ŽUPANJA

Poljoprivredna zadruga Napredak Županja uspješno djeluje više od 70 godina. Iako se kao godina osnivanja službeno vodi 1952., prema dokumentima u čiji je posjed ovih dana došao upravitelj Marko Bačić, zadruga je s radom počela još 1945., kada su počeli sklapati prve ugovore sa seljacima o proizvodnji šećerne repe za Sladoranu. I obje su zasigurno među najstarijim živućim tvrtkama u najistočnijoj županiji.

Zadruga ima 680 kooperanata s više od 11.000 hektara u kooperativnoj proizvodnji i upravo su oni jamstvo opstojnosti i uspješnog djelovanja. Upravitelj Bačić ponosno ističe da već treća generacija ljudi u obiteljima radi s njima. To je temelj zadruge i ondje gdje čvrste baze nema, ne može se ni opstati. Pokriva područje od Šiškovaca do Strošinaca, ima 14 poslovnih jedinica i zapošljava 71 radnika.

Gledano u cijelosti, poljoprivrednu 2019. Bačić ocjenjuje vrlo povoljnom. Ostvareni su bolji prinosi svih ratarskih kultura u odnosu prema 2018., posebice soje, kukuruza i pšenice. Uljana repica je zbog suše imala problema u sjetvi i nicanju, pa su rezultati bili lošiji. Prinos repe kretao se od 3,5 do 7 vagona po hektaru, a digestija od 14 do 15 posto, ovisno o pristupu proizvođača, iskustvu i ulaganju.

- Proizvodnju repe namjeravamo zadržati, sa Sladoranom poslovno surađujemo od samog njezina osnutka i na proljeće planiramo zasijati oko 500 hektara. Smatram da je koncept udruživanja šećerana u Hrvatsku industriju šećera jako dobar, a sve ostalo će ovisiti o situaciji na tržištu. Uvijek smo kao zadruga bili uz tu proizvodnju i nikada nismo imali ispod 450 hektara - kaže. Napominje da je repa radno intenzivnija kultura u odnosu prema ostalima, ulozi su veliki, ali je i poticaj za repu značajno povećan, na gotovo 1000 eura po hektaru, za razliku od drugih, za koje je oko dvije tisuće kuna. I to je, kaže, poticaj u pravom smislu riječi, a ima i nekih naznaka da bi se mogao dodatno povećati, što će značiti i veću proizvodnju, no najvažnije je, smatra, riješiti sigurnost naplate repe.

Na površinama PZ-a Napredak uspješno je obavljena jesenska sjetva pšenice, uljane repice i ječma i situacija je vrlo zadovoljavajuća. Proizvođači su pšenicom ovaj put zasijali nešto veće površine na štetu uljane repice. Pšenica će, napominje, uvijek imati svoje mjesto, ne samo zbog cijene, tradicije i jednostavnosti proizvodnje, nego i zbog plodoreda. U strukturi sjetve svake godine rastu površine pod sojom, jer riječ je o cjenovno stabiloj kulturi, bez velikih ulaganja, kojoj iznimno pogoduje to podneblje.

- Županjska Posavina do Slavonskog Broda, Đakova i Vukovara srednjoeuropski je bazen za proizvodnju soje zbog visoke relativne važnosti zraka, što je osnovni preduvjet za uspješnu proizvodnju, zahvaljujući brojnim vodotocima Save, Bosuta, Biđa, Berave, Studve. To je još davno definirano, a iz godine u godinu se potvrđuje, jer kada se pod istim uvjetima soja zasije i u zapadnim dijelovima Hrvatske, na našem području daje daleko veće prinose - pojašnjava.

Zadovoljan je i trenutačnim stanjem uljane repice, koja je, ustvrdio je, toliko dobro napredovala da su je na određenim površinama morali tretirati i usporiti rast, da ne bi išla u fazu daljnjeg razvoja, kao posljedice toplog vremena.

Kao najveći problem u poslovanju ističe finalizaciju, odnosno naplatu prodanih poljoprivrednih proizvoda od krajnjeg kupca.

Napredak je jedna od rijetkih zadruga u Hrvatskoj koja, uz nekoliko većih, mlijeko preuzima i otkupljuje i od sitnih proizvođača, dnevno oko 10.000 litara. Nekada je bilo i mnogo više, ali su zbog rigoroznih kriterija EU-a brojni proizvođači, koji nisu mogli isporučiti traženu kvalitetu, odustali od mljekarstva. Napredak radi s Vindijom, a mlijeko im je, pojašnjava Bačić, jako bitno i zbog ljudi s kojima kooperativno rade i druge poslove i zato ne odustaju od tog tradicionalnog načina rada. Kvalitetu redovito kontroliraju jer ona je primarna za daljnju prodaju mlijeka kao sirovine.

Poslovnu 2019. upravitelj ocjenjuje prosječnom godinom, kojom nije u cijelosti zadovoljan. Ostvareni prihodi kretat će se između 100 i 110 milijuna kuna, a trebali bi, smatra, biti veći bar za 20 do 30 posto kako bi se moglo normalno funkcionirati i redovito servisirati sve obveze. Nužno je stoga povećati opseg poslovanja, a suština je, ističe, količina puta cijena. Bitno je raditi količinski više i uz određenu cijenu ostvariti bolji rezultat i samim tim lakše bi se pokrivali troškovi poslovanja.

- U 2020. plan je održati se na poslovnoj sceni uz modernizaciju, a okosnica našeg poslovanja su sušno-skladišni kapaciteti. Tu je i organizacija proizvodnje koja podrazumjena urednu i konkurentnu nabavu repromaterijala i otkup svih tržnih viškova proizvođača s normalnim uvjetima plaćanja i isplate, što je na nestabilnom tržištu jako teško podnositi - zaključuje.