Štrajk prosvjetara, koji je trajao 36 dana, napokon je obustavljen i kao takav ušao u povijest Hrvatske kao najduži do sada. Učitelji su dobili ono što su i tražili, a to je povećanje koeficijenta plaće za 6,11 posto, a time kao da je i dostojanstvo profesije, za koje su se također borili, palo u drugi plan. No nebitno, jer važnije je što je dan nakon dogovora odjeknula jedna druga, nimalo lijepa vijest. Naime, naši petnaestogodišnjaci ispodprosječni su u svim domenama PISA istraživanja u 2018. godini - čitateljskoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti. Uglavnom, brojke nisu nimalo obećavajuće, štoviše riječ je o poražavajućem testu hrvatskog školstva. Zato su možda sindikati požurili s pregovorima jer o kvaliteti nisu željeli razgovarati, kao ni o tome da osnovnu razinu čitateljske pismenosti nije dosegnuo svaki četvrti dječak i svaka sedma djevojčica.

Da je znanje ispod prosjeka svjedoči primjerice i porazni podatak da svaki sedmi učenik nakon osnovne nije pokazao ni osnove matematičke pismenosti. Prema mnogim komentarima loši rezultati znak su za uzbunu, naročito što su nam posljednjih godina svima puna usta reforme školstva. Očigledno nam treba korjenita promjena sustava, a samo uvođenje tableta nužno nije promjena. Dakle, tehnološki je napredak jedno, a sadržaj onoga što se i kako uči nešto posve drugo jer nam đaci padaju na banalnim zadacima, pa do kritičkog i analitičkog razmišljanja gotovo i ne stižu. Uz to, ti rezultati nisu nužno posljedica lošeg rada učitelja, iako bi se i o tome dalo raspravljati. Jer, kako ističe i prof. dr. Josip Burušić s Instituta “Ivo Pilar”, naši učitelji nemaju previše autonomije jer su planovi i programi propisani. Čak i oni koji iskazuju neku kreativnost i inovativnost suočavaju se s administrativnim zahtjevima da slijede propisane programe.

Ipak, je li baš tako? Možda bi nam najbolji odgovor dao netko od ravnatelja “stare garde”, oni koji su na odlasku i ne prate baš tehnološke trendove, ali daju mudre savjete nastavnicima. Prema iskustvu mnogih bar je osnovno na kraju osmog razreda da slabiji učenik zna čitati i pisati jer u suprotnom, kako bi rekao jedan od takvih ravnatelja, kako će napisati zamolbu i životopis za posao, pa makar odmah iz klupe išao i na bauštelu. Naravno, tu su i matematičke osnove, ako ništa drugo zbog osnovne financijske pismenosti. Znači, učenik koji to nije svladao nije zaslužio dovoljan, ali ni učitelj plaću. U drugom pak slučaju, odnosno krajnosti, radi se o hiperinflaciji odlikaša, koji već prvoga dana srednje škole dožive šok shvativši da i nisu baš toliko odlični. Sve u svemu, možda bi nam i poznata krilatica “manje je više” mogla pružiti puno odgovora.