Dugo ga nismo na sceni čuli, neki će reći i predugo, no čekanje se isplatilo, jer Novogodišnji je koncert HNK u Osijeku bio sjajan, što potvrđuje i zadovoljstvo na licu slavljenika Berislava Puškarića, koji je te večeri obilježio i 20 godina umjetničkoga rada i vjernosti osječkom teatru.

- Jako sam uživao - priznao je odmah prvak Opere HNK u Osijeku, koji je solopjevanje diplomirao 1999., na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, kao najbolji godine na pjevačkom odjelu, a uspješno je debitirao na opernoj pozornici već za vrijeme studija, 1998., u HNK-u u Zagrebu, kao Kralj Egipta u Verdijevoj Aidi, a zatim i kao Veliki Baalov svećenik u Verdijevu Nabuccu (HNK Zagreb).


U početku koncerta održanog u petak, bio je malo suzdržaniji, priznaje, no kako je koncert odmicao, bilo je sve ljepše i ljepše i njemu, a i publici, ali i gošći, mezzosopranistici Martini Tomčić, koja je nakon 18 godina stala na osječku scenu, i to opet s kolegom Puškarićem.

- Bilo je divno, no svi smo pod dojmom te strašne tragedije kolege Bogdanovića, no vjerujem da nas i Aco gleda negdje od gore, i da mu je drago da život mora ići dalje i da umjetnost mora ići dalje. Veliki mu pozdrav šaljem - vidljivo emocionalno dirnut Berislav spustio je pogled na trenutak, a u glasu mu se čuo grč.


U takvoj bolnoj atmosferi pripremali su Novogodišnji koncert, birali repertoar, dolazili na probe, a nikomu nije bilo lako. Na domjenku nakon koncerta i ravnatelj Opere Filip Pavišić čestitao je osječkom basu Puškariću na izboru pjesama i na izvedbi.


- Išao sam za tim da u programu budu skladbe kojima ću pokazati što sam i kako napravio u proteklih 20 godina, koliko sam se razvio - dodaje Puškarić. Pet arija koje je otpjevao teže su utoliko što je Berislav bas, sve su različiti stilovi.

- Te se arije rijetko izvode, jer ih pjevači izbjegavaju, posebice ariju grofa Silve Infelice!...e tuo credevi, iz Verdijevog Ernanija, u kojem je taj belkantistički dio u kojem se treba ‘voziti linija‘, nakon kojega slijedi brzi dio. Za to je potrebno iznimno dobra koncentracija. Mislim da je uspjelo i drago mi je - zadovoljan je i ponosan Puškarić.

Zadovoljan je i maestro Mladen Tutavac koji je upravljao koncertom, solistima i Opernim orkestrom. Program je osmislio u dogovoru sa solistima, a sudeći prema odazivu publike i atmosferi te večeri, njegov je odabir bio pun pogodak. Što god bilo razlogom, nije ni važno, no Novogodišnji koncerti osječkoga HNK-a ne gubi na atraktivnosti. Publike im nikad ne manjka, a karte se kupuju tjednima unaprijed, čim ih puste u prodaju. Lijepa je to tradicija Slavonaca svih generacija, a i ovaj put u publici se našlo i dosta malene djece.


Lijepu glazbenu večer otvorio je Španjolski capriccio op. 34 Rimski-Korsakova, nakon kojega je džentlmenski led probio solist Berislav Puškarić, izvodeći ariju Gremina iz opere Evgenij Onjegin, P. I. Čajkovskog. Odmah se na licu slavljenika pojavio osmijeh zadovoljstva, svojom izvedbom, ali i podrškom publike, koja traje dva desetljeća, a tijekom kojih je ovaj sjajni bas gledateljima podario brojne uloge, osvojio brojne nacionalne i međunarodne nagrade, koncerte održavao diljem Europe (Austrija, Italija, Engleska, Francuska, Mađarska, Slovenija...).


Nakon Straussova valcera Seid umschlungen, millionen!, Walcer, na scenu je izišla Martina Tomčić, izvevši ariju Olge, a nakon Straussova Ruskog marša, Puškarić i Tutavac odigrali su mali performans. Naime, Berislav je maestru ‘ukrao‘ dirigentski štapić i mjesto za notnim pultom te dirigirao posljednjih nekoliko taktova arije Figara Non più andrai..., iz Mozartova Figarovovog pira. Maestro Tutavac ubrzo se vratio s kapom skretničara i zaključio izvedbu. Publika je uživala u njihovom malom igrokazu, a Novogodišnji su koncerti, ma koliko ozbiljan program bio, imali uvijek i tu zabavljačku notu.


Polka Bahn frei! Eduarda Straussa zaključila je prvi dio koncerta, a nakon pauze i Straussova valcera Die publizisten, pao je i prvi Bravo! za Puškarićevu izvedbu arije grofa Silve. To je dodatno opustilo i oraspoložilo Puškarića, koji je ipak imao dodatan stres i odgovornost zbog obljetnice. Uspješna izvedba potvrdila je i opravdala Berislavovu popularnost i omiljenost kod publike. Pljesak je bio snažan i dug. Velikim dijelom zasluga je to i maestra Tutavca koji je program sastavio i sve konce imao u svojim rukama. Energično i strastveno vodio je orkestar. Pokušao je i zapjevati, tj. zapjevao je, za što je od gospođe Tomčić (inače dugogodišnje članice žirija Supertalenta), dobio jedno - poticajno NE! Pedagoški mu je savjetovala neka se vrati notnom pultu i onom što mu leži - dirigiranju.


Iz Bizetove je Carmen izvela Martina Tomčić ariju Seguidilla, orkestar je odsvirao i Eingesendet polku i Na lijepom plavom Dunavu, no najglasniji je pljesak bio za duet. Gotovo dva je desetljeća publika čekala da na sceni čuje Martinu Tomčić i Berislava Puškarića. Došla je publika i na svoje u Radetzky maršu.


Maestro Tutavac čestitao je svima Novu godinu, a među darovima Berislav, kao lav u horoskopu (rođen 1974. u Sarajevu), dobio je i plišanog lavića od sestre.
- Već na proljeće dolazim na probe Samsona i Dalile. Ovaj je puta francuska heroina malo ‘žešća‘ od Carmen. Ono što sam do sada čula, sviđa mi se promišljanje redatelja Roberta Boškovića o liku Dalile i to što je emotivno, životno na nekoliko strana podijeljena. Uspije li mu to i uspijemo li mi protagonisti to na scenu donijeti, mogla bi to biti jedna operna nadogradanja na Carmen. Punoljetni smo, 18 je godina prošlo, možemo si svašta dopustiti - najavljuje radosno mezzosopranistica Martina Tomčić.