Prema podacima Copernicus službe za klimatske promjene (C3S) 2019. godina bila je peta u nizu izuzetno toplih godina i druga globalno najtoplija ikada zabilježena godina, dok je razdoblje od 2010. do 2019. zabilježeno kao najtoplije desetljeće ikada. Razlozi tome, prema istraživanjima C3S i Copernicus službe za nadzor atmosfere (CAMS), nastavak je rasta koncentracije CO2, što se podudara s ranijim predviđanjima Svjetske meteorološke organizacije (WMO) i Global Carbon Project (GCP) za proteklu godinu. WMO je, naime, procijenio da će 2019. vjerojatno biti druga ili treća najtoplija zabilježena godina, dok su i WMO i GCP naznačili kako atmosferska koncentracija CO2 nastavlja rasti.

Program Copernicus, koji je u prijašnjem programskom razdoblju bio poznat pod nazivom GMES (Globalni nadzor za zaštitu okoliša i sigurnost), europski je program namijenjen uspostavi europskog kapaciteta za promatranje Zemlje. Sastoji se od niza složenih sustava koji prikupljaju podatke iz više izvora - satelita namijenjenih promatranju Zemlje i senzora smještenih na tlu, zraku, i u moru. Programom se osigurava redovito praćenje i nadzor atmosfere, oceana i kopnenih površna. Njihove usluge, između mnogih drugih klimatskih varijabli, pružaju osigurano kvalitetne podatke o temperaturama i koncentracijama CO2 u 2019. godini. Ta činjenica pomaže kreatorima politika, organizacijama i individualcima donijeti informirane odluke o ublažavanju klimatskih promjena i kvaliteti zraka kojeg udišemo.

Podaci C3S također pokazuju kako je globalna površinska temperatura zraka bila 0,04 stupnja niža nego najtoplije zabilježene 2016. godine. Lanjska je godina skoro 0,6 stupnjeva toplija nego prosjek razdoblja od 1981. do 2010. Prosječna temperatura posljednjih pet godina bila je između 1,1 i 1,2 stupnja viša nego na predindustrijskoj razini definiranoj od strane Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC). Europa je tako doživjela svoju najtopliju kalendarsku godinu ikad zabilježenu, malo iznad 2014., 2015. i 2018.. Nadalje, prema satelitskim mjerenjima globalnih atmosferskih koncentracija CO2 nastavlja rasti u 2019. godini za 2,3 ± 0.8 ppm. Procijenjena godišnja stopa rasta XC02 za 2019. je 2.3 ± 0.8 ppm/godini. To je veće od stope rasta u 2018., ali manje nego u 2015. Godina 2015. bila je godina sa snažnim El Niño klimatskim događajem, što je rezultiralo većom atmosferskom stopom rasta zbog slabijeg unosa atmosferskog CO2 zemaljske vegetacije, kao i velikih CO2 emisija iz požara, primjerice u Indoneziji.

Najveće zagrijavanje u usporedbi s tridesetogodišnjim prosjekom 1981.-2010. dogodilo se na Aljasci i drugim velikim dijelovima Arktika. Većina zemljišta bila je toplija od prosjeka, posebice istočni i južni dio Europe, južni dio Afrike i Australije. Nasuprot tomu, središnja i jugoistočna Kanada doživjela je godišnje temperature ispod svoga prosjeka. U Europi su sva godišnja doba bila toplija nego inače, a ljeto i jesen četvrti najtoplije zabilježeni. Ni jedna sezona nije bila rekordna u pogledu prosječne temperature, ali Europa je ipak zabilježila svoju najtopliju kalendarsku godinu.

Carlo Buontempo, voditelj C3S-a, potvrdio je kako je prošla godina bila druga globalno najtoplija, pri čemu su mnogi pojedinačni mjeseci oborili i rekorde. "C3S-ovi temperaturni podaci za 2019. godinu prvi su potpuni set za objavu koji uključuje godišnje anomalije i globalna polja u prosjeku. To je moguće jer smo operativni program koji obrađuje milijune kopnenih, morskih, zračnih i satelitskih promatranja dnevno. Najsuvremeniji računalni model koristi se za objedinjavanje svih promatranja, na sličan način na koji se vrši i predviđanje vremena," tvrdi Buontempo.

Da je posljednjih pet godina bilo najtoplijih pet godina ikada zabilježenih, alarmantnim znakom smatra Jean-Noël Thépaut, direktor ECMWF Copernicusa, dodajući da jedan ili više toplijih mjeseci može biti zabrinjavajuće, no ne predstavlja klimatski trend, jer mjesečna odstupanja temperature variraju, a neke regije se na neko vrijeme mogu pokazati ispod prosjeka.

"Svakodnevno izrađujemo podatke s potpunom globalnom pokrivenošću temperature te na mjesečnoj i godišnjoj bazi objavljujemo sažetke temeljene na tim podacima koji trenutačno sežu do 1979. Za utvrđivanje mogućih dugoročnih trendova povezanih s klimatskim promjenama promatranja koja datiraju u prošlost neprocjenjiva su. Stoga uspoređujemo naše podatke s podacima koji sežu iz predindustrijskog razdoblja kako bi utvrdili te dugoročne klimatske trendove", kaže Thépaut.

Globalne površinske temperature zraka lani su bile izjednačene s prosincem 2015., čineći ova dva mjeseca zajedno najtoplijim prosincima ikad zabilježenim. Prosinac 2019. bio je za 0,7°C topliji od prosjeka prosinaca u razdoblju od 1981. do 2010.