Naizgled općenita tema je ljepote - zahvaljujući misli Platona i Aristotela - još od antičkih vremena prisutna u zapadnjačkoj tradiciji promišljanja o prirodi i umjetnosti te je kao takva i danas, u prilično izmijenjenim materijalnim, tehnološkim i tehnologijskim aspektima, zanimljiva u kontekstu promišljanja o umjetnosti kao specifičnoj ljudskoj djelatnosti. Upravo je Ljepota bila tema i naziv ovogodišnjeg, u Laubi netom završenog, 3. studentskog bijenala, u organizaciji Odsjeka za vizualne i medijske umjetnosti Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.

Desetak su dana brojni posjetitelji mogli pogledati 19 djela studenata iz Hrvatske i Europe. Tako su se uz radove studenata iz Osijeka, Splita i Zagreba, našli i oni studenata iz Karlsruhea, Londona, Ljubljane, Novog Sada, Osla, Tallinna, Varšave, Wroclava i Züricha. Zadatak je izložbe bio sumirati različite poglede na ljepotu i uopće predstaviti način kako ju budući umjetnici doživljavaju. U najavnom tekstu piše da se na ovom bijenalu "želi propitati kako umjetnost danas i nova generacija umjetnika gledaju na pojam ljepote; koliko je ljepota još uvijek moguća ili potrebna u umjetnosti; na koji je način procjenjivati i kako je tražiti."

Gledajući djela, zaključiti se moglo da ljepota u očima mladih u kontekstu današnjega vremena nadilazi uobičajeni način shvaćanja lijepoga kao onoga što se već pri činu percipiranja nužno mora sviđati. Odgovor na pitanje što je lijepo u današnjoj svakodnevici i umjetnosti izlagači su tražili izvan područja sviđanja jer su ispravno zaključili kako je ljepota u ovom slučaju bila samo provokacija koja nije bila usmjerena prema proizvođenju lijepih predmeta u skladu s oponašanjem prirode kao savršene umjetnice, nego je cilj izložbe bio umjetničkim djelima naglasiti stav kako je granica između lijepoga i ružnog već odavno nestala zahvaljujući tradiciji koju nam je u naslijeđe ostavio romantizam, čiji su predstavnici, i u likovnim umjetnostima i u književnosti, započeli s oblikovanjem koncepcije estetike ružnoga.

Postupak selekcije već je u prvoj fazi bio vrlo strog, tako da je od sedamdesetak pristiglih prijava pravo na sudjelovanje dobilo 19 djela. Uz tri glavne nagrade, žiri je ove godine dodijelio i dva posebna priznanja, koja su pripala Valentini Damjanović (Osijek) i Marieti Vulić (Split). Treća je nagrada pripala Rei Vogrinčić (Ljubljana), druga Johanni Locher, a prvu nagradu “Ivan Ladislav Galeta”, nazvanu po važnom hrvatskom umjetniku, eksperimentatoru i pedagogu preminulom 2014., a koji je ujedno bio i utemeljitelj Katedre za multimediju na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu, dobio je Kelvin Atmadibrata s Royal College of Art iz Londona za performans Prisiljavanje Hijacinta, koji je izveo na otvorenju bijenala.