Planinski vrh Denali, koji je izvjesno vrijeme nosio ime Mount McKinley, sa svoja 6194 metra najviša je točka sjevernoameričkoga kontinenta, a nalazi se u južnom dijelu američke države Aljaske. Najbliži grad je oko 200 kilometara udaljeni Anchorage, najveći grad Aljaske, u kojemu živi više od polovine stanovništva te države.

Među nekoliko stotina zaljubljenika u sport, prirodu, planine i planinarenje, koji svake godine pokušaju doći do vrha Denali, bila je i Slatinčanka Maja Lazić. Sa svojom ekipom u ekspediciji na Denali ona je provela 21 dan, od kojih je 14 dana trajao boravak u planini i uspon. Svoja planinarska iskustva podijelila je u okviru festivala putnika Kofer, koji organiziraju Udruga za održivi razvoj i rekreaciju Motiv i gradska Turistička zajednica u okviru programa Prosinac u Slatini.

Bila je to još jedna zanimljiva večer u prostorijama Zavičajnog muzeja, a za Maju prisjećanje na proživljene doživljaje, koje nije lako zaboraviti.

- Odluka o odlasku na Denali nije došla odjednom. Već se desetak godina bavim planinarenjem, a najviše planinarskog iskustva stekla sam u Makedoniji, gdje ima mnogo planina i gdje sam živjela od 2010. do 2015. godine. Isprva su to bile šetačke ture, zatim kampiranja, obišli smo vrhove u Bugarskoj, Grčkoj, Crnoj Gori, Sloveniji, a zatim smo se odvažili i na zimske uspone i kampove. Kad smo malo ‘‘uznapredovali‘‘, počeli smo se baviti i sportskim penjanjem i alpinizmom, tako da je bio dosta dug put do osvajanja planinskih vrhova – priča Maja.

Uslijedili su visokogorski usponi po Alpama, a Maja je osvojila i najviši vrh Italije Gran Paradiso (4061 metar), Francuske Mont Blanc (4807 metara) i Austrije Grossglockner (3798 metara). Bila je i na velikim ekspedicijama na Pik Lenjinu u Kirgistanu (7134 metra) i na najvišem vrhu Južne Amerike Aconcagua u Argentini (6962 metra).

Svaka planinarska ekspedicija zahtijeva temeljite i dugotrajne pripreme, a prije svega nužno je upoznati područje koje se namjerava posjetiti. Tako je i Maja prije polaska u Aljasku znala da se sprema na jedan od najviših i najzahtjevnijih planinskih vrhova, koji je još i najhladniji na svijetu.

- Denali svim planinarima i visokogorcima predstavlja izazov, jer tamo su doista ekstremni uvjeti, i to je svojevrsni test samoga sebe, pripremanja opreme i poznavanja planine. Ali upravo zato sam se i odlučila za Denali. Ozbiljne fizičke pripreme trajale su pet mjeseci jer za takvu ekspediciju fizička spremnost je među najvažnijima.

Većina penjača avionom se prevozi od Anchoragea do baznog kampa na ledenjaku Kahiltna, gdje na 2195 metara nadmorske visine počinje uspon.

- Višednevni uspon doista je bio težak i pokazao je svu opravdanost ozbiljnih priprema. Sve to vrijeme svatko od nas četvero nosio je ruksak s 20 kilograma opreme i vukao saonice s još 25 kilograma, na temperaturi koja se spuštala do 30 stupnjeva ispod nule, ali uz jaki vjetar osjet je bio i desetak stupnjeva hladniji. Nije bio problem skučeni prostor u šatoru, pripremanje skromnih obroka, otapanje snijega da se dobije voda, ili dugotrajno čekanje povoljnijeg vremena, ali samo ako je ekipa složna, ako su svi članovi tolerantni, ako se razumiju i pomažu i ako međusobno uživaju neograničeno povjerenje - rekla je Maja, čija ekipa, ipak, nije uspjela stići na sam vrh Denalija.

- Došli smo na 5000 metara i tu smo ostavili dio opreme. Planirali smo sutradan doći do toga kampa i onda ići na vrh, ali vrijeme se jako pokvarilo, tako da nismo uspjeli. Osim toga, neki članovi ekipe imali su zdravstvenih problema, jedan je imao snježno sljepilo i tri dana nije ništa vidio, drugome nije bilo dobro na visini, i to su bili razlozi da odustanemo od daljnjeg uspona. Kad netko nije dovoljno pripremljen pa zbog toga, ili zbog nekog drugog razloga, ima zdravstvenih problema, cijela ekspedicija pretvara se u mučenje, i za njega i za sve ostale članove ekspedicije. Ja sam jako sretna što sam to odlučila, sretna sam što sam se dobro pripremila, a to što se nismo popeli na vrh, jednostavno je bila viša sila. Bilo bi mnogo teže da sam morala odustati zbog neke svoje osobne slabosti. Dobro sam se osjećala i jako sam bila zadovoljna sobom i obavljenim pripremama, fizički mi je bilo dobro i uživala sam kao što netko uživa na godišnjem odmoru - kaže Maja i dodaje kako se svi koji se odluče na ovakvu ekspediciju, moraju dobro pripremiti i imati dovoljno iskustva.

- Ima mnogo ljudi koji krenu nespremni, a ni jedan, čak i niži vrh, nije za podcjenjivanje - kaže Maja.