Dva brata, Danijel i Josip Uremović, u poduzetništvu su od kada znaju za sebe. Danas oni surađuju, iako u Našicama vode dva potpuno različita posla. Danijel se bavi cvjećarstvom i pogrebnom opremom, a Josip kuha pivo i vodi pivnicu.
Njihovi su roditelji od 1992. godine poduzetnici, iako je majka jedno vrijeme i imala stalni posao, a otac se bavio svačim, malo je radio sezonski posao, bio pekar, prodavao na tržnici i slično.
Susret s realnošću
- Kroz takav život dobili smo uvid u zarađivanje kruha. Ipak, mi smo odlučili završiti više škole, ja sam završio pravo, a brat Josip ekonomiju. I u tim smo se branšama planirali razvijati - rekao nam je o samim početcima planiranja budućnosti stariji brat Danijel.
Dok su tražili posao 2007. godine, a i prije, pomagali su u cvjećarnici. Upravo to vrijeme krize "natjeralo" ih je da zanemare obrazovanje i posao koji nisu mogli naći te da plaću zarade u obiteljskoj tvrtki. Nakon suočavanja s realnošću odlučili su prigrliti ono što im se nudi i proširiti obiteljsko poslovanje. Danijel je prvi ušao u poslovanje i odmah pokrenuo proizvodnju lampiona.
- U cvjećarnicu dolaze ožalošćeni ljudi u potrazi za nekim znakom pažnje ili lampionom koji će uistinu gorjeti. Kad su kod nas kupovali lampion, ja sam htio da on gori puno duže. Zato naš mali lampion koji stoji 6 kuna gori i do tri dana jer u njegovu izradu ulažemo samo najskuplje materijale - rekao nam je Danijel.
Nakon određenog vremena odlučio se i za veleprodaju pogrebne opreme, i tu ostvario svoj uspjeh. No nije bilo lako. U to vrijeme, kao i danas, i cvjećara i pogrebnika bilo je mnogo, pa je kvalitetan rad bio temelj opstanka.
- Ljudi prepoznaju kvalitetu naših proizvoda i imena "Cvjećarnica Dora", pa se vraćaju - dodaje Danijel.
- Cvjećarstvo i pogrebna oprema nešto je što ljudi prihvaćaju i trebaju. Pogotovo što se tiče pogrebne opreme, to je nešto neizbježno, svi živimo i umiremo. Cvijeće svi vole, priuštiti si nešto lijepo, pokloniti ili urediti kuću - kaže Josip. Danas zapošljavaju petnaest djelatnika, a pred njima su i nova širenja. Puno novca ulažu u sam rad, zaposlenike i opremu, a o tome govori i činjenica da si dobit nisu isplatili pet ili šest godina.
- Imamo stabilnu plaću, nismo rastrošni i zadovoljni smo - zaključuju obojica.
I kad bi čovjek mislio da im je posla dovoljno, oni su se odlučili za sljedeći, kažu, pomalo riskantan posao. Mlađi brat Josip u početku je bio zaposlen u knjigovodstvu, no njegova druga ljubav, koja se sporo, ali pažljivo razvijala u podrumu, uz bratovu podršku, ugledala je svjetlo dana. Uz svoju sigurnu plaću odlučili su uložiti u svoje želje, pa su u vlastitom prostoru pokraj cvjećarnice otvorili ugostiteljski obrt, pivnicu BeerGarden.
- Nismo bili sigurni kako će ljudi reagirati na domaće pivo, ali htjeli smo iskoristiti odličnu lokaciju, blizinu bolnice, gdje je velika frekventnost ljudi. Razmišljali smo ako baš domaće pivo i ne bude išlo, lokacija će zaživjeti kao neki običan kafić - rekao je Josip, našalivši se da ipak u ideju piva nije sumnjao, jer u nekom je istraživanju pročitao da je Hrvatska po potrošnji piva jedna od najjačih u ovom dijelu Europe, iako slovimo kao vinska regija.
Bitan je trud
Nakon dugog istraživanja, komunikacije s drugim pivarima i recepata, skuhano je prvo, i to u podrumu.
- Nabavio sam sirovine i prvo smo pivo skuhali brat i ja u njegovu podrumu, u kuhinjskom posuđu i kantama i bilo je grozno. Okus je bio jako gorak jer nismo dobili kvalitetan omjer hmelja i sladovine, no ipak smo ga popili, jer prvo je prvo - prisjeća se Josip. U početku su pivo kuhali i do tri puta mjesečno, a od početnih 20 litara došli su do 100 proizvedenih, i dalje u podrumu. U pivnici danas toče brojna craft piva iz Hrvatske i svijeta. Nakon određenog vremena otvorila mu se prilika i za otvaranje vlastite pivovare te nabavu pogona za domaću izradu piva koje je kupio od MBC Pivare iz Požege. Ona se nalazi u Radićevoj ulici u Našicama, a pola prostora dijeli s bratom, jer tamo se proizvode već spomenuti lampioni. Pivovara trenutno proizvodi blond ale, amber ale, stout ale, a u planu mu je napraviti jedan special zimski te jedan ljetni. Pivo koje Josip pravi u svojoj pivovari nastaje prema njemačkim zakonima kombinacijom osnovnih sastojaka; hmelja, vode, ječma i kvasa.
- Domaća piva su kvalitetnija, rade se bez aditiva te šećerenih žitarica - kaže.
Braća su zaključila svoje poduzetničke priče riječima: "Bitan je samo trud."
- Smatram da bi svi trebali ostati u Hrvatskoj i ovdje raditi. Jer u određenim branšama poput bačvarije ili proizvodnje rakije ima posla. No naš obrazovni sustav ne slijedi tržište, i tu dolazi do problema. Kad se to promijeni, posla će biti i previše - rekao je Danijel.
Ivona Ćosić
IĆI DALJE BEZ OBZIRA NA PADOVE
Na trenutnoj situaciji ne žele stati, pa planiraju proširenje. Nedavno su kupili zemljište u našičkoj Industrijskoj zoni veličine 1800 kvadrata. "Drago nam je da smo uspjeli kupiti ovo zemljište, a temeljni uvjet za dobivanje bila je gradnja proizvodnog pogona. To smo i odlučili, želimo proširiti pivovaru Stric, ali i nastaviti izradu lampiona. Tako da će hala od 400 kvadrata biti dostatna za ove dvije djelatnosti", ispričao nam je mlađi brat. Velikom investicijom, osim gradnje hale, smatraju i kupnju novog pogona za pivovaru. Trenutno su u fazi informiranja o pogodnim kreditima za poduzetnike i o potporama. Smatraju da su dobri kandidati za poticaje, koji će im pomoći u razvoju. "Ovaj proizvodni koncept temelj je za daljnje širenje priče o pivu, jer dobit ćemo novu širinu i količinu te ono najvažnije - bocu. Jer do sada smo naše pivo mogli prezentirati samo u bačvama i posluživati kao točeno. Ovim načinom otvaramo si nova vrata prema tržištu", dodaje Josip, kojem je nakon godinu dana hodanja po sajmovima i prezentiranja piva, ovo glavni cilj - vlastito pivo u boci. I kada ga naprave, žele da se ono pije u Slavoniji i Baranji te u priobalju, a izvoz će za sada pričekati. Tako se mladi pivar nada već sljedeće godine suradnji s osječkim i đakovačkim ugostiteljima. Druga sfera proizvodnje tiče se starijeg brata, kojem je želja da ručno rađeni lampioni i dalje budu jedna od glavnih prepoznatljivosti "Dore". Njihov nezaustavljivi poduzetnički duh može biti inspiracija mnogima, a oni sada život ne bi mogli zamisliti u jednoličnom tjednu, unaprijed dogovorenom radnom vremenu, kao ni "tlačenju" nadređenih. Rade ono u čemu su najbolji i ono što najviše vole. Iako su imali poduzetničku potporu i imaju u svom vlasništvu poslovni prostor na izuzetnoj lokaciji, njihov savjet je: "Istina je da za nešto svoje treba hrabrosti, i to puno, no nekad jednostavno ne treba razmišljati, nego samo krenuti. I, bez obzira na padove, ići dalje."
Braća su zaključila svoje poduzetničke priče riječima: "Bitan je samo trud"