Martina Miholić diplomirala je na grafičkom odjelu ALU, a magistrirala na Central Saint Martins College u Londonu; Martina Granić, iako diplomirana ekonomistica i dizajnerica, radi kao koreografkinja, redateljica, dramaturginja, plesna pedagoginja, izvođačica, dizajnerica i profesorica na Vernu; Nika Šimičić ima diplomu povjesničarke umjetnosti i prof. ukrajinskog jezika i književnosti, a usto je i voditeljica galerija Bačva i Karas u HDLU; Irena Tomašić je freelance kustosica, performerica, spisateljica, stručnjakinja za digitalni marketing iz Zagreba; Lina Kovačević radi u novim medijima, slikama i objektima i ima diplomu zagrebačkog Studija dizajna u Zagrebu, ali je i magistrirala na Central St.Martins School of Art and Design u Londonu. Kako to izgleda kada ovako pet na prvi pogled različitih, a opet esetikom bliskih pet umjetnica promišlja jednu temu - feminizam. S obzirom da se taj pojam, prema njihovu mišljenju, u posljednje vrijeme iskrivljuje, neadekvatno koristi, troši neprestanim ponavljanjem u svakom mogućem kontekstu te često ima pejorativne konotacije, odlučile su ga demistificirati i to kroz izložbu Island of Innana, koja se u Galeriji Kazamat može pogledati do 29. prosinca. Ovu su izložbu prije Osječana mogli tijekom lipnja/srpnja pogledati i posjetitelji zagrebačke HDLU.

- Kada smo nas pet rekle da zajedno radimo izložbu, nije bilo upitnika u smislu kako, zašto baš nas pet, premda dolazimo iz različitih disciplina, jer nam je jako mnogo toga u podlozi zajedničko, od estetika do razmišljanja, svjetonazora, glazbe, kulture urbanoga života - kaže Martina Miholić. I da su posve različite, izložba bi bila zanimljiva jer bi se tada nadopunjavale, svjesne su autorice. Veže ih dugogodišnje poznanstvo i iz današnje je pozicije teško reći u kojem trenu i gdje je nastala ideja, ali se jesu povezale djelomično kroz ono privatno što ih veže, no uvijek je tu i doza profesionalnoga, jer je svaka, kaže Martina Miholić, pratila likovno izražavanje ostalih umjetnica.


- Sve se to nekako organički dogodilo i povezalo nas. Godinama smo pričale o zajedničkim temama i pomislile zašto ne bismo pogonile svaka svoj talent. I tako je nastala izložba - kaže grafičarka Miholić, na što se njezina imenjakinja Granić nadovezala rekavši da su odmah u startu znale da žele cjelovit rad u kojem nema razdvajanja i ne zna se što je čiji rad:


- Htjele smo da to izgleda kao jedan otok, poseban svijet i da je nakon apokalipse izašlo upravo to jedno djelo. Sudeći po izložbi u Zagrebu, čini se da smo uspjele predočiti to kao another world, kao drukčiju atmosferu od uobičajene. Pet nas je autorica, sve smo različite, ali afiniteti su nam slični.


Ravnopravne su bile, dodaju kroz smješak, nijedna nije bila ‘šefica‘. Doista su se dobro upoznale kroz polugodišnje istraživanje i mnogo razgovaranja, istražujući tuđe radove, svoje i tuđe estetike.


- Nova strujanja, ne samo u teoriji feminizma, u što se nismo htjele zatvoriti, nego smo htjela istražiti i kako se to prenijelo u marketinšku i pop-kulturu, glazbu, farmaceutiku, likovnost, književnost danas. Puno smo to međusobno elaborirale i kada smo nakon šest mjeseci slušale jedna drugu, imale smo osjećaj da jedna drugoj ‘krademo rečenice‘, jer smo upravo to baš mi htjele reći. Spojile smo se - kaže Martina Granić.

S obzirom na blisku im temu, ne čudi što su se u radu i prilično intimno ogolile. Dogodilo se to jer su odlučile biti iskrene i poklapati se u stavovima. Iskrenost je siguran put do publike, obaju spolova.


Iskrenost se pokazala bitnom već u početku, kada su htjele na razini atmosfere postići plemenitost, nešto što izražava nježnu žensku energiju.
- Žena jest plodna, ima drukčije probleme, od kojih su neke preuzeli i muški. Transgender community je to dovela na drugu razinu, što je super. Mi smo priznale neke stvari, nismo se odmicale, htjele smo da izložba ne bude kritika - kaže Martina Granić.

Brojna zbivanja u svijetu pokazuju da se žena ponovno vraća u središte, a jedno vrijeme nije smjela biti.

- Morala je imati dlake pod pazuhom, biti pomalo maskulinizirane jer se to smatralo prirodnim. Mi se ne odličemo od prirodnosti zadanih ne samo biologijom, nego i farmaceutikom i marketingom. Često ljudi koji su u vrhu marketinških art direkcija nisu nasumce izabrani, došli su iz naših svjetova i morali su se pomučiti. Današnji variety of forms i not shaming nema za cilj samo povećati kontingent potrošača, nije se do toga došlo samo tako, ne mogu sve žene izgledati isto - naglašava Granić, koja smatra da između umjetnosti, marketinga i novca uvijek postoji neka institucija, sprega, pitanje je samo kako će ju tko 'zarolati' i predstaviti. Umjetnice su istraživale i odnos prema ženskoj golotinji i kako će feministica iz Ukrajine prezentirati svoje golo tijelo, kojoj je to bunt, jer je ona bila 'u zatvoru'.

- Kada ona pokaže prsa, nema u tom ništa seksualno, ona ne misli time zaraditi novac, nego privuči pozornost na neki veliki problem koji treba riješiti. S druge strane, Kim Kardashian posve drukčije prezentira svoje tijelo, kao i primjerice neka skupina cura na natjecanju X factor koje kopiraju feministice iz Ukrajine u kampanji za svoj novi album. Tu spregu smo potpuno istražile, nismo izvukle zaključke što je dobro, a što je loše, nismo bile isključive, nego smo htjele likovnim izričajem prezentirati energiju, boju, teksturu - zaključuje Martina Granić.

Narcisa Vekić