Već od početka prosinca obitelji se nadmeću tko će imati ukrašenije dvorište ili kuću. Pa svijetli na sve strane, važno je da svijetli, a što ne svijetli u srcu, to nikoga nije briga. Nekada je bilo drukčije, najveći poklon i najveće svjetlo bio je Božić, rođenje Krista, prisjeća se orahovački kroničar Ivan Grgurić te priča kako su nekada izgledali blagdanski ukrasi.

- U središtu kuhinje krispan, božićno drvo. Izvedenica je to iz njemačkog jezika (Krist + Baum – krizbam - Kristovo drvo). Gažen je duboki snijeg ne bi li se negdje na pašnjaku odsjekla smreka. Teško ju je bilo naći. Drvo je trebalo biti pravilno oblikovano, ne makar kakvo. Usađena je smreka u drveni panj i dominira prostorijom. Krispan je bogato ukrašen. Vjerovalo se ako je krispan bogato okićen, bit će tako i rodna i bogata godina koja slijedi. Na krispanu nema mnogo kupljenih ukrasa, samo pokoja izlizana kuglica te salon-bomboni različitih boja. Na vrhu krispana mjedeni je žuti anđelak. Većinu ukrasa izradila su djeca i ukućani. Sjaje se češeri bora premazani tekućim srebrom koje se upotrebljavalo za premaz rore (dimna cijev štednjaka). Vise orasi umotani u staniol potrošene čokolade. U staniol su umotane i koštice bundeve nanizane u velike i male vjenčiće. Između salon-bombona guraju se medenjaci različitih oblika (anđeli, srca …). Na granama božićnog drvca i ispod njega jabuke, velike i crvene i samo pokoja naranča. Bilo je tu rukotvornih čarolija raznim tehnikama vezenja – srceta, zvončići, zvijezde, oheklani razni predmeti. U unutrašnjosti krispana i oko njega božićne čestitke. Motivi Svete obitelji i zime. Mnoštvo čestitki. Nije bilo zamislivo da se za Božić ne pošalje čestitka rođacima i prijateljima iz drugih mjesta – priča Grgurić te dodaje:

- Na krispanu nije bilo svjetlećih efekata. Kupljeno je nekoliko prskalica. Prskalice bi bile upaljene kad su svi ukućani na okupu kako netko od njih ne bi propustio ljepotu skakanja iskri po zelenim granama krispana u mraku. Ispod krispana nije bilo poklona. To je poslije uvelo potrošačko društvo. Pokloni su bili božićno drvo i njegovi ukrasi. Salon-bomboni su ukusni, medenjaci također. No nisu se smjeli pojesti prije negoli je božićno drvo blagoslovljeno. Mamili su ovi ukrasi znatiželjne dječje oči. Ponekad bi iz staniola izvukli bombon, a u staniol stavili komad drveta ili kukuruzine. Tako je salon-bombon izgledao netaknut, a zapravo je završio u dječjim ustima.