Bilo je šaroliko, od tambure do rocka, ali mi je ovo što sad radim, najbliže
U posebno uređenom glazbenom paviljonu usred Parka 136. slatinske brigade adventski je sajam začinila skupina uglednih i popularnih glazbenika iz cijele Hrvatske. Iz Splita čak u Slatinu, bez obzira na vremenske uvjete, došli su Petar Grašo i Tonči Huljić, na bubnjevima je iz zelene Istre svirao Alen Vitasović, posebni imidž donio je Siniša Vuco, a gošća je bila i kraljica Torcide Doris Dragović. Tako je svoju vrijednu ekipu, ali samo po nekim vanjskim sličnostima, slatinskoj publici predstavio Igor Delač, koji je istaknute glazbenike okupio u vidu Aura benda, a predstavio je i sebe kao donositelja stotinu kilograma čiste ljubavi iz Osijeka.
Bio je to koncert ispred 12.000 ljudi (izbrojio i objavio sam Delač), koji su doista bili oduševljeni atraktivnim nastupom, popularnim pjesmama, zabavnim pošalicama, neposrednim komuniciranjem, zajedničkim plesom i pravim blagdanskim, božićnim ozračjem.
Počelo je Bondom
Uvijek dobro raspoložen i pristupačan, ispričao nam je Igor Delač kako je u ‘‘glazbene vode‘‘ krenuo vrlo mlad, sa samo 13 godina, kao bubnjar i pjevač. Njegov prvi sastav zvao se Bond.
- I danas sam u kumovskim odnosima s ljudima koji su činili taj bend, bili su to gitarist i basist Igor i Peđa, i to mi je možda najdraže razdoblje, uz ovo sada, najnovije, jer ti počeci, probe i taj žar su najslađi, to uvijek ostaje u sjećanju. I poslije sam bio dosta ‘tražena roba‘ jer bilo je atraktivno biti bubnjar koji pjeva, tako da sam vrlo brzo došao do statusa profesionalca. Već sa 15 godina profesionalno sam svirao s ljudima koji su imali mnogo više iskustva od mene, imao sam sreću surađivati s kvalitetnim glazbenicima, koji su mi dali dobro uporište za dalje. Tako sam svirao do 1990. godine, a onda sam dobio poziv iz tada kultnog OK banda, koji je trebao bubnjara i pjevača. Ubrzo nakon dolaska u taj sastav, u jednom sam trenutku shvatio da ne mogu dvije stvari raditi dovoljno kvalitetno ako se mislim time baviti profesionalno, i odlučio sam se za pjevanje. I nikad nisam požalio.
Od tada kreće Igorova ‘‘prava‘‘ karijera. Zanimljivo je da su dečki rado mijenjali ime pa su isti ljudi iz OK banda uskoro postali Starfish, a potom i Prva liga. Poslije Prve lige okrenuo sam stranicu i krenuo u solističku karijeru. Došlo je do određenog zasićenja, teško je dvojici čovjeka dogovoriti se, a petorici još mnogo teže, i jednostavno sam shvatio da moram stvari uzeti u svoje ruke jer ću tako biti mnogo operativniji i mnogo učinkovitije obavljati neke stvari. Za nekakvu odluku trebalo je dva dana da se pet ljudi usuglasi, a ja sad najnormalnije funkcioniram, kad me netko pita, odmah odgovorim i vrlo brzo dolazimo do rješenja. To je bila ključna stvar, mnogo je operativnije, mnogo brže. Sve ima svoje čari, i onaj bendovski život, i ovaj solistički - sjeća se Delač, koji posljednjih godina nastupa uz pratnju Aura banda i vrlo je zadovoljan tom suradnjom.
- S veseljem i osmijehom uvijek govorim o tim ljudima jer sam sretan i ponosan što surađujemo. Čuo sam ih na jednoj svirci u Orahovici, upravo u tom razdoblju kad sam se osamostalio, shvatio sam da ću morati imati bend da bih mogao normalno funkcionirati i nakon nekoliko mjeseci dogovorili smo suradnju. Ona traje sada već šest godina na pozornicama, a efektivno sedmu godinu, jer smo godinu dana imali probe i uvježbavali. Došli smo do jednog lijepog rezultata, gdje god dođemo, uvijek nas ljudi zovu ponovo i to mi je jako drago - rekao nam je pjevač.
Imao je Delač različitih glazbenih izleta, u jednom razdoblju eksperimentirao je s tamburom, pa je devedesetih godina uspješno nastupao na požeškom festivalu.
- Bilo je dosta šaroliko, od tambure do rock‘n‘rolla, ali ovo što sad radim nekako je najbliže mom habitusu. Tu promjenu i zaokret u načinu rada nekako bih najviše povezao s grupom Starfish i albumom koji smo izdali, to je povratak tim nekakvim korijenima, jer moji uzori su moji dragi Osječani Dado Topić i Kićo Slabinac te Oliver Dragojević i Dino Dvornik iz Hrvatske, a iz inozemstva to su moji veliki glazbeni uzori Tom Jones i Joe Cocker. Na tom tragu moj je glazbeni stil koji sada gajim, samo u nešto modernijem ruhu, zahvaljujući mojoj ekipi Hit Factory, to su otac i sin Miroslav i Ivan Zečić, koji su zaslužni za taj moj novi zvuk - priča Delač.
Ljubav prema Osijeku
Pjesme koje su obilježile karijeru Igora Delača iz razdoblja Starfisha obrada je ‘‘Žigola‘‘ i ‘‘Zauvijek mlad‘‘, ostvarenih u suradnji s Kićom Slabincem, a iz vremena Prve lige to je pjesma ‘‘Jedan život malo je‘‘.
- Nema koncerta da ne izvedem tu pjesmu. Javno zahvaljujem prijatelju Aleksandru Homokyju, koji potpisuje glazbu, i autorici teksta zagrebačkoj Slatinčanki Tereziji Bognar, tu su i pjesme ‘‘Da sam tebe sreo ranije‘‘, ‘‘Zlatna jabuka‘‘… U samostalnom dijelu karijere, nakon razlaza s Prvom ligom, pjesma ‘‘Dome najdraži‘‘ posebno mi je draga i ostala mi je u srcu, a pjesma koja je definitivno najavila taj moj glazbeni zaokret i šokirala moje pratitelje pjesma je ‘‘Budan‘‘, ili je ona prva, pa zato mi je u ovom trenutku najznačajnija. Ali i sve ostale pjesme visoko kotiraju, kao aktualni singl ‘‘U krvi si‘‘ na svim službenim top-ljestvicama, radiopostaje vrlo rado to emitiraju, tako da doista mogu biti vrlo zadovoljan. Sada je upravo vrhunac moje karijere i drago mi je što je sada, da nije bio prije kad sam bio mlad jer možda to ne bih znao cijeniti - otkriva Delač, koji nije mogao zaobići svoju zaljubljenost u rodni Osijek, posebno u Donji grad.
- Ja sam jednostavno dio tog dijela grada i samo pravi Donjograđani znaju što znači Unterstadt. Ja sam rođen u Donjem gradu, cijeli sam život proveo tamo i dan-danas smo moja obitelj i ja tamo. To je jedan poseban štih. Osijek je, ja volim reći, grad po mjeri, ni prevelik ni premalen, ima sve sadržaje potrebne za jedan kvalitetan i lijep život, a Donji grad je specifičan u cijeloj toj priči, jer je još uvijek zadržao onaj stari štih dobrosusjedskih odnosa, gdje su ljudi doista povezani i svakodnevno se pozdravljamo i živimo i jednoj lijepoj simbiozi - priča Delač, kojemu će s Aura bandom prosinac biti ispunjen nastupima, a Novu će godinu dočekati svirajući u Đakovu.
- Svim čitateljima, slušateljima i mojim fanovima želim sretan Božić te sretnu i uspješnu novu godinu, i sve godine koje slijede da nam budu što bolje u našoj dragoj Slavoniji.
Petar Žarković