Objavljeno 28. prosinca, 2019.
Zašto je zapravo dobro što je predsjednički kandidat desnice Miroslav Škoro ispao iz utrke, odnosno nije ušao u drugi krug i eventualno pobijedio? Odgovor je prilično jednostavan, da ne kažemo prost. Naime, Škoro bi u vrlo kratkom roku uveo Hrvatsku u rang zemalja rigidne desnice, poput primjerice Poljske. No, ne odustaje.
Već u izbornoj noći prvoga kruga, kada je bilo jasno da za Kolindom Grabar-Kitarović zaostaje samo dva postotna poena, najavio je da će politički kapital koji su mu dali birači iskoristiti na parlamentarnim izborima. Prema najizglednijem scenariju osnovat će stranku i desnici ponuditi suradnju. Nova platforma na parlamentarnim bi se izborima navodno predstavila kao alternativa HDZ-u, što je nastavak Škorina angažmana iz predsjedničke kampanje, a koji je bio, blago rečeno, više nego upitan, štoviše, s obzirom na njegove nespretne izjave i o unutarnjoj i vanjskoj politici, zabrinjavajući. Ali prilično dobar rezultat tzv. neovisnog Škore od njega je i prije i nakon prvog kruga izbora stvorio stožernu figuru radikalne desnice. Zato i Hrvatski suverenisti žele da ih baš on vodi na parlamentarnim izborima. Nadaju se kako bi dobitna kombinacija bila kada bi Škoro pokorio kontinentalni dio zemlje, a Ruža Tomašić jug Hrvatske.
Sve to može imati, ali i više ne imati smisla, jer i u slučaju 20 mandata kojima se nadaju, možemo se samo nadati daljnjoj ekstremističkoj destabilizaciji Hrvatske, kojoj smo već svjedočili u vremenu Vlade Tihomira Oreškovića, Tomislava Karamarka, Mosta i još mnogih drugih koji nisu shvaćali ili nisu željeli proeuropski put i napredak Hrvatske. Dakle, pitanje je promjena nabolje ili nagore? Prema opreznijim političkim analizama, jasno je da se Hrvatska nalazi na raskrižju. Može skrenuti prema u Poljskoj već viđenom modelu dominacije i eskaliranja “nazadne i divlje turbodesnice”, jer desničarenje se, kako je vidljivo, prilično razmahalo, iako se premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković još uvijek s time dobro nosi. Ipak, stvari počesto mogu izmaknuti kontroli. Podsjetimo, dio ljudi u Škorinu timu već je prije najavljivao da postoji mogućnost da dio njegova biračkog tijela podrži Milanovića u srazu s Grabar-Kitarović.
Uglavnom, osveta ekstremne desnice više je nego očita. A to je dobro primijetio i bivši SDP-ovac Mirando Mrsić, koji zaključuje: “Škoro se pretvorio u marionetu desničara...To je Karamarkov krug u HDZ-u koji je našao novog vođu”. Ali, bar za sada, zaustavljen je nalet konzervativizma i primitivizma, što dokazuje da Hrvatska na tako nešto ne pristaje.
Piše: Damir GREGOROVIĆ