Objavljeno 6. prosinca, 2019.
Reviju su nosile kandidatkinje za ulazak u Red milosrdnih sestara sv. Križa
ĐAKOVO
Sestrinstvo je umjetnost i putovanje – napisao je Tomislav Kovačević, autor izložbe "Početci sestrinstva u Hrvatskoj i Đakovštini", preksinoć otvorene u Muzeju Đakovštine.
Vrijedna je to i zanimljiva izložba, to više što progovara o dosad nezasluženo nedovoljno istraženoj temi sestrinstva. Nastala je nakon dugogodišnjeg proučavanja i istraživanja povijesti sestrinstva u Hrvatskoj i Europi, od vremena prije nego što su postojale stručne obrazovne ustanove u Hrvatskoj. Zanimljiv je i poseban segment što se bavi Đakovštinom i početcima ovog plemenitog zanimanja u našim krajevima gdje su oni, kao često i drugdje, vezani uz njegovateljski, bolnički rad redovničkih zajednica. Upravo na to autor i baca akcent. Početci sestrinstva dočarani su na izložbi i revijom redovničkih odora za potrebe sestrinstva koje su za tu prigodu odjenule kandidatkinje za ulazak u red časnih sestara iz Đakova. Iz današnje perspektive odore su živopisne, ali i krute, nepraktične, s velikim kapama, no svakako vrijedan svjedok vremena. Većinom su, kaže ravnatelj Muzeja Borislav Bijelić, originalne, uz jednu rekonstrukciju, Kovačevićevo vlasništvo. Svaku je preksinoć detaljno i opisao.
Autor je i kataloga koji govori o povijesti sestrinstva prije 1921. godine.
- Često se navodi da prije 1921. nalazimo neškolovane osobe koje se bave njegom i dvorbom bolesnika, što je djelomično točno. Premda se tom njegom na našim prostorima bave većinom redovničke zajednice, postoje i druge institucije izvan današnjih prostora RH koje su se bavile izobrazbom kadra u njezi bolesnika, navodi Kovačević. Piše o Bolničkom redu sv. Ivana od Boga - milosrdnoj braći, koja na poziv biskupa Vrhovca 1804. dolaze u Zagreb, u Zakladnu bolnicu.
– Žene nisu bile rado primane jer je njega bolesnika bila odvojena po spolu, detalj je iz prošlosti. Milosrdna braća bolnicu i Zagreb napuštaju 1919. - kaže Kovačević.
Govori i o Sestrama milosrdnicama sv. Vinka Paulskog s kućom maticom u Zagrebu, o Marijinim sestrama od Čudotvorne medaljice i Milosrdnim sestrama sv. Križa koje u Đakovo zove Strossmayer. U toj grupi dvije su sestre bolničarke. Preuzimaju njegu u maloj vlastelinskoj bolnici, po odlasku Milosrdne braće i njegu bolesnika u Zakladnoj bolnici Zagreb, a 1921. šalju sestre u Školu za sestre pomoćnice koja je prva stručna ustanova za obrazovanje medicinskih sestara u Hrvatskoj. Uvjeti za prijavu – zdravlje, neporočnost, dob 18 - 35 godina, državljanstvo SHS. Milosrdne sestre u Zagrebu 1934. otvaraju Školu za bolničarke s pravom javnosti, koja djeluje do 1944. Nakon dolaska komunizma i dalje rade u redovničkom odjelu.
Sestrinstvo u Đakovštini kaže da biskup Mandić 1815. osniva fond od 15.000 zlatnika za osnutak bolnice za namještenike biskupije što 1844. ostvaruje biskup Kuković. Nije zadovoljan Milosrdnom braćom te želi pozvati Milosrdnice iz Beča. One dolaze 1856., a 1864. dolaze Milosrdne sestre sv. Križa. Njega bolesnika samo je dio aktivnosti ovih sestara poput rada s djecom i drugo.
Te su se redovnice u njezi bolesnika istaknule i drugdje, i izvan Hrvatske.
Suzana Župan
Objedinio je građu
Autor izložbe Tomislav Kovačević rođen je 1988. u Đakovu, gdje završava OŠ, a srednju medicinsku školu završio je u Zagrebu pri bolnici Sestara milosrdnica. Od 2011. boravi u Njemačkoj gdje stječe iskustva u sestrinskom zanimanju, dok je od 2019. zaposlen u Švicarskoj. Kako je razvio veliki interes za tematiku povijesti sestrinstva, prikupljao je različite podatke i predmete o temi, a ovom izložbom, koju je otvorio zamjenik gradonačelnika Robert Francem, objedinjuje dosad prikupljeno znanje i građu. “Utemeljenjem Škole za sestre pomoćnice 1921. na području RH postavljen je temelj za stručnu izobrazbu medicinskih sestara. U prvim generacijama su i sestre podrijetlom iz Đakovštine. Neke od njih pridonijele su razvoju sestrinstva i njege bolesnika”, poručuje Kovačević.