U Tvrđi, u Salonu AUKOS-a, "matoševskom", kako je u domaćinskoj uvodnoj riječi istaknula dekanica prof. Helena Sablić Tomić, predstavljena je znanstvena monografija Citatnost u književnosti, umjetnosti i kulturi akademkinje Dubravke Oraić Tolić. Autorica, inače zamjenica predstojnika Razreda za književnost HAZU, dobitnica najviših godišnjih državnih nagrada, kao i nagrade za sveukupno književno djelo na Danima Josipa i Ivana Kozarca, rođenjem je iz Andrijevaca, djetinjstvom iz Borova, a cjelokupnom znanstveno-nastavnom karijerom djelatnica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U programu su sudjelovali i redoviti profesor u trajnom zvanju i šef Katedre za hrvatsku književnost osječkog Filozofskog fakulteta Goran Rem, urednica knjige Nives Tomašević te povjesničar umjetnosti Igor Loinjak.


Helena je Sablić Tomić podvukla kako je naslov kojega se predstavlja prošireno i prerađeno izdanje glasovite Teorije citatnosti iz 1990., knjige koja je imala velik utjecaj na hrvatsku književnoznanstvenu scenu, i koja je u njezinoj osječkoj nastavničkoj praksi godinama obvezna literatura na gotovo svim kolegijima koje je predavala. Osvrnula se i na činjenicu kako smo u svijetu širom aktivnih citatnih odnosa, od kojih je jedan i upravo postojeći prijenos u dvjema pokrajnjim prostorijama, na ekranima, gdje studenti koji nisu uspjeli stati u Salon prate citat programa.


Nives Tomašević izrazila je veliku sreću što ima u svom uredničkom potpisu i ovu knjigu, koja, osim što je izvrsna znanstvena knjiga, predstavlja i neslužben slavonski niz naslova koje objavljuje već godinama.


Profesor je Rem rekao da se uz ovu knjigu nalazimo u posebno svečanom trenutku, u kojem nam nedostaje velikan osječke kulture i književne znanosti, kako je nedavno istaknula prof. Ružica Pšihistal, jer je Marijanović bio moderator upravo takvih programa u kojima je valjalo odgovarajućom intonacijom zagrmjeti publici pred kakvim se golemim književnoznanstvenim ostvarenjem nalazimo i nalaze. "Golem događaj za književnoznanstvenu scenu", rekao bi prof. Marijanović.


Tako je primjerice nastupio, podvlači Rem, ugošćujući niz redovitih akademika, u programima koncem prošlog tisućljeća, a kao prvoga među njima Aleksandra Flakera, zacijelo najvećeg književnoznanstvenog imena ukupne hrvatske scene 20. st. A upravo iz njegova je mentorskog okrilja proizašla i akad. Oraić Tolić, koja je, prebivajući u velikom Falkerovu projektu Pojmovnik ruske avangarde, kroz cijelo jedno desetljeće pisala priloge o fenomenima toga flakerovskog prostora, pa u polilogu s velikom imenima tadašnje hrvatske teorijske misli, došla i do svog disertacijskog otkrića - fenomena citatnosti.



Nedostaje nam, od naših osječkih autora, vratio se prof. Rem, i ponešto slabijeg zdravlja Bogdan Mesinger, koji je tri svoje knjige naslovio Transmedijalnost i ima tihu dijalošku dimenziju reapliciranja fenomena kojima se bavi autorica, a svojedobno je bio i citiranim kao referencom za pojam aktivizam, u radu samoga giganta avnagardologije Aleksandra Flakera. Uz Flakera se nije moglo biti malen, nego nužno također golemog učinka, pokazuje Dubravka Oraić Tolić, s knjigom koja kao predavačko štivo u devet nastavaka gotovo detekcijski drži u napetosti naše povlašteno čitanje sveukupnog modernog doba od početka romantizma do danas. Autorica je i matošologinja, pa je organski logično da je ovako moćno odčitala strukturem citatnosti, jer iscrpni ulazak u opus toga autora kakav je višekratno izvodila, a sukladno pripomeni najvećeg hrvatskog postmodernista Bore Pavlovića o tom da je AGM ne hrvatski književnik, nego hrvatska književnost, jer je njegov književni opus i unatrag i unaprjedno Sve hrvatske književnosti sa svim vrstama citatnih projekcija. Već kod AGM-a je Dubravka Oraić Tolić sve naučila!