Riješila je najveći ženski hrvatski nogometni derbi i potom otrčala u zagrljaj zaručniku! Dojmljiva je bila nedjeljna slika s maglovite Mačkamame, gdje je Monika Conjar pogotkom pogurala Osijek na vrh redoslijeda, preskočivši dojučerašnje suigračice iz Splita koje su u slavonsku metropolu stigle kao vodeća ekipa, a prezimit će na drugom mjestu.

Taj emotivni trenutak nije mogao ostati nezamijećen, posebice ako se zna da je momak ispod kapuljače etablirani napadač hrvatskog prvoligaša Gorice Kristijan Lovrić koji je došao bodriti zaručnicu na njenoj petoj adresi u karijeri. Počela je Monika igrati nogomet prije 14 godina s dječacima Vrapča, u rodnom Zagrebu, zatim se preselila u obližnji ŽNK Agram odakle ju je put odveo u ponajbolju slovensku ekipu Pomurja, iz Beltinaca, da bi prošlu sezonu provela u Splitu s kojim je osvojila dvostruku krunu. Nošena ljubavlju Kristijana, čiji je prvi susret bio nogometni, pa stoga i aktualna dvogodišnja idila ispisuje najljepše životne trenutke nedvojbeno utječući na karijere tih mladih ljudi.

- Ako se može govoriti o sudbini onda je to sigurno prvi susret s Kristijanom s kojim sam odmah kliknula. On iz Ogulina, ja iz Zagreba, a sretnemo se u Križevcima gdje su nam se u četvrtfinalu turnira naše malonogometne ekipe sastale te tada nisam mnogo pridonijela svom Bing Bengu, jer me Kristijan besprijekorno (sa)čuvao. Izmijenili smo telefone i konačno se našli na kavi koju već dvije godine zajedno ispijamo nadajući se da će to vječno potrajati. Posebice jer je poslom došao u Zagreb iz kojeg smo se ljetos zamalo preselili u Tursku, jer je Kristijan imao ponudu od jednog kluba. Nismo otišli, ali vjerujem da to neće biti i zadnja inozemna ponuda. Tada sam već i ja bila na pragu ženske ekipe Bešiktaša, nakon što sam napustila Split čiji su čelnici inzistirali da sve igračice trebaju živjeti i trenirati s ekipom, na što nisam mogla pristati. Nisam se, naime, htjela odvojiti od Kristijana i moja će karijera ovisiti o njegovom itineraru, s čime sam upoznala i vodeće ljude Osijeka - vratila se Monika u nedavnu prošlost koja joj je, izvjesno, odredila životni put koji će 2021. godine dobiti i formalni oblik.

Tada je, naime, zakazano vjenčanje s Kristijanom neovisno gdje ih tada nogometni put odveo...

- Htjeli smo ozakoniti vezu sljedeće godine, ali kako je starija sestra već dogovorila svoj termin za sklapanje braka nisam htjela roditelje dodatno opterećivati tako da smo sve precizirali i odgodili za kasnije. Od njih imam potporu u svemu što radim, iako mama nije otprve bila sretna da igram nogomet u kojem sam se posve našla, a vjerojatno sam i bila predodređena za neku sportsku igru s loptom, jer su mi gotovo jednako dobro išli i odbojka, i košarka, i rukomet, i tenis. Prevagnuo je, očito, gen tate Zlatka koji je također bio nogometaš, tako da je logično bilo zaljubiti se u nogometaša. Posebice koji te prati kada god mu to njegove obveze dopuštaju, a čije mi neposredne potpore, od svih njih, mnogo znače - zadovoljno će i samopouzdano ta 24-godišnjakinja koja iza sebe ima dulji reprezentativni staž.

Kapetanica U-17 i U-19 hrvatskih vrsta u životopis je dodala i status "A" reprezentativke čije je zadnje kvalifikacijske oglede za Europsko prvenstvo preskočila. Ne odričući se te slatke obveze od koje, međutim, ima slađe...

- Izvjesno je da će moj nogometni put ovisiti o Kristijanovom, ali gdje god on bude bio vjerojatno će biti i odgovarajući ženski klub tako da sigurno neću zaključiti karijeru. Neka je samo zdravlja, a za ostalo se ne brinemo, jer vjerujemo u sebe i posebice odlično funkcioniramo kada smo zajedno, a inače smo oboje imali trnovit put, naročito izražen u surovom muškom profesionalizmu. Nadamo se da smo najteže stepenice već preskočili te da se obostrano tek trebamo realizirati u sportu koji volimo i koji nas je zbližio te će nam, izvjesno, biti stalna životna pratilja - zaključila je Monika pred sobom imajući na umu buduće najbolje godine.