Kultura
GALERIJA ORANŽERIJA

Prijateljstvo u slikanju veže Milicu i Sinišu Tešankića
Objavljeno 11. prosinca, 2019.
Osam slika velikih formata u kombiniranoj tehnici te 13 manjega formata i tri skulpture u drvu

Prijateljstvo u slikanju - naziv je izložbe, prve zajedničke supružnika Milice Reinhart Tešankić i Siniše Tešankića. Osam slika velikih formata u kombiniranoj tehnici (kojima se predstavlja nježnija polovica ovog umjetničko-bračnog para) te 13 slika manjega formata (također kombinirana tehnika) i tri skulpture u drvu sukus su onoga što će vukovarska publika moći vidjeti već od četvrtka (12. prosinca) u Gradskom muzeju, tj. Galeriji Oranžerija, gdje se izložba otvara u 18 sati i bit će ondje do posljednjega dana ove kalendarske godine, 31. prosinca. Nakon ove, Tešankićima slijedi niz zajedničkih izložbi diljem Hrvatske, a prva sigurna sljedeća postaja je Muzej Ilok. U tijeku su i pregovori za izložbu u Zagrebu.


- Ljepota Tešankićevih ukazanja nije dovid, nego otkrivenje, viđenje u ničemu. Odijeliti svjetlo od tame, ma kolikom se silinom poništavali, sukobljavali, gušili, i bit će dobro, nezapamćeno, nezaboravno, bit će Božje djelo rukom čovjeka učinjeno i okom uočeno, silovito, neobično, ali lijepo - kaže Josip Palada.


Siniša Tešankić diplomirao je na Pedagoškoj akademiji, odsjek likovnih umjetnosti, u Zagrebu 1971., u klasi prof. Mladena Veže. Od 1971. radio je u Gradskom muzeju Vukovar i jedan je od osnivača Galerije i Kiparske kolonije Ernestinovo. Prvu samostalnu izložbu imao je upravo u Vukovaru 1968. Izlagao je u Parizu, Pečuhu, Subotici, Beogradu, Zagrebu, Mostaru, Širokom Brijegu, Rijeci, Treuchtlingenu, Rimu, San Franciscu, Sidneyju...


- Od prvog nastupa u javnosti uočen je kao osebujna, temperamentna osoba koja se ubrzo sama izgradila i afirmirala svoj izraz. Kao umjetnik nikoga ne kopira, nije pod ničijim utjecajem. Izgradio je svoje forme i kao kipar i kao slikar. Njegov likovni izraz njegova je vlastita prepoznatljiva umjetnička fizionomija koja nam nameće obvezu da mu kao umjetniku odamo priznanje - kaže prof. dr. Antun Bauer.
Milica Reinhart Tešankić (1958., Đakovo) napušta Slavoniju s 12 godina i vraća joj se nakon 43 godine. Živjela je i radila u Njemačkoj, Nizozemskoj, Južnoj Africi, Keniji, Brazilu, a od 2014. živi i radi u Ernestinovu. Programom izobrazbe i umjetničkog stvaralaštva uključuje veliki broj djece, mladih, žena i pripadnika marginaliziranih skupina svih dobnih i etničkih struktura. Izlagala je u Njemačkoj, Nizozemskoj, Rusiji, Kosovu, Makedoniji, Španjolskoj, Engleskoj, Francuskoj, Gani, Keniji, Južnoj Africi, Brazilu, Tunisu, Bugarskoj, Mađarskoj, Austriji, Italiji, Finskoj, Belgiji.


Narcisa Vekić
brojne
nagrade i priznanja primili su oboje
BOJE SU SPREMNE SRETNO SE PROŽIMATI
Milica Reinhart Tešankić: Eksperimentirajući korak po korak spajam pigmente i vezivna sredstva u duboku crnu, što plameno gori u slici, i u sivu, i u bijelu, plavu, crvenu što nježno i jasno čini duhovno-prozračnu protutežu svojim pratiteljima. Pigmenti su posve jasna, čvrsta bića, oni točno znaju s kim se žele spajati, a s kim ne... Tek kad se kemija poklopi, oni daju što imaju, do u najfinije nijanse. Vrlo ozbiljno shvaćam zahtjeve svojih boja. Boje, prema kojima se s poštovanjem ophodim, spremne su sretno se prožimati. S bojama se borim pronaći pravog sudionika, pravu suprotnu stranu. To traje i zahtijeva ponekad mnogo slojeva, jedan preko drugoga, u preklapanju i međusobnom prihvaćanju. Boja je kod mene površina, emocionalno polje.
Možda ste propustili...

KAZALIŠTE ULYSSES OBILJEŽAVA JUBILARNU, 20. SEZONU

Veliki koncert Rade Šerbedžije i glazbenih gostiju

FORUM EUROPSKIH KAZALIŠTA U STUDENOME U DRESDENU

Za spas izvedbenih scenskih umjetnosti Europe

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DOKUMENTARNI FILMOVI

21. Mediteran film festival - online

2

JEDINSTVENI FESTIVAL OD 10. DO 20. KOLOVOZA

U Zagrebu 350 umjetničkih zastavica

3

U SKLOPU BALETNIH VEČERI NA SUSTIPANU

“Felliniana” iz magičnog svijeta slavnog redatelja