Kultura
"ISLAND OF INNANA" U GALERIJI KAZAMAT

Gdje je granica između društveno uvjetovanog i biološkog tijela?
Objavljeno 13. prosinca, 2019.
Izložba Island of Innana rezultat je procesa multimedijskog istraživanja umjetnica na temelju vlastitog životnog i profesionalnog iskustva radi demistifikacije pojma feminizma, koji se u posljednje vrijeme iskrivljuje, neodgovarajuće koristi, troši neprestanim ponavljanjem u svakom mogućem kontekstu te često ima pejorativne konotacije. U Galeriji će Kazamat biti otvorena u subotu, 14. prosinca, u 20 sati i moći će se pogledati do 30. prosinca.


Otok je mistično mjesto, kružnog oblika, okupano suncem što navire iz prizmi kupole Meštrovićeva paviljona. On je ujedno i dom božice Inane (Inanna), sumerske boginje ljubavi, plodnosti i rata (3. st. pr. Kr.). Ona je boginja s četiri lica: osim djevice, zrele žene i starice (ratnice, ljubavnice i vladarice), ona je i gospodarica podzemnog svijeta. Ona je istodobno i mlada djevojka, zaokupljena samom sobom i buntovna tinejdžerica, koja je u stanju prekršiti sve zabrane, suprotstavljajući se raznim očinskim figurama... Umjetnice se poigravaju materijalima poput betona, voska, kamena, tekstila; različitim teksturama; medijima, ali i predmetima - instrumentima "nadgradnje" ili "popravka" ženskog tijela. Takvim pristupom gubi se granica između društveno uvjetovanog i biološkog tijela, a seksualnost i ženski atributi ne izazivaju sram, nego, naprotiv, postaju kvalitativni element svake žene.


Polazeći od ideje žene kao primordijalne stvarateljice svemira Island of Inanna predstavlja utopijski topos ispunjen artefaktima preuzetima iz svakodnevnice i pop-kulture, arheološkim nalazima ženske prisutnosti, koji predstavljaju preostale tragove postojanja božanskog ženskog principa. No, ipak, otvara se i pitanje nasilnosti prema samom tkivu žene od strane kozmetičke industrije ili pak samih muškaraca, čime se biološki zadana nježnost iskorištava u kapitalističke svrhe, uzimajući feminizam kao dobru marketinšku manipulaciju.


Martina Granić diplomirana je ekonomistica i dizajnerica, radi kao koreografkinja, redateljica, dramaturginja, plesna pedagoginja, izvođačica, dizajnerica, profesorica na Vernu. Autorica je predstava Nedjeljno popodne, Jato Utile, Eau de Performance, Arms, Botanike, Faun, Bouquets from the Finest Graves, Divine Blindness, High Spirits, Utopia te sudjeluje na Londonskom bijenalu dizajna 2016.


Lina Kovačević radi u novim medijima, slikama i objektima. Diplomirala je na Studiju dizajna u Zagrebu i magistrirala na Central St. Martins School of Art and Design u Londonu. Njezin je rad često opisivan kao subverzivan, kritičan, ali i duhovit, s poetskom crtom na individualnoj i kolektivnoj razini. Paralelno s internacionalno nagrađivanim grafičkim dizajnom, radila je web-instalacije poput Edit this banner, robotičke instalacije Raymond robot designer te instalaciju Set za online romantičnu večeru.


Martina Miholić diplomirala je na grafičkom odjelu ALU-a u Zagrebu, a magistrirala na Central Saint Martins College u Londonu. Od 2006. do 2010. umjetnička je ravnateljica Međunarodnog festivala studentskog kazališta i multimedije Test! U suradnji s Veleposlanstvom RH u Londonu provodi projekt ‘Export - Import‘, a s Mijom Orsag bila je kustosica 33. salona mladih.


Nika Šimičić (Zagreb, 1988.) diplomirala je povijesti umjetnosti i ukrajinski jezik i književnost. Bavila se temama arhitektonske baštine, sudjelovala u istraživanjima, prevodila i izlagala na stručnim skupovima.
Irena Tomašić diplomirala je talijanski jezik i povijest umjetnosti, s iskustvom boravka na Sveučilištu Ca ‘Foscari u Veneciji, gdje je stekla dodatak diplomi u povijesti dizajna, suvremene arhitekture, moderne umjetnost i likovne kritike te je provela istraživanje za diplomski rad na temu renesansne arhitekture. Od 2006. sudjeluje u projektima i obuci brojnih koreografa. Njezino područje interesa za izvedbene umjetnosti također je i teorijsko i interdisciplinarno te je autor i izvođač dvaju sola: 3u1 i Work(in‘)duality. N.Vek.