenju ciljeva Kohezijske politike. Pa tako u okviru ESI fondova imamo Kohezijski fond, Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Fond za pomorstvo i ribarstvo.


U tzv. procesu programiranja, procesu u kojemu se u suradnji s Europskom komisijom izrađuju dokumenti na temelju kojih će se koristiti sredstva ESI fondova u jednoj financijskoj perspektivi EU-a, primjerice za programsko razdoblje 2014. - 2020., svaka zemlja članica usmjerila je ova sredstva upravo na što učinkovitije provođenje Kohezijske politike EU-a, odnosno na ispunjenje njezinih ciljeva.
UTJECAJ NA LOKALNI RAZVOJ

S obzirom na razvijenost Republike Hrvatske u odnosu prema drugim zemljama članicama EU-a, utjecaj Kohezijske politike na regionalni razvoj RH trebao bi biti značajan, i to pozitivan, naročito na gospodarski rast i konkurentnost gospodarstva, uz otvaranje novih radnih mjesta, te u području prometne infrastrukture i zaštite okoliša. Sada se nalazimo u posljednjoj godini tzv. financijske perspektive EU-a za razdoblje 2014. - 2020., i to je prvo sedmogodišnje programsko razdoblje EU-a otkako smo postali zemlja članica, u kojemu ćemo za svih sedam godina koristiti sredstva iz EU fondova. Upravo u tom, prvom punom sedmogodišnjem programskom razdoblju, trebali bi se najviše osjetiti pozitivni učinci korištenja sredstava iz EU fondova, odnosno trebao bi se najviše osjetiti pozitivan utjecaj provođenja Kohezijske politike EU-a na manje razvijene članice i njihove regije. To će, naravno, uvelike ovisiti o tome koliko ćemo stvarno uspjeti iskoristiti sva sredstva iz EU fondova koja su nam na raspolaganju, a to ćemo znati tek krajem 2023. godine, do kada nam je krajnji rok za njihovu apsorpciju. Samo uspješno provedeni projekti, koji su provedeni sukladno svim pravilima za njihovo korištenje i koji su isporučili sve planirane rezultate i pri tome ispunili zadane pokazatelje, jamstvo su za konačnu isplatu sredstava iz EU fondova njihovim korisnicima.

PROJEKTI KOJI SE PROVODE

Primjer jednog od najvećih strateških projekata koji upravo provode Hrvatske ceste d.o.o. u okviru Kohezijske politike EU-a jest projekt "Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom", u sklopu čije prve faze će se izgraditi Pelješki most, a sufinancira se iz Kohezijskog fonda u iznosu od 357 milijuna eura nepovratnih sredstava, dakle jednog od ESI fondova. Cilj ovog projekta je ojačati povezanost državnog teritorija na samom jugu izgradnjom Pelješkog mosta s pristupnim cestama i cestama na Pelješcu.


Imamo i primjer jednog od najvećih regionalnih projekata zaštite okoliša u RH, koji se također upravo provodi u okviru Kohezijske politike EU-a, a to je projekt "Naturavita", koji na području Osječko-baranjske županije provode Hrvatske šume d.o.o. s partnerima. Glavni cilj projekta "Naturavita" je razminiranje, obnova i zaštita šuma, šumskog zemljišta i vodnih resursa na području Parka prirode Kopački rit i Regionalnog parka Mura-Drava. Ukupna vrijednost projekta je 376,8 milijuna kuna, od čega 314,1 milijun kuna čine nepovratna sredstva iz Kohezijskog fonda.
Oba projekta stvorit će preduvjete koji su nužni za daljnji gospodarski, socijalni i teritorijalni razvoj regija u kojima se provode, ali i Hrvatske u cjelini, što i jest jedan od glavnih ciljeva Kohezijske politike Europske unije.


Piše: Domagoj TROHA
Možda ste propustili...

INTERVJU: ROSANDA MULIĆ, SPECIJALISTICA EPIDEMIOLOGIJE IZ SPLITA?

Vjerojatno ćemo svi kad-tad doći u kontakt s virusom

KNJIGOM PROTIV KORONE

Strategija preživjelih

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

INTERVJU: ROSANDA MULIĆ, SPECIJALISTICA EPIDEMIOLOGIJE IZ SPLITA?

Vjerojatno ćemo svi kad-tad doći u kontakt s virusom

2

REPORTAŽA: ŽUMBERAČKO GORJE

Skrivena divljina Hrvatske: Kad misliš da padaš, priroda te diže

3

INTERVJU: GORDAN LAUC

Cjepiva će biti konačno i sigurno rješenje pandemije