Još jednom je kolona tužno napuštala Maksimir. Desetljećima viđena scena nakon završetka svake europske "modre" avanture. Prošle sezone jedan je čovjek donio europsko proljeće u Maksimir i vratio kod navijača vjeru u Dinamo. Nenad Bjelica stvorio je momčad koja je u Europi konkurentna svima ili gotovo svima. Manchester City ipak je jedna od onih momčadi iz kategorije više. I zato je, unatoč ponosu, tuga ipak prisutna. Ovaj Dinamo mogao je više.

Hrvatski prvak završio je još jedan nastup prije Božića u Europi. Dinamova "kuglica" neće se u petak naći u ždrijebu ni Lige prvaka, a ni Europske lige, što bi bio epilog na koji bi pristali svi na Maksimiru od navijača preko igrača i trenera do klupske predsjednice. Da, formalno predsjednica Uprave Dinama je Vlatka Peras premda je nitko baš ne doživljava "maksimirskom čeličnom lady"... Vlatka nije "željezna", a nogometaši Manchester Cityja nisu baš gentlemeni. Bar nisu bili kod izjednačujućeg pogotka. No "cilj ne bira sredstva", a igračima Dinama i to je pouka da u Europi moraš ostati na nogama pa makar ti suparnik "ispalio rafal". Liga prvaka ipak je borba gladijatora. Moglo je sve drukčije završiti. Prosipao je Dinamo vodstvo u Harkivu, zatim onih maksimirskih 3:1 protiv istog suparnika Šahtara, što je navijačima puno teže palo negoli uvjerljiv poraz od Manchester Cityja. Ipak, Pepeove trupe iz Manchestera bile su apsolutni favorit. I protiv Cityja je moglo sve drukčije završiti. U 10. minuti nakon sjajnog Olmova pogotka Dinamo je imao rezultat koji ga je vodio u osminu finala Lige prvaka. Bilo bi idealno da je ostalo tako. I hrvatski prvak bi bio jedini klub u osmini finala izvan "liga petice". Ovako, to je ostao privilegij momčadi iz "G-5". Već na proljeće, kada započne nokaut-faza, past će u zaborav i pobjeda nad Atalantom od 4:0 i Oršićevi bjegovi, Olmove majstorije, Petkovićeve minijature ili Livakovićeve obrane. Dinamo je propustio prigodu da ga se prepoznaje ne "samo" kao proizvođača velikih europskih igrača, koji igra na "najlošijem stadionu na kojem se igra Liga prvaka", kako je Maksimir bez "rukavica" nazvao predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin. Propuštena je prigoda da se o hrvatskom nogometu ne priča samo o vrhunskoj reprezentacji nego da postoji i vrhunski klub. Propustio je prigodu i Nenad Bjelica, jer bi i njegov rad najveći klubovi gledali drukčijim očima da se plasirao u nokaut-fazu, pa bi ga se sigurno počelo stavljati i u kontekst vođenja tih najvećih, čemu Osječanin sigurno teži. Zato u konačnici, unatoč silnom ponosu koji je emitiran nakon susreta, u Dinamu mogu više žaliti za propuštenim. Bjelica je nakon susreta najavio kako već na zimu počinje gradnja momčadi za sljedeću sezonu. A to nije lak proces. U pola godine trebat će nadomjestiti Olma, možda i Petkovića, Oršića, Livakovića, ili Perića, Gojaka, Ademija i bilo kojeg igrača Dinama koji je na tržištu. Znači, Dinamu slijedi izgradnja nove momčadi. Može li se od nje već u ovo vrijeme sljedeće godine očekivati iskorak, odnosno ispunjenje onoga što ove godine nije uspjela aktualna "modra" momčadi?
K. Lacković