Nakon više od 12 godina postojanja, jednog od najdužeg popisa svirki s 400 koncerata diljem cijelog svijeta, gotovo cijele Europe i dijela Azije, jedan od najvažnijih bendova, koji je svojim radom obilježio Hrvatsku i regiju u proteklom desetljeću, vinkovačke Punčke, stigao je do svog kraja. Početkom studenoga Punčke su izbacile novi singl i spot "CHK CHK", koji je nastao netom prije odlaska pjevačice i gitaristice Lucije u Australiju, s kojom smo porazgovarali o nadolazećem oproštajnom EP-ju "Vidimo se", najdražim koncertima i planovima u Melbourneu.

Kako i gdje su nastale pjesme za nadolazeći EP i koja je ekipa radila na njemu?

- Netom prije mog odlaska u Melbourne okupili smo se u malom slovenskom selu - Bistrici ob Sotli, zatvorili se u studio bez ikakvog interneta i signala i u pet dana napisali, odsvirali, aranžirali i snimili tri pjesme, plus "Ako se rumenim", koja je nastala prije. Kroz bend i turneje upoznali smo jako mnogo ljudi, pa smo se tako spletom okolnosti sprijateljili i s ekipom iz Bistrice, koja nam je onda ponudila i suradnju, i to je bila najbolja odluka ikad. Osim Damjana Dobrine, koji je snimio kompletan EP, za miksanje i mastering zaslužan je Dimitrij Petrović, dugogodišnji prijatelj i ujedno bubnjar benda Seine.

Nedavno ste objavili novi singl i videospot za "CHK CHK". O čemu oni govore? Kako si zadovoljna pjesmom i spotom?

- Stojim iza svega što izbacimo, pa tako i iza "CHK CHK". Spot je fantastičan i nevjerojatno sam sretna što su redatelji spota Ira Tomić i John Kardum moji bliski prijatelji i što smo toliko toga proživjeli skupa. Spot izvrsno opisuje pjesmu, a da je bilo ikakvih prethodnih uputa, no to je moguće samo ako se dobro razumiješ s nekim. Ta pjesma govori o razočarenju, o kraju, koji je ujedno i novi početak, o tome da često želiš samo da sve završi i bude bolje, da zažmiriš na trenutak i isključiš se, a nekako uvijek na kraju, htio to ili ne, isplivaš u neki novi svijet. I, naravno, o tome da treba gurati dalje.

Punčke su postojale 12 godina, ostavile su iza sebe pet izdanja i odsvirale brojne koncerte diljem svijeta. Kako sada gledaš na cijelu tu priču? Žališ li za nekim odlukama? Je li ti neki koncert ostao u posebnom sjećanju i je li bilo suza na posljednjim koncertima?

- Bilo je suza i još uvijek plačem s vremena na vrijeme. Nisam preboljela i mislim da će mi to uvijek biti bolna točka. No zaista vjerujem da je ovo bila najbolja odluka i da stvari trebaju završiti kada su najbolje i da treba stvarati nešto novo i izmaknuti se iz komfor zone kad god je moguće. Nevjerojatno je kako gotovo svaki dan primijetim koliko su mi Punčke formirale sadašnjost i koliko i dalje utječu na moju budućnost - počevši od toga što sam se naučila donositi odluke, boriti se za svoje ideje i držati se vlastitih stavova, pa do toga da sam naučila žonglirati sa sto stvari istovremeno jer imaš bend s kojim želiš turirati, ali paralelno imaš i fakultet koji moraš završiti. Ne žalim ni za čim. Naravno da sam griješila i neke stvari bih promijenila, no generalno mislim da su i te greške bile na mjestu jer su me naučile mnogo toga. Najljepši koncert? Bilo ih je mnogo, ali sigurno su mi u top 3: nastup s Queens of the Stone Age u Ljubljani, Pogon kulture u Rijeci i cijela posljednja europska turneja. Tu sam plakala svaki dan.

Unatoč jezičnoj barijeri, jednom si prilikom izjavila da su Punčke u inozemstvu imale boji feedback nego u Hrvatskoj? Što misliš, zašto je bilo tako?

- Tko god je bio na našem koncertu, primijetio je da je energija nešto što je daleko jače od jezika i, na kraju dana, to je upravo ono što i presudi kada odlučujemo je li neki koncert bio dobar, bolji ili lošiji. Kad god ideš na koncert, čak i ako bend pjeva na jeziku koji razumiješ, ako je bučno ili razglas loš, možda nećeš razumjeti svaku riječ, ali će ti svejedno biti dobro ako je koncert baš dobar i cijela energija benda odlična. To je presudno.

Preselila si u Melbourne. Jesi li u kontaktu s bivšim kolegama iz benda? Kakva je budućnost Punčki?

- Mislim da sam u prosjeku sada više sa svima u kontaktu nego prije. Hvala internetu, iako Australija ima jako loš internet (smijeh). Punčke su svoje odradile, sada ćemo ispuniti još par snova koje imam i turirati Australiju i Ameriku nekad u sljedećih godinu dana. No to je to od ovog benda, vrijeme je za nove stvari.

Znači ostaješ u glazbi. Zašto baš Australija?

- Glazba mi je prva i najvažnija stvar u životu i sad posljednjih nekoliko mjeseci, koliko sam odvojena od benda, shvaćam koliko je to velik dio mog života. Trenutačno radim na novom glazbenom soloprojektu, imam jako mnogo ideja koje razrađujem, pa tko zna što će biti. Melbourne je trenutačno najjači grad na svijetu za kreativce i kad sam sve zbrojila, Australija je bila pravi izbor. A zašto sam otišla? To je definitivno bio jedan od najtežih poteza ikad u mom životu, najviše zbog benda i obitelji koji mi nedostaju svaki dan. Ne prođe dan da ne pomislim na Vinkovce, Zagreb, stari stan, bend, turiranje ili se sjetim nekog puta koji smo imali… ali jednostavno mislim da mogu više i bolje, i htjela sam probati. Ne znaš dok ne probaš. Život je prekratak da bih živjela samo na jednom mjestu.

Želiš li, iz daleke Australije, nešto poručiti našim čitateljima?

- Samo neka budu uporni!