Vezani članci
TEMA TJEDNA: PREDSJEDNIČKI IZBORI (II)
INTERVJU: KREŠIMIR PETKOVIĆ
Da su izborne kampanje pravo bojno polje, poprište svega i svačega, razumnog i nerazumnog, pragmatičnog i iluzornog, pompoznih predstava i nerijetko teatra apsurda, bezbroj je dokaza kroz povijest demokratskih društava, napose zapadnjačkog tipa, premda izborne kampanje i u nedemokratskim, pa čak i totalitarnim društvima znaju biti cirkus nad cirkusima.
No otkako su mediji od sredine 20. stoljeća postali presudan čimbenik u izbornim kampanjama, još tamo od početka 60-ih godina kada je J.F. Kennedy zahvaljujući efektnim televizijskim nastupima pobijedio televiziji nesklonog R. Nixona, bez uloge medija ne prolazi ni jedna iole ozbiljnija kampanja za parlamentarne i predsjedničke izbore diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj.
Podsjetimo, u pohodu na Pantovčak za novi petogodišnji predsjednički mandat natječe se 11 kandidata. A ima tu svega. Društvo iz kojeg će građani moći birati za tjedan dana, odnosno 22. prosinca, i više je nego šaroliko. U bitci su tri žene, aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, bivša šefica Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa Dalija Orešković te Katarina Peović, prva socijalistička kandidatkinja za predsjednicu države. Građani će ovaj put moći birati i bivšeg premijera SDP-a Zorana Milanovića, koji uz aktualnu predsjednicu slovi za glavnog favorita za ulazak u drugi krug, a za vratom im je svima i nezavisni kandidat, pjevač i poduzetnik Miroslav Škoro, a tu je i bivši sudac, danas europarlamentarac Mislav Kolakušić. U izboru je i Dejan Kovač koji je dao otkaz na Princetonu i vratio se u Hrvatsku, a koji na izborima ima podršku HSLS-a, bivši pravaš, a danas predsjednik stranke Desno Anto Đapić, ali i Milan Bandić, zapravo preimenovani Dario Juričan koji svima koji će glasati za njega nudi otvorena vrata korupcije. U utrku se "ugurao" i saborski zastupnik Ivan Pernar, ali i Nedjeljko Babić, predsjednik Hrvatske stranke svih čakavaca, kajkavaca i štokavaca, koji je možda i najveće iznenađenje izbora jer se do predaje potpisa nije ni znalo da želi biti kandidat.
ŽESTOKI OBRAČUNI
I premda su se svi od navedenih kandidata u početku zaklinjali da neće u prljavu kampanju, kako se zahuktala i zaoštrila, prešla je i u okršaje na osobnoj razini, a o programima najmanje. Vrijeđaju se i svađaju, a do kraja, tko zna, možda padnu i glave! Međutim, ono što je u ovoj kampanji zanimljivo, Škoro ključnu podršku za 2. krug pokušava steći manje udarima na aktualnu predsjednicu, nego na premijera Andreja Plenkovića, uz to ponavljajući Milanovićeve teze. U stožeru Grabar-Kitarović stoga i kažu da se Škoro više ne skriva i da mu je cilj rušenje premijera jer je i njemu i HDZ-u poručio kako "njegova vlada nije parodija, nego tragedija." Plenković mu nije ostao dužan: "Vidim da me se Škoro jako ulovio... Ljudi moraju znati da je glas za Škoru glas za Milanovića i SDP. Svi koji dijele vrijednosti Tuđmanova HDZ-a glasat će za Kolindu Grabar-Kitarović. Dvije minute Škorina nastupa koji sam vidio djelovale su mi kao neka parodija na Večernju školu, s tim što je Večernja škola zabavna, ovo je loše. Čovjek puno bolje pjeva nego što govori", rekao je Plenković. Škoro ni o protukandidatkinji također nije birao riječi jer igra na sve ili ništa: "Jadna je država u kojoj se predsjednica bavi srpskim čokoladicama, Čokolinom, rođendanskim tortama i zatvorskim kolačima te pokušava oteti posao pjevačima." Grabar-Kitarović Škoru je stoga upitala "gdje si bio" te dodala: "U domovini sam bila u najtežim vremenima, početkom devedesetih... Neki su tamburali po Americi. Kada je riječ o mom pjevanju, kolačima, moja kršćanska narav mi nalaže da posjećujem zatvorenike i ostale. Dabogda svi političari bili korumpirani kao ja!" poručila mu je.
Nije izostala ni opaska KGK na Milanovića, kojemu spočitava da "za njega vrijedi sve živo, i Tuđman i Tito, i komunizam odnosno socijaldemokracija i suverenizam, što god mu odgovara, pa i jastog u Taču." Milanović koji prilično improvizira odgovorio joj je: "HDZ-ovci, kad im je majka, figurativno rečeno, šaputala na uho, naučili su što se smije raditi - potkradati, dobivati kredite bez kamatne stope kao Grabar-Kitarović. Nas u ovom trenutku vode obične moralne kukavice." Ipak, bar bi Milanović trebao znati da se izbori ne mogu dobiti jedino na izrugivanju aktulanoj predsjednici. Međutim, prostor mu je sužen pa dolazi do taktičkog zaokreta - Milanović navodno odustaje od napada na predsjednicu i Plenkovića jer tako gura glasove Škori. Tako su se sad na osobnoj razini pofajtali Škoro i Milanović. Prvi drugom spočitava da dugo spava pa želi da sučeljavanja kandidata budu nakon podneva, a Milanović Škoru upozorava da bi mogao biti malo pristojniji priupitavši ga kako bi bilo da on njemu malo kopa po krevetu...
POPULISTI I AMATERI
Sve u svemu, za sada se politički analitičari uglavnom slažu kako je riječ o izborima "na rubu apsurda" jer tu je predsjednica koja pjeva, pjevač koji prekraja Ustav, sudac koji prezire trodiobu vlasti, teški karakter koji se hvali svojom naravi... Zanimljivo, Kolindi Grabar-Kitarović uz počesto nespretne poteze i izjave kritičari ipak najviše spočitavaju ni manje ni više nego to što voli - zapjevati! Drugim riječima, predsjednici neki "neutralni" politički analitičari zamjeraju što se i u kampanji nastavlja ponašati previše opušteno te da je inače do krajnjih granica estradizirala pa gotovo i karnevalizirala funkciju šefa države na kojoj želi provesti još jedan petogodišnji mandat. Ona pak u tome ne vidi ništa sporno, a u njezinu obranu u dvotjedniku Globus stao je i šef njezina izbornog stožera Ivan Anušić: "Ona ne pjeva na službenim i protokolarnim događanjima, nego u opuštenom društvu, gdje se to svakome dogodi. A stara poslovica kaže da tko pjeva, zlo ne misli." Anušić se dotaknuo i drugih kandidata: "Milanovićeve izjave su skandalozne. Kad bi predsjednica takvo nešto izjavila, imala bi danima prosvjede ispred ulaza u stan. Recimo, njegova izjava da pristojnim ljudima nije mjesto u Koloni sjećanja u Vukovaru. A kao premijer je pokazao da je nesposoban. Škoro pokazuje potpuno nepoznavanje zakona i Ustava. Ne razumije o čemu priča. Krenuo je ekstra desno, pa skrenuo prema ljevici i centru, sada se vraća natrag... Ne razumije čime se predsjednik treba baviti, a to može voditi u katastrofu. Kolakušić je čisti populist koji bi bio sve u jednom, i premijer i predsjednik i ministar vanjskih i unutarnjih poslova i glavni sudac", govori Anušić i naglašava kako je Kolinda uvelike pridonijela tome da je Hrvatska prepoznata u svijetu te da više nego odlično predstavlja državu, što i jest uloga predsjednika. To što ponekad više u javnost isplivaju njezini gafovi, tvrdi Anušić, nije namjerno. Ona, dodaje, sama odlučuje na kojim će se neformalnim mjestima poput fešta i proslava pojavljivati.
Uzimajući sve u obzir, ispada da protukandidat Grabar-Kitarović, koji stiže iz estradnih krugova, u kampanji manje pjeva od predsjednice. Miroslav Škoro, naime, birače pokušava pridobiti obećanjima koje bi mogao ostvariti jedino kada bi u Hrvatskoj vladao predsjednički, a ne parlamentarni sustav. Javno se zalaže za proširenje ovlasti predsjednika za što je potrebno mijenjati Ustav o kojemu Škoro često govori i pritom pokazuje da pravno funkcioniranje sustava baš i ne poznaje.
ESTRADIZACIJA
A do kuda može otići populizam, ali i estradizacija kampanje, mogli smo se uvjeriti i kada je Škoro objavio zanimljivu videosnimku na svom facebook-profilu. Ozbiljna izraza lica izjavio je da prekida kampanju za predsjednika države. Naime, bio je to prekid koji je trajao samo 24 sata, a razlog je zaista iznenađujući. "Dame i gospodo, dragi prijatelji, večeras od 24 sata prekidam kampanju za izbor predsjednika Hrvatske. Kao što vam je poznato, osim što sam pjevač zabavnih i lakih nota, ja sam i vinogradar i vinar i silno poštujem našu tradiciju. U našoj tradiciji je da se na Martinje nitko ne bavi ozbiljnom politikom. Neće me biti 24 sata i nemojte me o politici ništa pitati. Vidimo se, ako Bog da, u utorak ujutro, tko preživi", objavio je Škoro, inače i doktor ekonomskih znanosti za kojeg Grabar-Kitarović kaže da se "obogatio tijekom rata."
I kandidat Mislav Kolakušić - koji je donedavno bio sudac pa bi zakone trebao imati u malom prstu - zalaže se za ustavne promjene kojima bi predsjednik imao gotovo neograničene ovlasti kakve nije imao ni Franjo Tuđman, ne dajući realne odgovore kako bi to postigao.
Što se pak Zorana Milanovića tiče, već je dosadno, ali moramo ponoviti još jednom - on je u kampanju krenuo ističući svoj karakter, koji mu se, prema mišljenjima političkih analitičara, u dosadašnjem političkom djelovanju više pokazao kao slaba točka nego kao prednost. Prvi čovjek Milanovićeva izbornog stožera Orsat Miljenić kaže kako neće komentirati druge kandidate te da se nikako ne može složiti da je Milanoviću njegov karakter mana ili uteg. "Država mora imati predsjednika koji ima karakter da bi imala stav. A to znači da čovjek ima smišljen stav o onome što se događa u društvu i da ga ima hrabrosti izreći. Zoran je rekao da će biti neka vrsta vrhovnog pravobranitelja, zaštitnika građana koji upozorava kada sustav ne radi u njihovu interesu. To je taj karakter koji je kod Zorana prednost jer građani znaju što i koga biraju. Njemu nije problem reći što misli. Jer ima stav. Oni koji nemaju karakter, nisu dorasli funkciji predsjednika", objašnjava.
Ukratko rečeno, ova je kampanja po načinu na koji se kandidati prezentiraju javno, odnosno kroz medije, s te strane zanimljiva i nimalo dosadna, bez obzira na izostanak ozbiljnijeg sadržaja. Drugo je, pak, pitanje kako to doživljavaju birači i kako će se sve skupa odraziti na glasanje, pa su moguća i prilična iznenađenja.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
ŽELJKO RIHA
KLJUČ JE MOBILIZACIJA BIRAČA NA DAN IZBORA
Sama predsjednička kampanja često može ponuditi dva smjera, jedan je reaktivan, a to znači da je kompas uvijek okrenut prema protukandidatima, te su glavne komunikacijske poruke usmjerene prema drugim kandidatima, i one su uvijek reakcije na njihove poruke - kaže komunikacijski stručnjak Željko Riha te dodaje:
- Drugi smjer je konstruktivniji, gdje kandidat priča o svom programu, ciljevima i strategiji. A ako je kandidat koji traži produženje mandata, tada komunicira i svoje uspjehe u prijašnjem mandatu. Naravno, tu se stvara cijela buka u komunikaciji, nerijetko nerealne samohvale i puste floskule. Što se tiče ovih predsjedničkih izbora, oni još nisu pokazali hoće li biti više negativni ili pozitivni. Za sada imamo reaktivne komunikacije na pojedine kandidate, puno samohvale i nerealnih ciljeva.
KLASIČNO I DIGITALNO
Svi kandidati, skupa sa svojim PR stručnjacima i izbornim stožerima, na svoj način vode izbornu kampanju vjerujući u uspješnost svog plana za pridobivanje birača. Uzimajući sve u obzir, kakva kampanja treba biti da bi u konačnici postigla rezultat?
- Da bi izborna kampanja bila uspješna, potrebno je mnogo toga posložiti na pravo mjesto. Prvo je potrebno imati kandidata koji je dobar komunikator, koji ima karizmu i koji je vrlo fleksibilan i prilagodljiv okruženju u kojemu se u danom trenutku nalazi. Drugo, potreban je teren, teren i još terena, a to znači uključivanje volontera. I treće, mobilizacija na dan izbora. Izlaznost na izbore u Hrvatskoj je iz izbora do izbora jako niska, to je poražavajuće za demokraciju za koju su mnogi dali velike žrtve tijekom Domovinskog rata. Hrvatska je zbilja teško došla do demokracije da je danas ne prakticira. Znači, za uspjeh je važno da imate dobrog kandidata, jasan plan i realan program, jednostavne ključne poruke, puno terena i komunkacije s biračima uz podršku vojske volontera. Na sve to treba još dodati pametnu marketinšku kampanju koja to prati i to bi trebala biti dobra izborna kampanja. Kažem, trebala bi biti, jer su izbori iznimno neizvjestan događaj, tako da se uvijek mogu dogoditi nepredvidive situacije, na koje treba biti spreman.
S obzirom na to da živimo u 21. stoljeću, digitalnom i globalno umreženom svijetu, u takvom kontekstu i izborne kampanje poprimile su drukčije forme u odnosu prema starim, klasičnim promotivnim i propagandnim akcijama. Kolika je važnost tzv. digitalnih kampanja?
- Ako uzmemo dvije savršene izborne kampanje, kompletno savršene, i jedna i druga imaju sve elemente, samo jedna ima digitalne kampanje, druga nema. Moguće je da ta koja ima, da joj upravo taj kanal bude presudan. Kao što rekoh, jedno je aktivacija ljudi na internetu, i sami smo svjedoci "velikih" prosvjeda na Facebooku, gdje bi se na ulici pojavilo tek desetak ljudi. Ključ je mobilizacija u nedjelju, a kako ćete te ljude mobilizirati i motivirati da glasaju za vas, to je stvar odabira komunikacijskih taktika. Ako imate program baziran na starijoj populaciji, ona voli i osobni kontakt s kandidatom, no i na digitalnim je kanalima. Mlađa populacija nema naviku obilaziti štandove kandidata, no ona je konstantno online. U 2019. godini nema potrebe pričati o društvenim mrežama kao nečemu novom, to je bilo novo u Obaminoj kampanji 2008., danas, to je sasvim normalan način na koji ljudi konzumiraju medije i komuniciraju.
Za sada kod nas izostaje televizijsko sučeljavanje kandidata. U SAD-u je to nezamislivo, tamo je debata na televiziji uobičajena praksa u svakoj izbornoj kampanji. Vaš komentar?
- U svim razvijenim demokracijama sučeljavanje kandidata na TV-u se podrazumijeva. Sučeljavanje je najbolji način da svog kandidata direktno stavite u usporedbu s drugima i biračima pokažete zašto je on upravo najbolji. Nažalost, kao i u svakoj tranzicijskoj zemlji u kojoj građani nisu baš spretni živjeti u demokraciji, oni prelaze preko mnogo toga, pa tako i preko toga da predsjednički izbori nemaju pravu debatu. To je nezamislivo u SAD-u ili bilo kojoj zapadnjačkoj demokratskoj državi, takav kandidat, koji bi izbjegavao debatu, jednostavno ne bi imao šanse na izborima. Još i dalje postoji mala nada da će ovi hrvatski predsjednički izbori imati pravo sučeljavanje i da ćemo vidjeti kako će se kandidati snaći u takvoj situaciji.
MRŠAVA TROJKA
Kratka ocjena do sada viđenog i čutog od glavnih kandidata za Pantovčak?
- Svaki od glavnih kandidata već je prije definirao način na koji vodi kampanju. Neki imaju nerealne ciljeve, drugi imaju loše rezultate koje još lošije komuniciraju. Svatko će se obraćati onoj skupini birača za koju smatra da postoji najveća šansa da glasa upravo za njega ili nju. Tek kada se neki kandidati budu odmicali od protukandidata, značit će da rade nešto dobro.
Inače, za sada je veliko iznenađenje Dario Juričanin koji je prikupio potpise za kandidaturu i upravo pokazuje da bar 10.000 ljudi smatra da nitko ne može okrenutu državu u pravom smjeru. Unatoč tome, u prvom krugu vidjet ćemo borbu između velike trojke (Milanović, Grabar-Kitarović i Škoro), a tu treba obratiti pozornost i na Kolakušića. Ukupna ocjena dosadašnje kampanje je 3, trojka.
(D.J.)DAVOR GJENERO
PRETJERANA OBEĆANJA
Obično kažemo da je politika moralno neutralna djelatnost, a cinici govore da se nikad tako ne laže kao u ljubavi, ratu i predizbornim kampanjama. Ipak, laži i lažna obećanja uglavnom se dugoročno ne isplate, ali u kampanjama mnogi razmišljaju poput Johna Mainarda Keynesa, koji nas je podučio da smo dugoročno svi mrtvi. Kad kandidate ili njihove voditelje stožera upozorite da nije dobro davati pretjerana obećanja, jer će ta obećanja, pobijede li, morati i ispuniti, obično će vam odgovoriti - čekaj, za to još ima vremena, sad najprije treba pobijediti - napominje politički analitičar Davor Gjenero.
Što svaka dobra izborna kampanja treba uzeti u obzir da bi bila uspješna?
- Kampanjama se često pripisuje pretjerano značenje. Vrlo su rijetke predizborne kampanje, bar u koliko-toliko konsolidiranim stranačkim sustavima, u kojima se rezultat izbora odlučuje tijekom kampanje. Mnogi ističu strategiju da kampanja počinje dan nakon izborne pobjede i traje do izborne šutnje dan prije izbora. Jedan je politički akter, zagrebački gradonačelnik, to načelo istaknuo čak i u imenu svoje stranke - BM 365, apostrofirajući uz svoje ime i to da njegova kampanja traje tijekom svih dana u godini.
Tijekom kampanja obično je moguće promijeniti izborni rezultat za nekoliko postotaka, i to ne pridobivajući tuđe glasače, nego motivirajući onaj dio svojih birača koji nije pretjerano angažiran, da iziđe na izbore, i nastojeći demotivirati glasače protivničkog bloka, njih gurnuti u rezignaciju. Rijetke su situacije u kojima tijekom kampanje "nastaju" prepoznatljivi kandidati ili stranke. To se događa u nestrukturiranim stranačkim sustavima ili onda kad se tijekom kampanje dogodi veliki obrat, pa se znatan dio birača povede za političkom opcijom koja počinje naglo rasti. Obično su to kandidati ili stranke koje su mnogima bile ili drugo najbolje rješenje ili ona opcija za koju bi glasovali da ne glasuju oportunitetno. Naime, birači često preferiraju neku stranku ili kandidata, ali su zbog utjecaja medija, stava okoline... uvjereni da taj kandidat ili stranka nema izbornih šansi, ne može ni prag prijeći. Kad se pokaže da tome nije tako, moguća je promjena izbornih preferencija.
Izborne kampanje za medije su izvor novca, a za pojedine aktere u utrci sve veći financijski izdatci za oglašavanje i promoviranje. Osim klasičnih medija, koliko je važna uloga društvenih mreža, blogova, portala... u izbornim kampanjama?
- U Hrvatskoj smo se naviknuli na medijski posredovane kampanje. Većina stranaka radije plaća skupe oglase, nego da se bavi angažiranjem svoga članstva i pristaša. U Hrvatskoj su face to face kampanje prije izuzetak nego pravilo, a željezni zakon kampanje, da učinak kampanje ovisi o tome koliko je ruku ključni kandidat stisnuo u rukovanju, ne znači mnogo. Stranke koje su relativno bogate imaju posebne predizborne fondove. Sve europske države danas financiraju djelovanje političkih stranaka i praktički svagdje su stranke dio ustavnog poretka, ali gotovo nigdje država strankama ne financira istovremeno i predizborne fondove i redovitu stranačku djelatnost. Neki sustavi financiraju jedno, drugi drugo, a Hrvatska je jedna od rijetkih država koje strankama namjenjuju javni novac i za redovito djelovanje stranke i za predizborne fondove.
Golema je uloga društvenih mreža u suvremenim kampanjama, ali u nas društvene mreže još nisu stvorile ni jednu relevantnu izbornu pobjedu. Neke su političke opcije dugo djelovale unutar društvenih mreža, ali tek su klasičnim kampanjama zauzele bitnu poziciju u političkoj areni i nakon toga je vrlo brzo izgubile.
Koliko je u predsjedničkoj izbornoj kampanji važno izravno sučeljavanje kandidata, napose televizijsko? U SAD-u se to podrazumijeva, no kod nas baš i ne...
- Prvo televizijsko sučeljavanje dvojice američkih predsjedničkih kandidata odlučilo je te predsjedničke izbore. Riječ je o debati Johna F. Kennedyja i Richarda Nixona 1960., kad je Kennedy sjajnim televizijskim nastupom preokrenuo odnose u dotadašnjoj kampanji i Nixonu preoteo pobjedu. Ljudi koji su kampanju slušali preko radija pretežno su procijenili da je razložni i smireni Nixon iz nje izašao kao pobjednik, ali televizijske je gledatelje pridobio šarmantni i impulzivni Kennedy.
Velika je razlika između hrvatske i američke situacije. Debata je forma koja idealno funkcionira s dva sudionika. Format "parlamentarne debate" oblikovan je po uzoru na rasprave u Westminsterskoj palači, sjedištu britanskoga tradicionalno dvostranačkog parlamenta. S američkim je predsjedničkim izborima slična stvar - debata se odvija između kandidata dviju velikih stranaka, republikanaca i demokrata.
Prava predizborna debata moguća je u Hrvatskoj tek u drugom krugu izbora, a televizijske rasprave u kojima bi sudjelovalo jedanaestero sudionika jednostavno su dosadne i isprazne. Privatne televizijske stanice možda mogu opravdati selekciju kandidata, ali javni servisi to ne smiju raditi. Ključni kandidati izbjegavat će nastupe zajedno s onima koji su na rubu toga da ih smatramo ridikuloznima. U finalu kampanje, međutim, ni jedan od dva kandidata u drugom krugu neće moći izbjeći nastup u debati pred televizijskim kamerama. Dapače, oboma kandidatima ti će nastupi biti od sudbonosnog značenja i oboje (ili obojica) će biti zainteresirani za njih.
Zaključno - kratka ocjena onoga što se do sada vidjelo i čulo od glavnih kandidata za Pantovčak? Koliko se problemi sa sindikatima, ali i unutar HDZ-a, mogu odraziti na uspjeh kampanje Grabar-Kitarović?
- Izbore ne dobiva samo personalitet kandidata, nego i infrastruktura, mreža koja prati izlaznost, potiče birače na izlazak na izbore, mora zamijetiti da se na njihovu području događa neka rezignacija "njihova" biračkog tijela. Ta mreža uvjetuje na koje će dijelove zemlje kampanja u finalu biti usmjerena, jer tamo gdje je neki kandidat već ionako uvjerljivi pobjednik, ili ondje gdje nema nikakvih šansi, ne treba rasipati energiju. Naravno da će stanje u najvećoj stranci vladajuće koalicije i u Vladi, pa i problemi s kojima se Vlada suočava, bitno utjecati na izborne šanse kandidatkinje koju ta stranka podupire.
Očito je, međutim, i to da onaj tko slovi kao treći kandidat po snazi, ali je vrlo blizu i drugome, ali i vodećoj kandidatkinji, svoju kandidaturu oslanja na konceptu "vraćanja izvornom HDZ-u", pa sebe na neki način nudi kao kandidata tog "izvornog HDZ-a". Takva strategija bit će uspješna ako se struktura najveće stranke pokaže slabom, a ako se HDZ pokaže kao strukturirana stranka, ta će strategija kandidata Miroslava Škoru gurnuti u poraz.
(D.J.)Banaliziranje izbora
Ono što je također primijećeno jest i medijsko banaliziranje predsjedničkih izbora. Naime, u državama s većom dozom političke artikulacije ozbiljni mediji bave se isključivo ozbiljnim pretendentima, uglavnom onima iza kojih stoji neka ozbiljna stranka. U Americi se na izborima u pravilu više desetaka ekshibicionista voli proglašavati predsjedničkim kandidatima, ali medijski prostor dobivaju samo dvojica, eventualno trojica, koji uživaju univerzalnu i formalnu vjerodostojnost. Kod nas je dovoljno desetak tisuća potpisa, pravih ili lažnih, svejedno, ili čak da vas netko samo u najavi kandidira pa da se i po svemu dvojbena osoba makar na kratko vrijeme pretvori u istaknutu nacionalnu figuru. Prilično sporne su i predizborne ankete jer su odstupanja podrške kandidatima više nego upitna. Tako proizlazi da birači najviše glasova daju upravo onome kandidatu kojega favoriza i pojedini medij. Naravno, ima i ozbiljnih medija i anketa, ali u cjelini vjerodostojnost je narušena. Što se tiče posljednjih anketa, razlika je među troje vodećih sve manja, ali još uvijek prednjači Kolinda Grabar-Kitarović.
IVAN ANUŠIĆ: Škoro pokazuje potpuno nepoznavanje zakona i Ustava. Ne razumije o čemu priča... Ne razumije čime se predsjednik treba baviti, a to može voditi u katastrofu.