U dvorani Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima jednostavno iglu niste mogli baciti, koliko je ljudi došlo na predstavljanje monografije ‘‘San o Everestu‘‘, poznatog hrvatskog alpinista Stipe Božića.

Knjiga "San o Everestu" posvećena je 40. obljetnici Božićeva uspona na Everest i sastoji se od njegovih članaka iz Slobodne Dalmacije kao i tekstova ostalih sudionika tadašnje ekspedicije. U knjizi je i osvrt na drugi uspon na Everest iz 1989. godine po jugoistočnom grebenu te na treći Everest iz 1996. kada se dogodila tragedija u kojoj je poginuo Ang Phu.

Na predstavljanju monografije Miroslav Ivić uime izdavača Slobodne Dalmacije pročitao je citate o Stipi Božiću, gdje se između ostaloga navodi kako je za Stipu Božića hrvatski skijaš Ivica Kostelić rekao kako je on mnogo više od alpinista, on ima dar pisanja, dar prenošenja emocija, on razbuktava maštu ljubitelja divlje i nepokorene prirode, pričajući jednostavne i upečatljive priče.

Stipe Božić se na vrh svijeta prvi put popeo 15. svibnja 1979., i to zapadnim grebenom, kojim se do tada još nitko nije penjao, što je ispričao kroz jednu zanimljivu prezentaciju samog uspona.

- Kad sam došao u Split na školovanje, prvo sam se priključio izviđačima, koji su me odveli na skijaške izlete na Kamešnicu, i to je bio moj prvi kontakt sa snijegom i planinama, što me okupiralo i motiviralo da se tim počnem baviti. Upoznao sam prijatelje koji su me motovirali da se počnem baviti alpinizmom, penjanjem. Završio sam alpinističku školu, koja mi je bila prva stepenica za ono što me dalje očekuje - rekao je Stipe o svojim počecima.

Popeo se na najviše vrhove svih kontinenata i na tri najviša vrha na svijetu: Mount Everest (8848 m), K2 (8611 m) i Kanchenjunga (8586 m), a koliko je sve bilo teško, opisao je u svojoj monografiji.

- Mi iz našeg Planinarskog društva ‘‘Mosor‘‘ odvažili smo se na 7492 m visoki Noshaq, ujedno i najviši vrh Afganistana, što nam je bilo veliko iskustvo da smo mogli druge stvari raditi. Slovenci su 1975. godine dobili dozvolu da se 1979. godine mogu penjati na Mount Everest, i to po zapadnom grebenu, kud se nitko prije nije mogao popeti. Vođa ekspedicije je bio Tone Škarja, a ekspediciju su većinom činili slovenski alpinisti, dva iz Bosne i Hercegovine te ja i još jedan iz Hrvatske. Kako bismo se uspjeli popeti, imali smo veliku pripremu u testovima fizičke pripremljenosti, osim toga morali smo razvijati opremu, skupljati novac i u konačnici svatko je imao svoj zadatak. Kad smo sve organizirali do detalja, krenuli smo u pohod. Bilo je teško, no, kad imate dobru ekspediciju, nije vam ništa teško i uspjeli smo uz sve one probleme koje smo imali na putu do vrha. Najteži dio bio je povratak natrag, gdje smo nažalost izgubili neke ljude - rekao je Božić.

Prema riječima Stipe Božića, danas se sve više ljudi hoće popeti na Mount Everest. Oni plate od 50 do 100.000 dolara vodičima, koji osiguraju sve što treba, no planine su uvijek iste, što je velika opasnost. To je, kako je rekao, komerecijalno penjanje.

- Svaki put kad se vratim nekako sam bogatiji, a posebno kad ispričam priču što sam sve doživio tamo, jer uvijek je to neki novi doživljaj koji vas vraća ponovo. Iz svog prvog uspona na Mount Everest izdvojio bih to da je bilo neobično da sam ja kao čovjek s mora upao u ekspediciju i da sam dobio priliku popeti se na najviši vrh. Dalmatinac na vrhu, doista je bilo neočekivano, pogotovo što je u to vrijeme taj sport bio nepoznat. Posebna mi je čast bila kad sam dobio veliki pljesak s punih tribina na utakmici u Splitu, nakon povratka s uspona na Mount Everest na starom igralištu Hajduka - rekao je Božić.

Na kraju predstavljanja svoje monografije Božić je rekao: "Kad nikoga od nas ne bude, jedino što iza nas ostaje je priča." Kao što je bila u Vinkovcima, nešto što su ljudi prepoznali i nagradili velikim pljeskom. Predstavljanje monografije u Vinkovcima održano je u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima, Hrvatskog planinarskog društva ‘‘Cibalia‘‘ te na inicijativu Krunoslave Banić, koja je zaslužna za promociju monografije u Vinkovcima.