Od ukupno 1,5 milijardi pasa i mačaka, njih 10 - 15 % živi u stanovima s obiteljima kao kućni ljubimci. To je oko 200 milijuna potencijalnih kupaca hrane u svijetu, koja dolazi zapakirana u posebnu ambalažu. No ako se za humana bića provode razne analize materijala, potrebne su i odgovarajuće analize za animalna bića

Ovih dana dobio sam pismo iz Kanade od Amy: “Studentica sam novinarstva na Sveučilištu u Ottawi i pišem rad o korištenju jednokratnih plastičnih vrećica u Kanadi. Njihovu utjecaju na okoliš i potencijalnim alternativama. Pročitala sam članak o Vama i bila sam impresionirana Vašim istraživanjem kako zabrana plastike ne mora biti od koristi. Pomislila sam kako bi Vas bilo dobro kontaktirati.”

Kad neće naši, hoće oni iz Kanade. Odgovorio sam na postavljena pitanja. No to nije sve. S tim pismom upoznao sam bivšeg studenta Svena, koji već tridesetak godina radi u Kanadi. Radi u vrlo poznatom poduzeću za pravljenje plastičnih dijelova potrebnih automobilskoj industriji u Torontu. U kojem sam 1998. održao seminar od četiri nastavna sata. Sven je izrazio želju da i on sudjeluje u anketi. Ovom prigodom iskoristit ću neke Svenove odgovore. No najprije na glavnu temu ovog mog Dnevnika. O utjecaju 1,5 milijardi bića na neke od mogućih bilanci koje povezuju okoliš i stvaranje te gospodarenje otpadom.

Putujem na jesenski odmor. Na putu posjećujem jednu divnu obitelj. Iznenade me prijedlogom: “To ti je usput. Mogli bismo sutra zajedno posjetiti Zemaljski raj za predstavnike 1,5 milijardi bića. Poznajući tebe, sigurni smo da ćeš dobiti neku ideju.” I dobih je. Relativno nedavno uvedena je nova podjela ljudi. Oni su, po novohrvatskom online (na vezi) ili offline (nepovezani). Misli se na povezanost s računalom. I sine mi prva ideja. Kada nisi na računalnoj vezi i produljeno se šećeš, “upali se” ono tvoje računalo. I počneš u glavi “pisati” tekstove. Poput ovog.

Tko čini tih 1,5 milijardi bića? To je oko 900 milijuna pasa i oko 600 milijuna mačaka. Njih 10 - 15 posto žive u stanovima s obiteljima kao njihovi kućni ljubimci. To je oko 200 milijuna potencijalnih kupaca hrane u svijetu koja dolazi zapakirana u ambalažu. Kakvu, bit će riječi u nastavku.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Računa se da ima oko 400 tisuća pasa. Što se mačaka tiče, nema zakonske obveze cijepljenja, pa je nemoguća procjena.

Gdje se nalazi “Zemaljski raj za kućne ljubimce”? Radi se o svjetski poznatoj destinaciji koja već dugi niz godina prima u kamp i hotel kućne ljubimce. Često je u kampu više gostiju sa psima nego onih bez njih.

Analizirano je što se zbiva na toj lokaciji. Neki parovi vode jednog psa, jedna osoba njih troje. Viđen je jedan pas mase 60 kg. Nije najteži. Nedavno sam u Novom Zagrebu vidio psa od 70 kg koji dnevno pojede oko kilogram hrane. No nisu svi tako teški. Ono što je povijesna novost je činjenica da u pravilu psi, ali i ostali ljubimci, troše kupovnu, tzv. PET hranu. Ne preporučuje im se da jedu ono što su “oduvijek” jeli - ostatke ljudske hrane. No reklo mi je nekoliko osoba: kada psi imaju probavne teškoće da im skuhaju hranu koja je uobičajena u prehrani obitelji.

Maštovitost proizvođača hrane za pse je izvanserijska. Pročitajte na tražilici što sve sadrži hrana za pse. I kakvi su oblici. A sve to treba i odgovarajuće pakiranje, ambalažu. Zna se da je sada proširena plastika, ona na osnovi fosilnih izvora, postala je “najogavnijim materijalom”. Zato vrlo svjesni vlasnici kućnih ljubimaca žele znati da ambalaža neće završiti u oceanima, već traže ambalažu koja se uklapa u nove trendove, koju je moguće reciklirati i koja je kompostirajuća. Stoga se sada promiče bioplastiku na osnovi šećerne trske ili kukuruza kao “budućnost” za PET pakiranje (Bioplastics News, 13. listopada 2019.).

To reklamiranje povezano je s nedavno održanim sajmom plastike i gume u Düsseldorfu, gdje je bioplastika bila u središtu pozornosti. Ne prvi put, premda je ima samo oko dva posto u ukupnoj plastici. S tim izborom postoje dva problema. Rijetko koja ambalaža je certificirana za uporabu kao pakiranje za kućne ljubimce. Drugo, Europska direktiva o plastičnim proizvodima (ne materijalima) iz lipnja 2019. izrazito naglašava da se pod nazivom plastika razumijeva fosilna plastika i bioplastika. U čemu je zapravo razlika između fosilne plastike i bioplastike. U ulazu u proces njihove proizvodnje. Sve je ostalo u načelu isto.

Sada se dolazi do još jedne i vrlo važne pojedinosti. Kao i ljudska bića, i životinje jedu hranu zbog proizvodnje potrebne energije. Kao za ljude, tako i za kućne ljubimce vrijedi: proizvodnja energije rezultira izmetom. Postoje odredbe kako zbrinuti taj izmet. Potrebna su dva plastična proizvoda - rukavice i vrećica, ali i mjesto gdje se to odlaže. Nejasno je tko bi trebao biti organizator ekološkoga, skupljenog izmeta. Logično, onaj koji skuplja i ostali lokalni otpad. Ako to nije riješeno, od skupljanja nikakve koristi. Ako se pokupi izmet i zatim baci vrećicu u prirodu, nastalo je nepotrebno opterećenje okoliša. Bolje rješenje bilo bi da ga se ukloni u prirodu bez vrećice.

Zbog pasa i mačaka stvorena je visoko profitabilna industrija. Od koje su izdvojeni samo neki elementi. Svima koji se odluče da primaju pse i mačke kao goste u Zemaljskim rajevima, treba poželjeti puno uspjeha. No svi u tom mjestu moraju preuzeti odgovornost za svoj dio. Što treba naglasiti? Ako se za humana bića rade razne analize materijala od čega su načinjeni neki proizvodi, poput vrećica ili slamki, potrebne su i odgovarajuće analize za animalna bića. Kao što se radi s fosilnom plastikom, potrebne su analize LCA (Live-cycle assesment - životni vijek “od kolijevke pa do groba”). Odjednom bi se otkrilo da takve bilance zaslužuju veliku pozornost.

Za Hrvatsku mogla bi biti zanimljiva bilanca uvoza i izvoza te hrane. Prema podatcima Poslovnog tjednika iz siječnja 2018. godine, uvoz hrane za životinje bio je 57,5 milijuna eura, uz pokrivenost od 39 posto.