VINKOVCI

Stjepan Cegledi, 75-godišnjak iz Vinkovaca, već 13 godina umirovljenik nakon što je radni vijek proveo na poslovima na željeznici, ali keramičar po struci, iz hobija izrađuje iz drveta makete predmeta i kuća, od seoskih kola do poznatih povijesnih građevina u najstarijem gradu u Europi.

Svi koji su vidjeli Cegledijeve makete slažu se kako su izrađene do nasitnijeg detalja i vjerne su originalu. Vinkovčane je posebice ganula makete starog vinkovačkog željezničkog kolodvora, izložena u predvorju vinkovačkog kazališta Joza Ivakić, na konferenciji za novinare kojom je najavljena praizvedba "Štajga", prema tekstu osječke književnice Ivane Šojat, koja je preko djeda vezana uz vinkovački kolodvor, jer on je bio željezničar u Vinkovcima. Vinkovčani su ovu maketu mogli pogledati u muzeju željeznice na vinkovačkom kolodvoru, na izložbi o vinkovačkom željezničkom čvorištu, a oni stariji koji se sjećaju starog kolodvora, stotinjak metara istočnije, mogu usporediti kolodvor iz njihova sjećanja i Cegledijev. Maketu starog željezničkog kolodvora radio je 18 mjeseci, uložio je jako mnogo vremena u najsitnije detalje da bi kolodvor izgledao što autentičnije. Od kada zna za sebe, kaže, volio je izrađivati predmete od drveta, ali od kada je otišao u mirovinu, posebice zadnjih deset godina, ima više vremena i ozbiljnije se bavi maketarstvom. Prvo je izradio na nagovor prijatelja zaprežna kola, i u nastojanju da bude do najsitnijeg detalja vjerna originalu, dosta se pomučio.


- Otkad su dvije kćeri bile male i do vremena kada smo dobili unučad, uvijek sam nešto za njih izrađivao. Imam dvije unuke i dva unuka, i dok su bili mali izrađivao sam im što god im je palo na pamet. Kola za Barbike, vjetrenjače i svakakve sitne igračke. Pravio sam čak i kuću za žirafe. Osovina na zaprežnim kolima je dva milimetra, a ja sam morao bušiti rupe od milimetra kako bi to sve "pasalo" i moglo pravilno stajati na kotačima, kao na velikim kolima. Proveo sam 300 radnih sati izrađujući ta kola. Sljedeće što sam pravio bila je kovana sjekira. Ugrijao sam željezo, iskovao ga i formirao u sječivo. Iz komada lima napravio sam i kazan za rakiju. Svaki dio je napravljen da bude vjeran originalu. Maketarstvo, posebice kako ja radim, često građevine, zahtijeva mnogo truda, ali kada nešto voliš onda ti ništa nije teško. Maketarstvo je hobi koji u sebi ujedinjuje ljubav prema tehnici, interes za povijest i kreativnost, a prvi veliki projekt bila je šokačka kuća. Riječ je o velikoj maketi seoske kuće s okućnicom i svime što ima u slavonskom dvorištu. Tu je đeram i onaj kazan za pečenje rakije. Bilo je jako mnogo posla, a ja imam jako mnogo živaca i strpljenja. Kada bi postojao stroj koji mjeri živce, prije bi se on pokidao nego ja – šali se Stjepan Cegledi.

Prema staroj fotografiji iz 1938. izradio je i maketu crkve sv. Ilije na Meraji. Riječ je o gotičkoj crkvi i jednom od najznačajnijih povijesnih znamenitosti u Vinkovcima, sagrađenoj, pretpostavljaju povjesničari, nakon provale Avara, početkom 14. stoljeća.


- Sve je autentično, od brave do crijepa. Sve je rađeno od drveta, dok je crijep od glinamola. Ukrase prvo obojim, obilježim gdje idu na zgradu i onda lijepim. Za nju mi je trebalo sedam-osam mjeseci i svaki dan sam pomalo radio - objašnjava Stjepan.


Prva maketa zgrada koju je izradio bila je maketa kuće kako je on zamišljao da bi izgledala kuća u kojoj će živjeti sa svojom obitelji. Ta mu se želja i ostvarila, jer prema nacrtu kojega je izradio, sa suprugom Mandicom sagradio je kuću u blizini željezničkog kolodvora, a u kojoj i danas žive.


- Nema ništa ljepše nego kada znaš da si napravio nešto sa svoje dvije ruke – kaže Stjepanova supruga Mandica, a Stjepan dodaje kako mu je maketarstvo pomoglo da si upotpuni i kreativno utroši vrijeme i htio bi po maketama ostati ljudima u sjećanju kada ga više ne bude bilo. Nada se da će ih netko kupiti, i da će možda krasiti neku izložbu ili zgradu, gdje će ljudi znati cijeniti njegov rad, talent i ljubav prema ovom hobiju. Ponosan je na svoje radove i ne bi ih mogao samo nekome darovati, jer je uložio jako mnogo vremena i strpljenja u sve makete, pa je posebice vezan uz njih. No, ako bi netko pokazao zanimanje za makete da bi ih izložio kako bi javnosti bile dostupne, pristao bi ih prodati.
Nekoliko su puta bile izložene u raznim izlozima u Vinkovcima, i Cegledi misli da bi bile odličan dodatak vinkovačkom Muzeju, Turističkoj zajednici, ili željeznici.