NAŠICE

Prošlog petka umirovljeni Našičanin Stanislav Jurčević (65) iz Semeljaca se, s 15. edukacijskog natjecanja u kvaliteti voćnih rakija i likera, kući vratio s titulom šampiona u njihovoj kvaliteti, s naslovom proizvođača najbolje šljivovice, te s još desetak medalja i priznanja, kao i prigodnom nagradom – kotlom za pečenje rakije. Bio je to njegov dan, i to zasluženo. Jer, umirovljeni šef recepcije i marketinga u hotelu Park od početka sudjeluje na ovom natjecanju i svaki put je, kaže, bio nekako blizu šampionskoj tituli, no uvijek je "falilo" malo do nje. Sada je ona tu i kruna je njegova rada u voćnjaku i pečenju rakija. Završio je fakultet za hotelijersko-turistički menadžment, 37 godina radio u struci, no, osim roditelja s kojima je pravio prve korake oko kotla, reći će što u šali, što u zbilji, odredilo ga je i podrijetlo iz sela Šljivoševaca što asociraju na šljivu, Šokicu… Peći rakiju počeo je 2000-ih, kada se pomalo pripremao u mirovinu.

- Posadio sam voćnjak jer mlađi sin je agornom - voćar - vinogradar, misleći da će se on time baviti, no radi u jednoj grupaciji kao komercijalist. Zaposlen je i stariji sin, pa se voćnjakom bavim ja. Na dva hektara osnovni nasad je kajsija, odnosno marelica i badem, a ostalo je najviše šljiva - stenlijevka, čačanska rodna i bijela valpovačka - kaže Jurčević, koji je i vlasnik OPG-a, a čiji član je supruga. Rakiju ozbiljnije peče od 2000-ih, više za vlastite potrebe i prijatelje, u dozvoljenim količinama od 50 litara. Ističe, prijavljuje sve količine i plaća trošarinu.

- Danas baš idem u carinsku ispostavu prijaviti ispečenih 20 litara više od dozvoljenih 50 - kaže Jurčević. Trošarina je, dodaje, po litri konzumnog pića šljivovice 40 - 42 posto jačine 24 kune.

- Ukupno ću platiti oko 600 kuna trošarine. Ne isplati se igrati s tim, to su zanemarive količine jer pečem više iz hobija, tradicije. Kazne su drastične. Podržavam tu legalizaciju i trošarinske propise, no mislim da bi dozvoljene količine trebalo povećati na 70 litara i smanjiti trošarine, pa bi ih tada više ljudi plaćalo. Ovako, 50 posto ih plaća, 50 posto ne - ocjenjuje Jurčević. U Semeljcima su nagrađene njegova šljivovica, viljamovka i komovica, te pet likera. Spravlja ih od drenka, višnje, aronije, rogača, a od rakije peče i kajsijevaču, breskovaču i dr. Godine 2011. bio je šampion u komovici. Njegove vitrine pune su medalja, pehara, priznanja…, a i s nedavnog 1. edukacijskog natjecanja Dani kulina, šunke, rakije i vina u Vinkovcima vratio se s broncom. Višestruko je nagrađivan i na lokalnom natjecanju što ga organizira Udruga voćara i vinogradara, a što je preraslo u među/županijsko i međunarodno natjecanje.

Koji je njegov savjet za dobru rakiju?

- Najpitkija šljivovica je 16 -17 gradi, ali odstajala šljivovica, što znači - kada se peče, ne treba ju peći jaču od 18, maksimalno 19 gradi, i da odstoji 1,5 do 2 godine, u kvalitetnoj buradi. Ja koristim hrastovu i dudovu burad. Jer, drvo je živo i kroz pore drveta, bez ozbira na to što ništa ne curi, isparavaju sve one kiseline, negativni mirisi, okusi. To odležavanje rakije vrlo je bitno, nije problem ispeći ju, nego odnjegovati. Skupljajte samo zdravo i zrelo voće. Kod pečenja treba odvojiti barem 5 - 7 decilitara prvog destilata, prvijenca. To je etilni alkohol sadržan u koštici ploda, otrovna je vrsta alkohola i to treba odbaciti - savjetuje Jurčević. Savjetuje i dvostruku destilaciju, prvo ispeći mekanu rakiju jakosti 7 - 8 gradi, 10 - 12 posto alkohola, i to kasnije prepecati. Rezultat je, dodaje, još kvalitetnija i ukusnija rakija.